Dr. Milan Marković NAJBOLJE VIDI ŠTO SE DOGAĐA U TIJELU

"Svaki liječnik sonografičar može gledati UZV, odnosno napraviti pretragu ultrazvučne dijagnostike, ali samo on vidi što se događa u tijelu", tako pacijenti govore o liječniku, koji je naš sugovornik u ovoj priči.
Riječ je o dr. Milanu Markoviću, specijalistu interne medicine, subspecijalistu gastroenterologije i hepatologije i subspecijalistu ultrazvučne dijagnostike.

Riječ je o čovjeku, koji je u lipnju ove godine, onako teško od srca odlučio otići u mirovinu i to ne onu zasluženu, nego više no zasluženu mirovinu. Čovjek je liječenju i pomaganju drugima "poklonio" 55 godina, mjesec i devet dana, što ga zasigurno svrstava u hrvatske, ako ne i svjetske rekordere rada. I nakon toliko vremena je odlučio "zatvoriti butigu" i uživati u ostatku života.

Josko Supic/Cropix

Za dr. Milana Markovića, koji apsolutno nema nikakvih rodbinskih veza s gore potpisanim novinarom, svi su u Splitu, ali vjerojatno i u Hrvatskoj čuli. Dugi niz godina, sve do mirovine nosio je neslužbenu "titulu" najboljeg sonografičara za UZV pretrage trbušnih organa, u Splitu, ali i šire i ono što bi dr. Marković napisao u svom nalazu nikome nije "padalo na pamet" da pobija ili da sumnja u napisano. Uz to je posljednjih pet godina biran i za najboljega liječnika, a kod njega, u njegovu privatnu ordinaciju u Ljubićevoj ulici u Splitu, dolazili su svi oni koji su htjeli biti sigurni, što se to s njima ili u njima događa.
Svojim UZV uređajem spasio je mnoge živote, ukazavši nalazom na probleme, koje drugi nisu vidjeli i uputivši nakon toga pacijente na liječenje ili operativni zahvat.

A, sve je počelo 1965. godine, kada je dr. Marković, rođen 1939. godine (selo Kočarin-BiH), diplomirao medicinu na Medicinskom fakultetu u Beogradu.
- Da, bilo je to davno, teško se mogu i sjetiti kada. Nakon završenog medicinskog fakulteta nisam dugo čekao na posao i već sam se 1966. godine zaposlio u Zadru u vojnoj ambulanti. Tamo sam se zadržao devet godina da bih od 1975. godine počeo sa radom u bivšoj Vojnoj bolnici u Splitu, sada bolnici Križine. I tamo sam radio 16 godina, do travnja 1991. godine, kada odlazim u privatnu praksu iz koje eto odlazim u mirovinu - kaže nam dr. Marković.

Naš sugovornik je jedan od pionira kada je u pitanju UZV metoda liječenja, na prostoru bivše Jugoslavije.
- Ja sam se UZV-om počeo baviti negdje 1980. godine, a prije toga se UZV-om u ginekološke svrhe počeo baviti dr. Asim Kurjak u Zagrebu. To je bilo negdje 1979. godine. I taj je UZV očigledno mene "očarao" jer sam se njime nastavio baviti sve do svog umirovljenja - kazao nam je dr. Marković.

Josko Supic/Cropix

U svojoj karijeri liječnika i čovjeka koji se s UZV-om "družio" više od 40 godina, nemoguće je reći brojku pacijenata koje je pregledao na UZV uređajima.
- Taj je račun nemoguće reći. U početku sam znao, u bolnici raditi cijeli dan pretrage na UZV uređaju jer sam bio jedini liječnik za pregled UZV trbuha, na relaciji od Dubrovnika, pa sve do poviše Zadra. "Pokrivao" sam cijelu Dalmaciju, Hercegovinu, sve srednjodalmatinske otoke... Moram reći da je UZV donio revoluciju u medicinu, a status prave pretrage je dobio negdje 1982.-1983. godine. Do tada je u UZV pretragu bilo malo nepovjerenja jer su tadašnji uređaji bili puno lošiji negoli ovi danas. Kako su uređaji bili lošije kvalitete ja nisam imao gdje napraviti edukaciju, pa mogu reći da sam u stvari bio samouk. Imao sam uređaj sa živom slikom, a i doplerom bez boje, pa je zbog toga s tim uređajima, tada bilo kud i kamo teže raditi nego s ovima danas - kazuje dr. Marković.

