Od medicinskog zavijanja porušenih partizanskih spomenika do javnog čitanja u epskom desetercu, uz gusle, tekstova iz „Glorije“, od višednevnog reality-showa s ovcama do izdavanja ironijskog priručnika „Postdiplomsko obrazovanje“ za buduće kriminalce, Labrović duhovito i nepogrešivo detektira „suptilna skretanja“ jednog dezorijentiranog tranzicijskog društva.
Upravo ovaj potonji „kriminalni priručnik“ - s kojim je Labrović predstavljao Hrvatsku na bijenalu u Istanbulu 2009. godine - ponukao nas je da baš s njim prodivanimo o najnovijim hapšenjima istaknutih funkcionara Hrvatske gospodarske komore i Hrvatskih autocesta zbog milijunskih pronevjera.
Suđenje bivšem premijeru Ivi Sanaderu zbog korupcije i kriminala nije još gotovo, a već se hapse mogući protagonisti novih velikih pljački u HGK i HAC-u. Jeste li, kao građanin, iznenađeni najnovijim valom hapšenja?
- Jako sam iznenađen novim hapšenjima. Baš nekidan govorim ženi kako je ovo jako čudna jesen. Prvo je nakon ljeta nastupila skoro pa zima, a sada se opet vratilo ljeto. I onda šok. Nova hapšenja u Hrvatskoj! Nikada ne bih očekivao od Državnog odvjetništva, USKOK-a i osobno gospodina Bajića takvu zlobu prema ljudima koji su najzaslužniji ne samo za gradnju magistralnih cesta i autoputova, nego i za krpanje i najmanjih provincijskih rupa, recimo kod Modrića u Donjim Glavicama, na okuci iza Mrsanove kuće - a to ne možete ako niste predani i posvećeni radnik. Ovo je napad na velike hrvatske neimare. Strašno je i podmetanje Lijepome Nadanu. Onako lijep čovjek ne može biti lopužina.
Je li kriminal način funkcioniranja hrvatskog društva?
- Teško mi je odgovoriti je li kriminal način hrvatskoga bitisanja. Mislim da su to domoljublje, vjera i obitelj. Osobno, nikada se nisam družio s kriminalcima, a izbjegavao sam i hadezeovce. Čim ih sretnem, javit ću Bajiću.
Da preformuliram pitanje: je li korupcija u Hrvatskoj pojava ili stanje svijesti?
- Korupcija u Hrvatskoj nije pojava, jer bi mogla biti prolazna, a nije ni stanje svijesti, ona može biti samo individualna - korupcija je više kao zrak. Uvjet postojanja, bez nje nema života u Hrvatskoj.
Kad ste pisali svoj priručnik o kriminalu, što vam je bio konkretan povod? Jer, koliko se sjećam, prve radionice na ovu temu počeli ste raditi još prije nego je Sanader optužen za korupciju i kriminal?
- Prvo je 2008. bila radionica “Dodiplomsko obrazovanje”, posvećena stjecanju kriminalnih vještina. Za svaku vještinu imali smo kvalificiranoga predavača. Onda me kustoski kolektiv WHW pozvao na XI. istanbulsko bijenale 2009., mislili smo tamo organizirati sličnu radionicu. Ali Turci nisu toliko talentirani, ipak su napustili Sinj i ove krajeve prije 300 godina, pa smo odustali od prakse. Zato smo se odlučili za pisanje priručnika ne bi li im materiju prvo teoretski približili.
U „Postdiplomskom obrazovanju“ dajete upute za cijeli dijapazon kriminalnih poslova, od sitnog žicanja i prošnje do kamatarenja i iznuda, a na vrh kriminalne ljestvice postavljate dvije, po vama, srodne djelatnosti: korupciju i politiku. Zašto ste upravo korupciju u visokim političkim krugovima stavili na vrh kriminalne piramide?
- Politika je djelatnost upravljanja državom, a država je krovni oblik organizacije društva, valjda. Kako se kod nas politika vodi u skladu s arhaičnim značenjem te riječi da je “država zemlja koju netko ima kao svoj posjed”, a što je u stanovitom raskoraku s novijim tumačenjima, pa i ustavnim i zakonskim definicijama, onda u Hrvatskoj političari upravljaju u težnji i kao da posjeduju. I u tom raskoraku katkad nastane kuršlus, iz čega zlobnici zaključuju da je politika u Hrvatskoj samo najviši oblik kriminala.
Za politiku u Priručniku kažete sljedeće: „Politika je kraljica kriminala. Ona nije kao drugi kriminal, da oponira zakonima ili traži rupe u zakonu: ona stvara zakone u skladu s planiranim kriminalnim aktivnostima.“ Jeste li tu aludirali na privatizaciju i pretvorbu u 90-ima?
