Umjetnost se, na sreću, spustila s elitnih visina među ljude, kojima je i namijenjena, stoga bi trebala biti i razumljiva. Odavno je izišla i iz hramova kulture i muzeja na ulice, trgove i druga mjesta javnog života, pulsirajući među ljudima, provocirajući ih i spontano ih uključujući u priču. Pogotovo kad je riječ o jednoj od najkontroverznijih formi, performansu.
No, kada prestaju granice umjetnosti, a počinje eksces, šund, bunt, pa i skretanje “larpurlartističke pozornosti” na autora, zakamuflirane u “vi to ne možete shvatiti” priču? Je li paljenje knjiga na Bačvicama, koje je izveo riječki autor Damir Čarli Čargonja u sklopu međunarodnog festivala Neafirmirane umjetničke scene u Splitu, bio upravo takav, k tomu banalan i destruktivan čin?
Poenta je u višeznačnosti, smatra Siniša Labrović, jedan od zapaženijih recentnih performera u Hrvatskoj.
 |
| Sandra Sterle |
− Poznajem Čargonju i siguran sam da je njegovo paljenje imalo lajtmotiv. Rekao bih da je riječ o inverznom postupku; paljenje literature, naime, uvijek je bilo povezano s diktaturom, nacizmom, indeksom Katoličke crkve... Evo, i sâm sam održao performans paljenja knjige koju sam istodobno i čitao, na festivalu “Limit” u Beogradu u studenom prošle godine. Bila je to knjiga “Filozofija palanke” autora pokojnoga Radomira Konstantinovića, koja je na mene jako utjecala − rekao nam je Labrović.
 |
| Performans pulskog umjetnika Josipa Pina Ivančića |
− Moglo bi se reći! Želio sam tim plamenom pokazati koliko to djelo “isijava” samo po sebi. Iz čistog poštovanja − objasnio je Labrović.
Kontroverzna umjetnica Vlasta Delimar također je autorica performansa koji su često izazivali zgražanje, a jednom je prilikom, kad je zbog umjetnosti zaklala pijetla, “zaradila” i javnu osudu “Prijatelja životinja”.
Ovaj je put, kao “prijateljica knjige”, zbog uništavanja pisane građe glas digla Jasenka Splivalo, profesorica povijesti umjetnosti iz Splita.
− To je trebalo ostati na simboličnoj razini! Podržavam performans kao oblik umjetničkog izražavanja, no knjiga je za mene sveti predmet, poruka se mogla odaslati paljenjem samo jedne knjige ili hrpe papira koji bi simulirali knjižnu građu − smatra Splivalo.
Stvar je, premda vrlo rezervirano, prokomentirao i povjesničar umjetnosti Andro Krstulović Opara.
− Performans je forma artističkog izražavanja prisutna već desetljećima, no umjetnička sloboda ne predmnijeva eksces i(ili) incident. Kustosu − u ovom slučaju kuratoru, organizatoru izložbe − te autoru prepušta se da razluči umjetničku provokaciju od šunda, agresije i drugog “neumjetničkog”. Konkretnom performansu, moram reći, nisam prisustvovao − iskren je Opara.
Performans je u osnovi neprepričljiv, smatra umjetnica Sandra Sterle iz Splita, koja je svojim radovima svojedobno privukla pažnju šire javnosti.
− Nisam vidjela paljenje knjiga i ne želim kritizirati ad hoc, ali čini mi se da performans općenito treba korespondirati s masom. Program NUS-a (Neafirmirane umjetničke scene) nije me se dojmio, čini mi se da počinje prevladavati šund i banalnost − kazala je Serle, uvjerena da njezin čuveni performans − pokušaj povraćanja uz pjesmu Miše Kovača kao glazbenu podlogu − nije tako površan, nego kudikamo “dublji”.