Projekcije filmova zabranjene su u Saudijskoj Arabiji još tamo od sedamdesetih. Javna kina takoreći ni ne postoje u toj zemlji. Svega je šačica filmova u više od tri desetljeća prikazana javno. Većina ih se vrti negdje potajice, u skloništima, na platnu od plahti, pred auditorijem koji sjedi na plastičnim stolcima. Kultura se, naime, drži grešnom (“haram”), a kinematografija, kao, može nemoralom poticati na revoluciju i protivi se islamskim vrijednostima, pa je zbog toga stavljena izvan zakona. A tek žene... Žene su u Saudijskoj Arabiji još gore pozicionirane od filma. Ne smiju, eto, voziti automobile. Nije im, potlačenima i izoliranima, dopušteno štošta bez prethodne suglasnosti muškar(a)ca – oca, supruga ili brata.
Za početak, nije uputno da režiraju. Ne mare...
Za početak, nije uputno da režiraju. Ne mare...