U pjesmama, Aleksandri Prijović nije lako. Ustvari joj je grozno. Obično naleti na nekog mlatimudana koji je iskoristi, pa odbaci, kao u kompoziciji pod naslovom "Bogata sirotinja": "Nisam ja k‘o one tvoje/da mi baciš sitniš da se doteram/što se prave gluve, slepe/ja ću u tri lepe da te oteram".
Ili kao u skladbi "Ogavno": "Gde tuguju, evo tu sam ja/gde popiju, tu sam već odavno/gde nestaju, baš tu sam krenula/a gde su srećni, što nije normalno/tu mi je ogavno". Ili kao u pjesmi "Kuća strave": "A ja propadam sa stilom/ručam vino sa tekilom/taman sećanja dolete/pa za desert dve tablete".
U poslovnom životu odnosno karijeri, ona, pak, nema ni mrvicu razloga za gorčinu. A kako bi i imala kada je već u 28. godini uspjela rasprodati četiri zagrebačke arene. Veliko je to, nezapam...