Scena Kultura

filmski festival

Branko Karabatić: STFF će doživjeti duboku starost, u Splitu ili negdje drugdje

filmski festival

Ovaj festival nije ljetna veselica, niti prigodni ‘event’, već ozbiljna filmska manifestacija i sigurno je da će doživjeti duboku starost, ako ne u gradu u kojem je rođen, ne krenu li stvari nabolje, onda na nekoj drugoj lokaciji

Večeras je krenulo 19. izdanje Split Film Festivala koji je neko vrijeme bio upitan zbog reducirane potpore Grada prema najstarijoj međunarodnoj manifestaciji pokretnih slika u Hrvatskoj. Zato nema smisla okolišati. Direktora festivala Branka Karabatića “u glavu“ pitamo kako se osjeća uoči početka nove etape STFF-a i je li mu laknulo što se isti ipak održava.

- Nakon, blago rečeno, neozbiljne odluke Vijeća za film, koju je gradska vlast potvrdila, ozbiljno se razmišljalo, shodno novonastalim uvjetima, o neodržavanju najstarijeg, i po mnogima programski najvažnijeg, hrvatskog međunarodnog filmskog/medijskog festivala. U privatnim kontaktima ljudi su bili užasnuti, zabrinuti za budućnost festivala, no osim triju djevojaka, kojima i ovim putem zahvaljujemo, nitko nije htio, ili se bojao, javno reagirati. U prijateljima i partnerima iz inozemstva imali smo veliku potporu, mnogi su pisali gradonačelniku da pomogne festivalu. Bilo je jasno da se festival mora i u takvoj situaciji održati, a bilo je važno i ne prekidati kontinuitet izvedbi.

Izija vuk tovara

Prilično ste burno reagirali na odluku Vijeća o smanjenju dotacija. Je li sada to/ljutnja iza vas?

- Izgleda ne dovoljno burno, jer se ništa nije promijenilo, ostalo je po onoj “izija vuk tovara“. To je prošlost, ne bih takvo ponašanje nazvao ljutnjom, već normalnom reakcijom na odluku da se Festivalu, od ionako skromne potpore, odreže 70 posto sredstava i dodijeli drugoj manifestaciji, i nevjericom da se tako nešto može dogoditi, da se kultni festival, koji uživa ugled u Europi i svijetu, koji je, nije neskromno kazati, jedina relevantna međunarodna manifestacija u Gradu, pokuša ovakvim potezom dokrajčiti, umjesto da postane zaštitni znak Splita.

Je li vas veliki prijatelj STFF-a Bela Tarr možda kontaktirao kad je čuo potencijalno loše vijesti?


- Da, čuli smo se. Kako je poznato, on se skrasio u Sarajevu nakon što je, iako je imao silnu želju ovdje nastaviti svoj rad, protjeran iz Splita (još jedan genijalni potez lokalne birokracije). Bilo mu je žao kad je čuo tu vijest, ali kao pametan čovjek, upoznat s mentalitetom ovdašnjeg puka, znao je da u ovom slučaju ne može nikako pomoći.

Zašto STFF, po vašem mišljenju, ne uživa veći respekt na hrvatskom terenu, već nerijetko biva degradiran?


- Možda biste vi, kao novinar-kritičar, to mogli bolje znati, pretpostavljam da se radi o privatnim interesima koji se ostvaruju preko medijskih lobija koji orkestriraju, projiciraju imidž festivala u ne baš najboljem svjetlu. To se rutinski prihvaća, postane navika i reciklira u nedogled. Naravno, opet se radi o dominaciji i na kraju krajeva o novcima koji će se uprihoditi, od državne i gradske kase do sponzora. Mediji imaju moć, jer ih ozbiljno shvaćamo, na sreću puno ljudi se ne obazire na takve komentare, već misle vlastitom glavom. I nije nevažno, naš festival je “elitistički“, bez kompromisa glede programa, odnosno njegove kvalitete.

Događa li se to zato što niste 'insajder' i ne krećete se u najužim filmskim krugovima?