UZV je tih godina prošlog stoljeća bio uređaj koji je donio i olakšanje u medicinskom svijetu.
- U svakom smislu on je bio revolucionaran. S njime se pacijentu ne čini nikakva "šteta" jer nema zračenja, pretraga ne boli, nema rizika od reakcije na kontrast, pacijent ne osjeća nikakvu smetnju prilikom pretrage. Radi se o bezbolnoj metodi, a rezultat je vrhunski i bez obzira na danas sveprisutne MSCT uređaje i MR-ove, puno se toga može vidjeti UZV metodom. Radi se o vrlo kompetentnoj pretrazi za područje trbuha (jetre, pankreasa, bubrega, slezene), prostate, mjehura, promjenama na limfnim žlijezdama u trbuhu, krvnim žilama, a sonografičar može vidjeti i promjene na debelom i tankom crijevu. Sa UZV uređajem mogu se vidjeti i promjene u maloj zdjelici, ali i upala slijepog crijeva, ako sonografičar posjeduje bolji uređaj i ako ima dovoljno iskustva - kazuje dr. Marković.

Kako je dr. Marković liječnik "starog kova" zanimalo nas je kako je to bilo biti liječnik onda i sada i je li u pitanju velika razlika?
- Enormna je razlika u medicini od prije 40 ili 50 godina i danas. Ja sam imao predavače, profesore koji su medicinu završili u Parizu, Beču... i drugim europskim središtima. Mi smo u pravom smislu riječi učili medicinu i nama su naše ruke, "slušalica", RTG i oskudni laboratorij bili sve, odnosno izvor informacija za sve smetnje kod nekog pacijenta. Kako se radiologija tijekom godina razvijala tako je i dijagnostika postajala sve bolja. Danas su MSCT-i i MR-ovi potisnuli UZV pretragu, ali ona je i dalje vrhunska pretraga. Ja osobno tvrdim da se UZV uređajem može vrhunski obaviti pretraga velikih krvnih žila u abdomenu, a UZV je i neuporedivo jeftinija pretraga negoli MSCT ili MR - kazuje dr. Marković.

Danas je kud i kamo lakše i na hitnim bolničkim prijamima raditi kada postoje UZV uređaji.
- Nekada, kada bi meni došao pacijent, kao gastroenterologu na hitni prijam, ja sam morao "čarati" o čemu se kod njega radi i oslanjati se samo na opip ili na "slušalicu". Kada je u svakodnevnu upotrebu došao UZV uređaj sve se kud i kamo lakše rješavalo, onda nije bilo nikakvih problema ili pogrešaka u dijagnozi - kaže dr. Marković.
Zanimalo nas je zašto je baš za specijalizaciju odabrao internu medicinu?

- Zato jer je interna medicina kraljica medicine. Zato jer internist ne gleda samo "svoj" organ, kao recimo ginekolog ili okulist ili ORL liječnik. Internist gleda čovjeka i iz toga "izvlači" onaj svoj dio (organ) koji ga interesira. Uz pomoć UZV-a ja sam u trbuhu svojih pacijenata punktirao sve što se moglo punktirati, odnosno sve one promjene u trbuhu za koje je trebalo utvrditi o čemu se radi - kaže dr. Marković.

Iz splitske bolnice je u privatnike otišao 1991. godine.
- U bolnici sam bio preopterećen poslom, a uz to sam bio neadekvatno stimuliran i plaćen. Sve uređaje, s kojima sam počeo raditi privatnu praksu, pozajmio sam i krenuo iz ničega u "nepoznato". Eto, uspio sam, izgradio sam karijeru i poštovanje kod svojih mnogobrojnih pacijenata i zbog toga sam jako sretan. Svakom sam svome pacijentu nastojao pružiti najbolju medicinsku uslugu i ako sam u tome uspio, izuzetno sam ponosan - kaže dr. Marković.

Josko Supic/Cropix

Tijekom svih ovih godina i UZV uređaji su svojom kvalitetom "otišli u nebo".
- Istina je, sve su bolji i bolji. No, za dobar UZV uređaj je najvažniji onaj koji preko njega "gleda" odnosno pregledava tijelo pacijenta. Ako on ne vidi ono što bi morao vidjeti, pacijentu neće pomoći ni najbolji UZV na svijetu. Sve je u pažnji i očima liječnika - kaže dr. Marković.
Naš je sugovornik imao čast da je njegovu diplomu za UZV potpisao Ian Donald, Škot, čovjek koji je UZV uveo u medicinsku praksu još davne 1945. godine.

- Da, imali smo 1983. godine u Dubrovniku UZV edukaciju koju je organizirao dr. Asim Kurjak. I dr. Kurjak se potrudio da u Dubrovnik dovede Iana Donalda, koji je tada već bio star i koji je u Dubrovnik došao u invalidskim kolicima. I on je svim polaznicima te edukacije potpisao diplome. To je za sve nas bila izuzetna čast. Važno je istaknuti, kako je UZV u funkciji vojske još od prvih godina 20. stoljeća, kada su ga počeli koristiti u podmornicama. Međutim, vojska je to držala u tajnosti sve do 1945. godine, kada ga je u medicinu uveo Ian Donald - govori dr. Marković.
Zanimao nas je princip rada UZV uređaja.
- Vrlo je jednostavan. Zvuk koji se proizvede u sondi usmjerava se na ciljani organ i dobiva zrcalna slika koja se reproducira preko uređaja na ekran i liječnik vidi promjene na određenom organu - zaključuje dr. Marković.