Životpovijesno i moderno

Posjetili smo romantični stan obitelji Alujević na splitskoj Rivi: pradjed koji je bio donačelnik Splita kupio je pola kuće prije rata, pogledajte kako prostor danas izgleda

Piše Olgica Ivić-Grizelj
_D506260

Već pri ulazu u staru zgradu na rivi, jednu od onih ljepotica iz najboljih splitskih vremena, obuzme vas strahopoštovanje prema arhitekturi i ondašnjim majstorima koji nisu štedjeli prostor kad su radili velika kružna stubišta koja vam daju više dojam da ste u plesnoj dvorani nego u kakvom portunu.

Eto takvo je stubište na adresi Obala hrvatskog narodnog preporoda 6, gdje se osjećate kao da ste zaronili u povijest i pitate se što li vas tek čeka gore u stanu koji namjeravate pogledati.

Nismo se razočarali kad nam je Joško Alujević otvorio vrata u uveo nas u svoju pradjedovinu, koja je baš nedavno dotjerana i uređena.

Na podu je tamni parket, a čisti svijetli zidovi u dva odvojena prostora dobivaju kontraste - jedan u plavoj, drugi u zelenoj boji. Stan od 58 kvadrata podijeljen je u dvije jedinice, sobu s kupaonicom i studio-apartman, a povezuje ih hodnik.

Prvi dio je ‘podvučen’ nježnom i toplom zelenom bojom s puno bijelog, u čemu se ističe moderan krevet od zelenog baršuna. To zeleno provlači se i u kupaonici u mozaiku pločica u kombinaciji sa sivom i crnom.

U nastavku, na kraju hodnika je studio-apartman s naglaskom na plavoj boji, baš onoj koju su upravo jučer “autoriteti” iz američkog “Pantonea” proglasili bojom godine 2020.

U ovom ugodnom prostoru nenametljivo su raspoređeni dnevni i spavaći dio. Siva kuhinja složila se oko pločica opet postavljenih mozaično, ali ovdje igru igraju crna, siva i ta privlačna plava, koju uočavamo i na zidu koji cijeli prostor dijeli od kupaonice. I ovdje su tamni parketi, a sklop boja u interijeru sljubio se sa starim kamenim stijenama. Prostor presijeca staklena stijenka od crnog okvira iza koje se krije mala spavaonica, a u njoj dominira krevet od plavog baršuna.

Iz obiteljske povijesti

Dok razgledavamo stan, Alujević nas upoznaje s obiteljskom pričom koja je ovdje neizostavna.

Priča nam kako je zgrada podignuta na predjelu bastiona Bernardi, koji je izgrađen u XVII. stoljeću radi obrane od Turaka. Odlukom gradskih vlasti u to doba srušio se dio bastiona kako bi se proširila riva. Eto, na tom je mjestu 1859. godine nikla ova ljepotica, neorenesansna trokatnica, koju potpisuje splitski arhitekt Vicko Andrić.
- Moj je pradjed Jakov Čulić prije početka Prvog svjetskog rata kupio polovinu zgrade. Jakov je inače bio trgovac i donačelnik grada, koji se obogatio izvozom drvene građe i tupine u Italiju i na Maltu.

U prizemlju zgrade je između 1919. i 1948. bila poznata splitska kavana “Muljačić”, dok je na prvom katu 1862. godine osnovana Narodna slavjanska čitaonica.

Pokojna baka mi je rođena i odrasla u toj kući koja je dolaskom komunista na vlast oteta mojoj obitelji te smo prošle godine napokon stupili u posjed ovog renoviranog dijela stana.

Kad je krajem prošle godine donesen novi zakon o najmoprimcima, Alujevići su se konačno mogli dogovoriti s ljudima koji su tu živjeli i doći do svojeg naslijeđa. E tada je krenuo veliki posao obnove. Joško Alujević hvali mladu arhitekticu Miru Matulović Burazin, koja je radila cijeli ovaj projekt obnove.

Lijepo su surađivali i zajedno birali svaki komad u stanu. No, prije toga je valjalo krenuti u zahvat u kojem su podigli visinu poda i snizili plafon zbog instalacija. Zanimljivi dio ove priče su kamene stijene vanjskih zidova, koje su desetljećima bile prekrivene žbukom i sada je njihova ljepota konačno došla do izražaja. Ali i tu ima jedan detalj koji je zanimljiv kao informacija o naprednoj gradnji prije 160 godina.

Naime, kamene stijenke otkrivene su samo do jedne visine jer je u njihovom donjem dijelu valjalo pokriti cijevi od bivšeg centralnog grijanja.

Da, čini se nevjerojatnim da se tako davno u Splitu netko grijao na centralno. Alujević nam dalje priča kako je u hodniku stajala stara peć koju se ložilo i odatle je išlo centralno. Sada je trebalo maknuti peć koja je bila toliko teška da ju je šest ljudi iznosilo. Ne, ne bojte se, nije završila na otpadu, Alujević ju je spremio za neki drugi plan, kad dođe vrijeme za to.

Stare čipke

Cijelo uređenje je ‘podignuto’ s nekim lijepim detaljima. Arhitektica Mira Matulović Burazin kaže nam da su je veselile kamene stijenke radi održavanja memorije prostora. Tome pridonosi i stara škrinja koja služi kao stolić u dnevnom dijelu studio-apartmana.

Na zidovima su u crnim okvirima stari tlocrti grada Splita, a uz sve to posebno su zanimljive rukotvorine vlasnikove mame. Ona, naime, voli stare čipke i starinske maramice obrubljene čipkom, koje je lijepo ispeglala i uokvirila. I to je lijepa veza s nekom građanskom poviješću.




 

 

#JOšKO ALUJEVIć#JAKOV ČULIć#MIRA MATULOVIć BURAZIN