StoryEditorOCM
Životdobrotvor

Hajdukovac Ivica Pirić: Dovodim 300 djece iz ratne Ukrajine na odmor u Dalmaciju

Piše PSD.
31. svibnja 2015. - 23:53
Tristo djece iz Donjecka i Luganska u ponedjeljak stiže na odmor u Hrvatsku. Mališani, od kojih su neki u ratnom vihoru koji je zahvatio Ukrajinu ostali i bez roditelja, ljeto će provesti na Makarskoj rivijeri, u Trogiru i Rogoznici zahvaljujući svojem dobrotvoru Ivici Piriću, nogometnom menadžeru i bivšem igraču kijevskog Arsenala, Hajduka, Splita, Ulma i Zagreba s kojim je 2002. osvojio titulu prvaka Hrvatske.

Splićanin Pirić uživa veliku popularnost u Ukrajini, dvanaest godina živio je u glavnom gradu Kijevu, pa veli, ni trenutka nije dvojio, ­čim je počela agresija na zemlju koju doživljava kao svoju drugu domovinu, priskočiti u pomoć i napraviti sve što se napraviti da.

- Kad Ukrajincima spomenete Hrvatsku, prva asocijacija im je more. Djeca su ta koju je rat najviše pogodio i baš zato se u meni rodila želja da ih dovedem na Jadran, da barem nakratko zaborave na strahote koje su proživjela – priča Pirić dok sjedimo na terasi hotela “Radisson Blue” u Splitu, gdje je, zbog prijateljstva s vlasnikom iz Kazahstana, uvijek rado viđen gost.

Ivica veliku humanitarnu akciju o kojoj su se raspisali ukrajinski i hrvatski mediji, organizira zajedno s Veleposlanstvom Ukrajine u Hrvatskoj i Hrvatskim crvenim križem. Ukrajina je među prvima priznala Hrvatsku koja je tada bila u jednako teškim, ratnim okolnostima, pa je bio red da uzvratimo istom mjerom.

Neki su pomogli, a neki pobjegli

- Veleposlanik Ukrajine Oleksandr Levčenko odmah je pozdravio ovu moju ideju, kao i izvršni predsjednik Hrvatskog crvenog križa Robert Markt. Našem apelu za pomoć odmah su se odazvali i moj prijatelj biznismen Genady Korban te Igor Kalamojski iz udruge “Dopomuga” iz Dnjipra. Na moju su inicijativu pozitivno odgovorili i gradovi domaćini djece i Splitsko-dalmatinska županija, i sve je brzo utanačeno.

Kao sponzori akcije odazvali su se i braća Pivac, vlasnici mesne industrije “Pivac”, kao i “Autoprijevoz Čagalj” Joze Čaglja. Splitski gradonačelnik Ivo Baldasar te solinski i kaštelanski Boban i Udovičić, kaštelanski pročelnik Vjenceslav Novak...

Svima im veliko hvala! Nešto što se u početku činilo nemogućim, uspjeli smo realizirati zahvaljujući dobrim vibracijama koje su stizale sa svih strana – drago je Ivici što su u Hrvatskoj bili spremni odazvati se njegovu pozivu da se pomogne djeci iz regije Dnjipropetrovsk, koja su rat osjetila na svojoj koži.

Pirić je odlučio financirati boravak djece u Hrvatskoj, bez obzira na to što su ga u početku neki dobronamjerno odgovarali da se ne “zalijeće velikim obećanjima s obzirom na to da će jako teško biti dovesti djecu iz ratom zahvaćenog područja”.

- Prvo sam razmišljao o tridesetak djece, jednom autobusu, a evo, sada, zajedno s odgajateljima, u Hrvatsku će ih na ljetovanje doći okruglo tri stotine. Vize su im odobrene i sve je spremno za njihov doček. Prva skupina djece boravit će od prvog do trinaestog lipnja u Makarskoj i Trogiru, a druga od šestog do sedamnaestog kolovoza – kaže Ivica, i priznaje da je jedino razočaran pojedincima koji su se prvo odazvali na njegov poziv da prihvate djecu, a čim je presica u Splitu na kojoj je najavljena akcija završila – više se nisu javljali.

- Nevjerojatno je da netko preko nesretne djece želi doći do publiciteta, a nije kadar pomoći – žao je Piriću što se, i kad su ovakve akcije u pitanju, na njih nakaleme kojekakvi “obećanovići”.