- Citiranih riječi se ne mogu sjetiti i nisam siguran da su dio “Postdiplomskog obrazovanja”, ali bih se mogao složiti s njima. Nisam aludirao na pretvorbu i privatizaciju 90-ih, premda ta vremena državi i kriminalcima mogu služiti na čast i ponos. Jer se istovjetna praksa, inteligentno prilagođena okolnostima, odvija do danas. Drugačije, ali isto.
Može li se hrvatsko društvo očistiti od kriminala bez zadiranja u privatizacijski pra-grijeh?
- Zadiranja u privatizaciju neće biti, jer bi se onda sve urušilo i nastao bi kaos. I ne samo vlasnički kaos, nego bi se sami ideološki temelji zaljuljali. A to “odgovorni” neće dopustiti.
Budućim karijernim kriminalcima u Priručniku dajete sljedeći savjet: „Na početku rada dobro bi bilo da imaš svog policajca, svog carinika, svog poreznika, a ako nisi i sam političar, najvažnije je da imaš svog političara. Dobro je imati gradonačelnika, bolje parlamentarnog zastupnika, a najbolje ministra.“ Kolike su objektivno šanse kriminalca u Hrvatskoj ako nije povezan s nekom političkom družinom?
- Nemoguće je izgraditi kriminalnu organizaciju županijskoga ili državnoga značaja, a da niste povezani s politikom. Možete vi pljačkati, baviti se klasičnim kriminalnim aktivnostima, dilati nasitno, kokošariti, a u biti živjeti rizično i teško kao i svi ostali u Hrvatskoj. Vaše šanse rastu i postajete ozbiljan igrač tek u sinergiji s politikom. Tada više niste kriminalac, nego poštovani kontroverzni poduzetnik.
Kriminalcima koji ulaze u politiku, pak, savjetujete sljedeće: “Formiraj grupu 4-5 suradnika koji će umjesto tebe odrađivati prljave poslove, potpisivati papire, uzimati proviziju tako da te zakon ne može dohvatiti. One koji se previše dižu, sjebi. One koji soliraju, odjebi. Ako delegiraš moć nekome tko je tvoja maska, tvoj maneken, moraš ga imati u šaci, mora biti ucjenjiv. No, to je uvijek opasna igra jer simbolična moć može prerasti u stvarnu, a ti postati višak bez kojega se može.“ Gdje su, po vama, zakazali Ivo Sanader i aktualni uhapšenici iz afera HGK i HAC? Kako im se dogodilo da budu uhapšeni? Koji dio vašeg savjeta nisu poštivali?
- Za dr. Ivu mislim da je postao ohol i sebičan, da je prestao dijeliti s onima koji su ga postavili na vrh, da ih je zaboravio. Čak i ako si na vrhu piramide, moraš znati na kome stojiš - tada moraš biti najoprezniji. A njega je napustio oprez, pomislio je da je svemoćan, zaboravio je na tim i počeo solirati. Što se tiče HGK i HAC-a, ne mora značiti da je ikakva “pogreška” napravljena, jer tragovi uvijek ostaju. Moguće da je u vrhu kriminalne piramide odlučeno da bi trebalo napraviti mali teatar, objesiti dva-tri “Pedra”.
Uostalom, to bi mogao biti razlog i Sanaderova stradanja. Možda je pritisak napravljen izvana, jer izgleda da su iz inozemstva stigli inicijalni podaci. A moguće i da je lanac na nekom mjestu pukao i onda Bajić naprosto nije imao izbora. Sanader će možda nagrabusiti, ali ovim ljudima koji su sada pohapšeni ništa se neće dogoditi, osim nešto dobrovoljnoga rada za zajednicu. Ali to su radili i do sada, pa im neće pasti teško.
Gledajući unatrag 23-godišnju povijest samostalne i suverene Republike Hrvatske, možete li izdvojiti neki trenutak u kojem ste prvi put pomislili da kriminal u ovoj zemlji nadmašuje i najpesimističnija očekivanja?
- Sve je normalno od početka i nije bilo nadmašivanja najpesimističnijih očekivanja. Tuđman i njegovi su odmah zaorali duboku i plodnu brazdu, a sve ostalo je povijest koja se ponavlja.
Što biste rekli: ima li ovakav kriminal korijene u prošlom sistemu, ili je to autohtoni proizvod hrvatske samostalnosti?
- Ništa nije nastalo ex nihilo. I Tuđman je bio Titov general. Bilo je tu i starih udbaša cijepljenih s ustašama, tako da u osnovi nije nedostajalo znanja o tehnologiji vladanja, a u potki nove ideološke matrice - ustašofilije i hrvatskoga nacionalizma. Tehnolozi vlasti su pazili da vlast ne ode u krive ruke i da puno toga ostane po starome, a ideolozi su se brinuli da narodu sve izgleda ganjc novo. Ako komunističkome stavu da je vlast uvijek u pravu dodate polet ambicioznih sociopata, uključivanje beskrupuloznih kriminalaca i pervertirane demokrate koji mehanizme demokracije koriste da bi se postigao rezultat suprotan njenome duhu, onda imamo to što imamo.