- Koji su to najuži filmski krugovi, ozbiljno? Postoji grupa ili grupe ljudi povezanih zajedničkim interesima, po matrici, uzorku cijelog društva, ne guramo se, ne uvlačimo nikome. Festival je možda jedini nezavisni u zemlji i logično da ga se minorizira, ignorira. Podsjetit ću da je Splitski filmski festival, kao prva međunarodna filmska manifestacija utemeljena u nezavisnoj Hrvarskoj, primao od Ministarstva kulture najveću potporu (osim Pule). Godine 2005./6. započela je medijska hajka na festival, lobiranja itd. Radilo se, naravno, o preraspodjeli novca, tako da je festivalima, koji su se pojavili dosta poslije Splitskog, potpora rasla, a nama se smanjivala i danas od države dobivaju duplo više novca od našeg. Ovaj festival nije ljetna veselica, niti prigodni “event“, već ozbiljna filmska manifestacija i sigurno je da će doživjeti duboku starost, ako ne u gradu u kojem je rođen, ne krenu li stvari nabolje, onda na nekoj drugoj lokaciji. Zgodno je primijetiti da se u medijima, svjesno ili nesvjesno, promoviraju diljem Hrvatske nevažne lokalne smotre u vrhunske kulturne manifestacije i po ustaljenoj navici - nitko ne reagira. S druge strane, diskutabilno je koliki broj onih koji odlučuju o sredstvima uopće pogleda program, već se odluke donose po medijskoj slici dotične manifestacije, odnosno trenutnoj potrebi.

Dišemo na škrge

Držite li da bi priča bila drukčija da je STFF bliži 'oltaru' metropole?

- Ne bih znao na to odgovoriti. Činjenica je da su skoro svi metropolski festivali imaju najbolji tretman i proglašeni su najboljim, najuspješnijim festivalima, većina njih je smještena u nevelikoj zgradi Zagreb filma, gdje je lociran i HAVC, što svakako olakšava komunikaciju. Ti festivali dobivaju najveću državnu potporu, imaju najvažnije sponzore, najbogatiji su, znači moglo bi se špekulirati da je lakše funkcionirati u takvom okruženju. Osim toga, Zagreb je urbano središte, ima publiku naviknutu na posjećivanje kulturnih priredbi koja može apsorbirati više festivalskih programa, što u Splitu nije slučaj.

branko_karabatic4-270814.jpg

Kako vi uopće gledate na (pre)veliki broj filmskih festivala u Hrvatskoj?


- Vidila žaba da se.... Nije na odmet ponoviti da je STFF prvi međunarodni filmski festival utemeljen u nezavisnoj Hrvatskoj, tri godine nakon toga organiziran je drugi festival i tako je krenulo. Znači, snosimo veliki dio krivnje za poplavu takvih smotri. Zanimljivo je da većinu domaćih "festivala" organiziraju ljudi koji nemaju veze s filmom, niti kulturom u širem smislu. Općenito se smatra da je festival, posebice filmski, šušur, buka, veselica, programska smjesa svega i svačega, i shodno trenutnom stanju svijesti, to i mediji prihvaćaju, nekritički hvaleći besmislice. Svaka manifestacija koja se pretendira zvati "međunarodnim festivalom" morala bi udovoljavati bar ovim uvjetima: kroz filmski program procijeniti i analizirati recentne trendove u (svjetskoj) produkciji, promovirati umjetnosti pokretnih medija, “educirati“ publiku kroz filmove u konkurenciji i popratnim programima, kroz izbor filmova utjecati na domaće filmaše, producente i kritičare, predstaviti domaću produkciju, obogatiti društveni život grada, mjesta u kojem se održava, pokrenuti (ili bar pokušati) filmski market, što ni jedan festival u zemlji dosad ne ispunjava. STFF ispunjava sigurno bar četiri navedena uvjeta.

Većina festivala odvija se u srcu ljeta, a STFF kreće na njegovu izmaku. Je li lakše okupiti publiku na vrhuncu turističke sezone ili nadomak jeseni?


