Okusi domaće juhe svakako ne bi bili mogući bez prave junetine 100 posto domaćeg porijekla. Onakve kakvom se ponose u Tommyju, a dobivaju je od tradicionalno uzgojenih goveda. Ovakav način uzgoja čini goveda zdravijima, a meso je višestruko obogaćeno nutrijentima i sadrži manje zasićenih masti. Svježe meso s farma provjerenih dobavljača, sirovine birane kvalitete i proizvodnja kontrolirana u svim fazama procesa osiguravaju najbolje proizvode u različitim oblicima i posebno prilagođenim pakiranjima te jamče vrhunsko gastronomsko iskustvo.
Mladim domaćicama se kuhanje juhe čini najtežim poslom, tim više što još ni same nisu stekle toliko iskustva da znaju razlikovati junetinu od govedine. Iskustvo će ih poslije naučiti da je govedina tamnija, a junetina svjetlija te da nema krepkije i ‘snažnije‘ juhe od ove dvije vrste mesa. Nauči se s vremenom i to da je junetina meso goveda starosti 12-14 mjeseci i težine 380-450 kg, a govedina je meso 14-16 mjeseci starog goveda i težine od 450-500 kg.
Oko pripravljanja juneće juhe ima različitih mišljenja. Tako je doduše sa svakom juhom, pa i za juneću postoje različiti recepti. Jedni ju rade od junećih rebara i prsa, drugi od mišića bez kosti, treći od bržole... Neki pripravljanje juhe od junećeg mesa započinju s kratkim pirjanjem nasjeckanog povrća na malo maslinovog ulja. Tu stave dvije, tri mrkve, komadić korijena celera, maštovitiji će dodati i sušene rajčice, čak i crvenu papriku, poslije list kupusa i kelja... pa tek potom dodati vodu i ubaciti meso. Mašti se najčešće predaju vrhunski kuhari, koji zbog svojeg zvanja moraju pronaći nešto ‘više od običnog‘, ali na kraju će svatko zaključiti da nema do klasične, starinske juneće juhe.
Tu ‘običnu‘ juhu spravljalo se oduvijek. Za nju je potrebna dobra, velika juneća bržola, da ima dosta mesa i kosti, jer bez kosti ni jedna juha nije ona prava. Kvaliteta mesa ovdje svakako čini razliku. Kad je meso zdravo, domaće i iz provjerenog izvora, tada neće izostati ni nenadmašno gastronomsko iskustvo. Upravo takvo pronaći ćete u Tommyjevoj bogatoj ponudi.
Bržolu stavite u duboki lonac s vodom, a onda dodajte povrće. Iskustvo govori da je važna i količina peršina i celerovog lista, preporučamo stručak peršina i dva stručka celerovog lista. Potom se u juhu ubace tri mrkve srednje veličine, srednje veliki korijen celera i dva na ploči ili vatri prepečena crvena luka. Dodaje se i žličica soli te nekoliko zrna papra. Juha treba lagano kuhati najmanje sat i pol. Tada se vrhom noža provjeri da li je meso mekano, ako nije, juha se dalje kuha barem još pola sata sve dok ono ne smekša.
Kad se procijedi i dobije bistra juneća juha, najbolje bi bilo u nju dodati i zakuhati domaće rezance. Lako ih je napraviti samo od jednog cijelog jaja, brašna i vode ‘koliko traži‘. Sve se to dobro umijesi i razvalja što tanje, potom se tijesto zamota u dugu rolu, a onda se oštrim nožem režu tanki rezanci. Malo se ostave da stoje i prosuše na kuhinjskoj temperaturi, pa stavljaju u juhu na kratko kuhanje.
S juhom od junetine imamo zapravo cijeli ručak, jer dobro skuhana bržola se izvadi i nareže na manje tanje komade, te samo malo posoli, prema ukusu. Uz tako kuhanu junetinu valja dodati malo pirea i šuga od rajčice ili možda od kopra, tko voli.
Juha od juneće bržole je predjelo, a meso postaje glavno jelo, tamo gdje su veći sladokusci može biti i ‘međujelo‘ servirano s povrćem iz juhe.