Ja sam gradsko dijete. Definitivno, po godinama, odavno nisam dijete, ali to je izraz kao takav. Nije to moj izbor, niti se pravim finćukastim. Jednostavno, rođen u splitskome Spinutu (aj, dobro, u Starom rodilištu) u podrumskom stanu (da ne mislite da sam neki socijalistički skorojević ili rođen sa srebrnom žlicom; arghhh, opet se pravdam), pa nakon toga živeći duuugo odrastanje najprije u Mitničkoj – to vam je ona ulica koja je najpoznatija po tomu što se nalazi uz Barakovićevu, s tim da su djeca iz Barakovićeve trebala ići u OŠ Bruna Ivanovića, a oni iz Mitničke u OŠ Vlade Bagata (jedna od prvih nepravdi koje sam doživio) – pa nakon toga na Trsteniku, nisam baš imao nekih velikih mogućnosti sretati se sa životinjama koje mnogima i danas znače kruh i egzistenciju. ...