- Ako je festival turistički orijentiran, onda je možda dobro da je u srcu sezone. Nama se čini da je jesen sasvim pogodna za opušteniju publiku. Iako je, ponavljam, STFF za turističku promidžbu Splita napravio više od brojnih agencija, festival nije ništa profitirao. Neki festivali na sjeveru su od Hrvatske turističke zajednice dobili 600.000 - 700.000 kuna potpore, lako je pogoditi tko nije.

Jeste li vi ikad tipovali na strane filmofile u parteru kina ili se oslanjate na domaće? 

- Nismo tipovali ni na ove ni one, jednostavno radimo dobar program, svaki filmofil to osjeti, jer se izabere relativno mali broj kreativnih filmova iz recentne svjetske produkcije, od kojih su neki nagrađivani na festivalima, to nije kriterij za uvrštenje u program.

Koliko je STFF aktivan na Fejsu kao odličnoj reklamnoj platformi?


- Zadnjih godina je sve aktivniji. Imamo dobar odaziv, ali ne želimo ni tu bombardirati publiku – Fejs je tu najviše da zajedno komuniciramo i informiramo na dnevnoj bazi. Tu su još Twitter, YouTube...

Kako ste ove godine olabavili poslovičnu financijsku stisku festivalskog remena, stegnutijeg nego ikad prije?


- Lako je pretpostaviti kako, rezanjem svih mogućih troškova, dišemo na škrge.

Bez kompromisa

Koliko ste onda morali reducirati program i odustati od nekih možebitnih novih ideja? Jeste li morali raditi neka odstupanja, kompromise u vezi kvalitete festivalskih filmova koja odgovaraju profilu STFF-a?

- Ovaj festival je nezaustavljiv generator novih ideja, sjetimo se novih medija, interaktivnih filmova, Drive-in kina, produkcije filmova, 3D filmskog workshopa, propitivanja teme nadzora i zaštite privatnosti... Svi govore o broju filmova, gledatelja itd., a nitko ne spominje kriterije, ili ne daj Bože kvalitetu. Nikakve kompromise nismo radili, uspjeli smo dobiti sve filmove koje smo htjeli, osim par njih koje su prikazali drugi festivali. Poznato je da prikazujemo samo filmove koji imaju hrvatske, ponekad i europske, premijere i samo se u Splitu, na festivalu, mogu vidjeti.

Kako ste zadovoljni reakcijama publike na dosadašnje selekcije STFF-a?


- Kako rekosmo, ovo je jak festival, programski veoma utjecajan, tako da se događa da filmove koje ste, prije koju godinu, mogli vidjeti (očekivati) samo u Splitu, sad prikazuju i tzv. mainstream hrvatski festivali.

Za 19. STFF spremate hrvatske premijere filmova prikazivanih i nagrađivanih na poznatim i manje poznatim svjetskim festivalima. Predstavite najveće adute?


- U sažetom izboru recentne svjetske filmske produkcije, svi filmovi su dobri, da ne kažem izuzetni. Mogu spomenuti film Estera Martina Bergsmarka “Nešto mora puknuti“ - roterdamskog pobjednika, jedino zato jer će, iz društvenih razloga, otvoriti festival.

Program je podijeljen na šest sekcija/segmenata - Konkurencija dugometražni, Konkurencija kratkometražni, Forum 3, Gender, Odrazi/Reflections i Posebni program. Koji bi mogao izazvati najviše pažnje?


- Filmovi iz natjecateljskog dijela privuku najviše pažnje, ali publika zadnjih godina sve bolje reagira na popratne sekcije. Gender program, recimo, sam po sebi je kontroverzan pa privuče velik broj ljudi koje ta tema stvarno zanima, ali i one kojima je egzotična. U programu Odrazi uvijek se nađe portret neke velike face čiji život publika želi bliže upoznati - ove godine tako imamo zanimljive dokumentarce o Tintu Brassu, Jimu Jarmuschu i Ericu Rohmeru.

STFF je ove godine za društvenu temu šireg konteksta uzeo \'orwellovski\' nadzor - kako ga izbjeći i kako se zaštititi u smislu privatnosti. Zašto baš nadzor?


