Kandelora - snig do mora, sveti Blaž - da je laž, sveti Šime (18. veljače) - da je usrid zime.
Tako i stara poslovica koja se ove godine, eto, ostvarila. Sredina veljače baš nas je podarila olujnom burom i temperaturama ispod nule, pustili su oblaci i nešto bijelog pokrivača, čak i na dalmatinskim otocima. Oštra zima u doba kad je i treba biti garancija su lijepih vremena s proljeća....
A kad ovako ugrize zima, treba se i utoplit i zasladit, da krv brže prokola i da tako ugrijani dočekamo ljepše dane.
E sad za ovo utoplit zaduženi su i džemperi i kaputi i klime i pećice raznih vrsta, a za slatko postoji samo jedan pojam. Bobis. I tako je oduvijek bilo. Nema tog klinca koji nije širokih očiju gledao u vitrinu neke od Bobisovih pekara punih zdravih i slatkih proizvoda na radost djece, a na muku roditelja koji su znali da se ne može samo tako proći kraj Bobisova dućana.
Prelivena čokoladom. A unutra vanilija
Današnjim roditeljima pojam Bobisa je - krafna. Mirisna, žuta, puna okusa, ona krafna koja vam se topi u ustima, pa nakon prve želite drugu, pa onako pune marmelade koja vam se počne cijediti niz bradu. Koji gušti, ko to more platit.
E, današnji roditelji mogu biti i malo ljubomorni na svoju djecu, jer ona mogu uz one stare, tradicionalne, uživati i u sasvim novim okusima (novi okus za novo doba). Kako bi rekla ova nova generacija, danas su top, vrh, krafne punjene vanilijom i, jedine u gradu - cijele prelivene finim slojem čokolade. Pa kad je zagrizete, a čokolada se razlomi u male komadiće, dok iznutra vanilija budi sva vaša osjetila. Doživljaj koji će današnja djeca jednom, za 30 ili 40 godina pamtiti kao miris i okus svog djetinjstva.
I mijenjaju se generacije za generacijom, ali Bobis ostaje uvijek isti, pojam kvalitete, domaćeg okusa. Više od sedam desetljeća ta ljubav traje.
One prve krafne radile su se u maloj radionici u središtu Splita, osnovanoj 1949. godine!
Radilo se to kao doma, u bakinoj ili materinoj kužini. Ručno su se miješale, čašom štampale i pekle u vrelom ulju u dubokoj teći, baš kao i fritule?! I tako "kao doma" spravljale su se sve dok se 60-ih godina prošlog stoljeća modernizacijom tvornice i strojeva proizvodnja nije povećala na, do tada, nezamislivih 28 tisuća krafni. O kakvom je broju, ali i potražnji za Bobisovim proizvodima riječ, dovoljno govori činjenica da je svakodnevno gotovo svaki drugi Splićanin dobio svoju krafnu. Split je tih 60-ih imao oko 70 tisuća stanovnika, što govori o nevjerojatnoj popularnosti Bobisa i Bobisove krafne.
Kad krene miris od Tršćanske...
Starijim Splićanima, ili barem onima srednjih godina, i danas, kad zatvore oči, imaju osjećaj kao da su u Tršćanskoj, ili Solinskoj ulici, ili sve tamo do "Slobodne" i bivše Jugoplastike, i ugodno plove u mirisu friških krafni iz Bobisova pogona. U rano jutro, dok budi se grad, život vam se vraća u tijelo uz miris kojem niste mogli odoljeti.
Ali ne samo ujutro, dok idete na posao ili u školu, miris krafni ostao je u sjećanju i generacije kojima je krafna bila šlag na kraju noćnog izlaska. I za to je zaslužan Bobis, koji je prvi uveo i noćnu prodaju krafna u svom „slatkom diskontu“ u Tršćanskoj ulici.
Nakon Rive, fronte, diska, za kraj se društvo okupljalo na "vruće krafne na zidiću". Slatki završetak večeri, i to u vrijeme kada niti jedna trgovina nije radila nakon 22 sata. Bobis je bio vječno tu. Rastanak uz krafnu, a onda ujutro opet prvi dogovor, kava i krafna. Jer upravo je krafna idealna slastica za razbuđivanje uz prvu kavu.
Da nam ne bi netko prigovorio što pišemo samo o krafnama, moramo napomenuti kako je cijeli niz proizvoda koje Bobis svakodnevno svježe stavlja na svoje police, a pogotovo u ovo vrijeme uoči Uskrsa.
Da, svima će na um pasti sirnice, ali ni to nisu više "samo" sirnice. U Bobisu neprestano obogaćuju svoje recepture, pa danas možete birati velike ili male sirnice, pa sirnicu pletenicu, i na kraju za prave slatkoljupce - sirnicu ekstra s čokoladnim kapljicama. E tu ste me pogodili, sirnica i čokolada u jednom. Fantastično.
Ne kao, nego baš domaće
Fritule, kroštule, ali ne kao da su domaće, nego su baš domaće. Ako želite osjetiti opet onu toplinu, onu hrskavu mirisnu slatkoću kakva vas vraća u kužinu vaše bake, dok u šporetu gori vatra, a vani puše bura, e onda samo svratite u najbliži Bobis. I guštajte.
Pa prigodne torte, a znate već i sami kad je bilo koja zgoda, ili rođendan, još ako je dječji, onda krštenje, pričesti, zaruke, doktorati, diplome. Može li to bez Bobisovih torti i kolača. Samo zaželite, nema te prigode koja uz koje Bobisovo slatko neće biti još svečanija, slađa, ljepša.
A za uz kavu, uz čaj, za marendu, odlična su Bobisova čajna peciva. I ona se mijenjaju na bolje, pa je posljednji hit, probajte ga neizostavno, pecivo s dodatkom maslaca. I toplo, i kripno, baš za ove hladne dane.
I evo nas natrag na - Bobisovoj krafni.
Ne možemo odolit sami sebi jer je Bobisova krafna događaj i miris našeg djetinjstva, naša marenda i naš izlazak s ekipom, slatki dodatak poljupcu pred rastanak.
Evo i još jedne sentimentalne štorije za kraj. Riječ je o najstarijem stroju na kojem su se radile krafne i koji je još ispravan! I to sve iako je riječ o muzejskoj vrijednosti. Makinja je ravno iz 1960. godine i zove se FORTUNA (SREĆA-!!!). Uz nju su vezane bezbrojne količine krafna, mnoge neprospavane noći, ali i mnogo mirisnih i radosnih trenutaka i nadamo se da će FORTUNA pratiti još mnoge generacije i Bobisa i ljubitelja Bobisovih krafna, pa DOBAR TEK VAM uz miris i okus Bobisove krafne.