Naravno, ničega ne bi bilo bez potpune suradnje “naroda” koji je odustao, ili nastavio odustajati, jer taj proces nikada nije konačan, od svog vlastitog životnog interesa, svog dostojanstva i društvene pravednosti. Pasivnost je najaktivniji mogući stav s gotovo “apsolutnim” posljedicama – iz te pasive izvire svemoć naših političara. Dok narod preživa i trpi. Uz povremene ispade prema slabijima i drugačijima.
Bojite li se „odljeva mozgova“, odnosno mogućnosti da talentirani hrvatski kriminalci budu morali napuštati domovinu ili baviti se nečim drugim? Hoću reći, vjerujete li u ozbiljnost borbe hrvatske države protiv kriminala i korupcije, vjerujete li da ih pravna država može zaskočiti?
- “Pravna država” je samo srce kriminala, jedna od njegovih glavnih sastavnica, i ne može doći ni do kakvoga odljeva kriminalnih mozgova. Ovdje su svi sociopati i lijepi broj psihopata mogli razviti do maksimuma svoje talente i nagnuća, i nema nikakvoga razloga da odlaze na nepoznati teren.
Što se tiče “hrvatske države”, ako imate slučaj, na primjer, u kojemu je cijena gradnje kilometra autoceste skočila duplo, a da za to nema ekonomskih razloga, i onda se to prakticira godinama, i onda se godinama to kao ne uspijeva “probiti”, a da svi elementi “hrvatske države” ništa ne poduzimaju, onda meni kao paranoidnom građaninu ne ostaje drugo nego misliti da su svi oni dio iste kriminalne skupine.
Policija, tajne službe, inspekcije, državno odvjetništvo, sudovi, političke stranke, a posebno “zna se” - sve je to za mene jedna mala topla slatka mafija. Odvija li se sve po dogovoru ili je prešutno jasno, to je manje bitno. I dodajte tome naš divni “narod”, tko bi lud mijenjao išta. Tim koji pobjeđuje, ne mijenja se.
Kad ovo kažem, ne mislim da nema predanih i poštenih ljudi koji rade svoj posao profesionalno i časno, ali oni nikada neće doći na mjesto gdje se odlučuje o velikim i bitnim stvarima. Ili će ispušiti vrlo brzo ako pokažu želju za promjenom – „slučaj Holy“ mogao bi biti taj, ako i tu nisam naivan.
Priručnik za kriminalce napisali ste prije nekoliko godina. Vidite li u hrvatskom društvu potrebu za novim izdanjem, za nekim novim poglavljima? Jesu li se stvari u međuvremenu iole promijenile?
- Tašt sam na svoj uradak, jer mislim da je ta knjiga dotakla važan dio našega narodnoga bića i da će još dugo vrijediti njene duhovne i metodološke postavke. Tako da nema potrebe za nekim radikalnim prevrednovanjima. Srž je tu, umišljam si.
Možda bi se, recimo, moglo ubaciti poglavlje o Crkvi. Također i o mojoj kulturnoj branši. Ni mediji nisu za baciti. Dat će Bog i Gospa Sinjska da i to jednom realiziram. Nešto valja ostaviti i za budućnost.
DAMIR PILIĆ
FOTO: DUJE KLARIĆ / CROPIX
Uzde su preuzeli manijaciGdje vidite uzrok ovakvoj poplavi kriminala u Hrvatskoj? Jesu li uzroci psihološki ili sociološki? Odnosno, jesu li Hrvati rođene lopine, ili im sustav to omogućava? Ima li to veze sa čuvenim „dinarskim mentalitetom“?- Nisam niti psiholog niti sociolog, ali imam neku ideju, premda prilično amatersku. Ipak ću se usuditi. Hrvatska nema nikakvu tradiciju vlastite državnosti, odatle sumnja prema državnome aparatu kao takvome. Sam “aparat” bio je uvijek neprikosnoven vladar gotovo neograničenih ingerencija i sredstvo vladavine često nije bio zakon, nego sila, a psihološka osnova društvenih odnosa nije bila želja za sigurnošću, i posljedično – tolerancija u društvu, nego goli strah, i posljedično – eksplozije osvetničkoga bijesa. Mi nismo imali društva jednakih pred zakonom nego društva podanika i vladara. Zato ljudi ne vjeruju da su oni subjekt politike. Ako po zakonu imamo demokraciju, ali društvo odustaje od odgovornosti upravljanja javnim poslovima, onda će uzde preuzimati manijaci. Uglavnom, tradicija demokracije je zanemariva, nema dijalogičnosti niti navike raspravljanja. Profesionalna nezavisnost je skoro nepostojeća, ništa nije izvan dosega voluntarizma politike. Gdje nema nezavisnih pojedinaca, nema niti slobodnoga društva. Dodajte tome i korumpirane i spinoidne medije... U takvim okolnostima može se očekivati da uspijevaju najopakiji. |
