Sveti Josip i afrodizijačke kamenice “sljubili” su se još za vrijeme Dubrovačke Republike, kada bi i najsiromašniji sebe počastili ukusnim jedrim mesom cijenjene školjke, najpunije baš sredinom ožujka, oko svetačkog blagdana.
U kamenicama iz čistoga Malostonskog zaljeva uživalo se na gozbama dubrovačke vlastele, njome su “podmićivani” osvajači i čuvana sloboda Republike, a i krajem 19. stoljeća košići s ovim školjkama putovali su prema europskim metropolama poput Beča, Pariza i Praga.
Nekada se košić kamenica mjerio vrijednošću najcjenjenije malvasije, a danas, u njima se uživa po komadu, pa tko koliko voli... i koliko je “dubok špag”, jer jedna je četiri kune.
- Oni što ih vole, pojedu 20-30 kamenica, to je nekakav prosjek, iako sam gledao čovjeka koji bi se zaustavio tek na 120. komadu - kaže nam Luko Maškarić, jedan od najpoznatijih školjkara Malostonskog zaljeva, potomak obitelji koja se ovom djelatnošću bavi od 1927. godine.
Na gosparu Luku neće se tradicija završiti. I njegovu kćer, Mariju Radić, susrećemo u Sigama, pri moru, mjestu smještenom nekoliko kilometara pred malim Stonom. Jutro je, dan prije blagdana sv. Josipa, sunce kupa more. Prizor idiličan, gotovo nestvaran. Školjkar Maškarić u drvenoj barci čiji je pramac polegao pod freško ubranim kamenicama, na “tovjelici” pri moru sjedi mu rođak, Melko Antunica, skida kamenice s konopa, čisti ih i odvaja. Velike od malih.
- Male ćemo vratit u more, a velike će u prodaju. Sad su najpunije i najukusnije, nije zaludu blagdan sv. Josipa povezan uz Dan od kamenica. Mi ih imamo dovoljno za sljedeće dvije godine, ali što će biti poslije, ne znamo, nitko još prirodu nije odgonetnuo - počinje priču dundo Melko, vitalni 87-godišnji školjkar koji se ovim poslom bavi više od četiri desetljeća.
 |
| Melko Antunica |
- Kamenica voli mir dok se puni. Ne trpi prevelike struje i nemirno more. Mi imamo sreću što su nam parkovi, morski vrtovi u zaljevu, u zavjetrini. Na otvorenomu moru teže ih je sačuvati, a velike probleme stvaraju i orade - kazuje Luko Maškarić.
Samo kap limuna
Svakoga dana pojesti desetak kamenica za njih dvojicu posve je obična navika. I dok se kuhari nadmeću u recepturama s kamenicama, dundo Melko tvrdi:
- Najbolje su freško otvorene iz mora, s kapi limuna. Cijelu godinu su kamenice dobre, isto su pune i u rujnu, ali su sad najukusnije. Francuzi kamenice zalijevaju bijelim vinom, mi ovdje više volimo naše domaće, crno. Ako se ne mogu odmah pojesti, freške kamenice najbolje je pohraniti u frižider, na hladno, gdje smiju ostati do 72 sata, ali ih treba slagati na dublju stranu, tako da one “plivaju” u svojoj tekućini.
Dosad im je preko ruku prešlo na milijune kamenica, ali navika im nije pokvarila užitak dok ih jedu. Iako im nisu nedostižne delicije koje se uživaju jedanput na godinu, malostonske kamenice za njih su isto kraljice mora.
Školjke kao brendProcjenjuje se da je lani proizvedeno nešto više od milijun komada kamenica i manje od tisuću tona dagnji, što je značajan pad u odnosu na prijašnja vremena. Koristi se svega 30-ak posto kapaciteta, a uzgajivači su “pritisnuti” propisima EU-a pa je proizvodnja puno manja od realne - kazuje Antun Pavlović, predsjednik Ceha za ribarstvo i marikulturu Obrtničke komore Dubrovačko-neretvanske županije. Izostanak mlađi lanjske godine mogao bi se reflektirati na tržištu 2011./12. godine, dodaje Pavlović ističući probleme koje imaju s predatorima koji značajno utječu na uzgoj školjaka u Malostonskom zaljevu. O tome se održavaju brojni okrugli stolovi i pokušavaju se iznaći načini održanja proizvodnje a pri tome je jako važna sloga malostonskih uzgajivača i trud turističkog sektora - zaključuje Pavlović koji školjke smatra brendom najčišćega morskog zaljeva na Mediteranu.
|