- S obzirom na to da živimo u digitalnom društvu, ta tema je jednostavno sve aktualnija i sve šira. Na tu temu smo zato organizirali projekcije, radionice i predavanja gdje će se problematizirati narušavanje i zaštita privatnosti. Sudjelovat će Dubravka Dolenc u ime Agencije za zaštitu osobnih podataka, haker Denis Periša, Marija Boban s Pravnog fakulteta u Splitu, pravnik i politolog Jure Vujić te britanski videoumjetnik George Barber. Nadamo se da će izazvati zanimanje publike.

Dosta je filmova djelo mladih filmaša, a neki su i dugometražni prvijenci. Ne vjerujete staroj gardi redatelja više?


- Ne biramo filmove po dobi autora, ali drago mi je da baš mlađi ti koji su prošli selekciju. Možda je to zato jer imaju neki svježiji, inovativniji pristup.

Mlada ekipa

Hrvatski filmaši su također većinski zastupljeni kroz diplomske radove studenata UMAS-a...

- Diplomske filmove trojice studenata UMAS-a prikazujemo (izvan konkurencije) da na taj način ostvarimo komunikaciju publike i lokalnih autora. A što se tiče konkurencije, tu nam granice ništa ne znače, ali raduje me da su među odabranima i dva hrvatska filma.

Je li to zalog STFF-u da se i sam pomladi? Razmišljate li u tom smjeru s obzirom na to da ste nam prilikom dogovaranja intervjua spomenuli kako bi vam ovo mogao biti zadnji STFF?


- Naravno da festival godinama ostvaruje mlada ekipa, sve su to uglavnom mladi suradnici, od kojih će neki u ne tako dalekoj budućnosti, biti ključne osobe festivala. Moram vas ispraviti, nisam rekao “da će mi ovo biti zadnji STFF“, već da mi je dodijalo davati intervjue kad bismo od brojnih prijašnjih mogli složiti puno bolji od ovoga, pa to više neću raditi.

MARKO NJEGIĆ
NIKOLA VILIĆ/CROPIX

Festivalci i blockbusteri

Projekcije će se održavati u kinu “Karaman“ i “Kinoteci“. Vjerni ste singl kinima? Više vam ne pada na pamet eksperiment s multipleksom kao one jedne godine?
- To nije bio eksperiment, iako se stalno tako karakterizira predstavljanje festivala 1999. godine. Ako se sjećate te se godine renovirala “Kinoteka“, mala dvorana u “Galeriji umjetnina“ je srušena, za festival je ostao samo “Karaman“ i bili smo prinuđeni naći dvorane za projekcije. Bivši vlasnik “Broadwayja“ je ljubazno prihvatio da ugosti festival, ali nam nije prepustio sve dvorane, tako da je bilo zgodno vidjeti izmješane u lobiju festivalsku publiku i publiku koja je došla na američke blockbustere.

Talijan s pariškom adresom

Ove godine predstavljate i jedan festival - putujući festival kratkih filmova Filmcaravan Travelling Shorts Fest.
- Filmcaravan predstavlja Fabrizio Polpettini – mladi talijanski producent s pariškom adresom. On je tu prvenstveno kao član međunarodnog žirija za kratkometražni film, ali rado smo mu otvorili priliku da predstavi i vlastiti festival uz program kratkih filmova koji se dotiču teme nadzora i zaštite privatnosti.

Dobrodošlica Frammartinu

Dobitnik ovogodišnje Posebne nagrade festivala za doprinos umjetnosti pokretnih slika je redatelj Michelangelo Frammartino (“Četiri lica“/“Le Quatro Volte“).
- Michelangelo, koji je izuzetno srdačno (obradovao se, stvarno) prihvatio nagradu, traži lokacije za svoj sljedeći projekt po brdima Calabrije, otežana je komunikacija, slabo je dostupan, ako uspije doći će, ako ne, poželjet ćemo mu dobrodošlicu nakon festivala.

Naslovnica Kultura