- Ništa zato, ima nas koji ćemo od srca pomoći da bi za sobom povukli i druge. Veliko hvala i Jerku Bošnjaku te don Miji i don Alojziju iz svetišta “Vepric” i, naravno, vlasniku i osoblju splitskog “Radissona Blue” koji je uvijek naša prva i posljednja stanica – ne želi Pirić preskočiti nikoga tko je dao obola ovoj divnoj akciji i povezao dvije daleke slavenske zemlje koje veže slična kultura i jezik, običaji, ali, nažalost, i događanja vezana uz rat, agresiju, kojoj se Ukrajina odupire danas, baš kao i Hrvatska nesretne 1991.

Moji su prijatelji zakupili 5 boeinga

- Ukrajinci vole Hrvatsku. Do rata, velik ih je broj odlučio ovdje ulagati, kupovati kuće ili zemljišta za gradnju. Mnoge sam i ja doveo. Neke su se investicije uspjele realizirati, a druge ne zbog već poznatih razloga: nesređenih vlasničkih knjiga ili komplicirane državne administracije. Do ulaska Hrvatske u EU, broj ukrajinskih turista se povećavao iz ljeta uz ljeto, a onda su uvedene vize i došlo je do problema s njihovim izdavanjem.

Moji prijatelji iz Kijeva, vlasnici turističke agencije, ljeti bi zakupili pet boeinga koji su stalno letjeli za Hrvatsku - priča Pirić i dodaje da je od hrvatskih tvrtki u Ukrajini najviše prisutan “Dalekovod”, a postoji i interes hrvatskih izvoznika na to tržište od 50 milijuna stanovnika. Radi se, veli, najviše o proizvođačima sira, ulja, vina i suhomesnatih proizvoda.

Kako se u Ukrajini živjelo do rata? Kakav je Kijev, grad od četiri i pol milijuna stanovnika?

- U samom Kijevu, koji je 720 kilometara udaljen od Donjecka, rat se gotovo i ne osjeti. Ukrajina se otvorila stranom kapitalu i Kijev nimalo ne zaostaje za svjetskim metropolama. Najprestižniji svjetski brendovi koje možete vidjeti u jednom Parizu i Londonu, prisutni su i u Kijevu, i kad se jednog dana politička situacija na istoku Ukrajine u potpunosti smiri, pred Ukrajinom je velika perspektiva.

U području zahvaćenom ratom živi oko pet milijuna ljudi, a evidentirano je više od 150 tisuća izbjeglica. I mnoga od djece koja će provesti ljeto u Hrvatskoj su izbjeglice - veli Pirić, kojeg pitamo jesu li, s obzirom na to da tranzicija još nije gotova, socijalne razlike između ljudi velike.

- Postoje oni koji zaista žive na visokoj nozi, mislim tu na oligarhe i one koji s njima posluju, a opet, običan svijet zarađuje između tristo i četiristo dolara, i da bi mogli prehraniti svoje obitelji, obično rade više poslova. Kijev, Harkiv, Odesa..., jedna su priča, u gradovima je infrastruktura na višem nivou, a provincija po tom pitanju zaostaje.
Ukrajina je zahvaljujući Europskom prvenstvu u nogometu 2012. dobila odlične stadione, ali ne i cestovnu mrežu koja joj je potrebna. Strašno je da su osim ljudskih žrtava i stambenih objekata, u granatiranju stradali i projekti od kapitalne vrijednosti kao što je bio aerodrom u Donjecku u koji su uložene milijarde. No, sve će se to jednog dana obnoviti, a Ukrajina velikim koracima krenuti naprijed - uvjeren je Pirić.

Lovac na talente

Kad smo se već dodirnuli Europskog nogometnog prvenstva koje je organizirano prije tri godine, kažimo i to da je Splićanin Pirić mnoge igrače iz Hrvatske i regije odveo u Ukrajinu, koja je nakon što su se u njoj proslavili Darijo Srna, Domagoj Vida i Ognjen Vukojević, postala pravi mamac za naše nogometne talente. Ivica Pirić i kum mu Darijo Srna, bili su vlasnici restorana u Kijevu. Prije prodaje, novom su vlasniku uvjetovali da na zidu i dalje stoji istaknuti grbovi Hajudka i Torcide.

Kupac je to prihvatio i održao obećanje, pa Hajduk i u Kijevu - živi vječno! Zanimljivo je da ni jedan sportski ugovor nije raskinut zbog ratnih sukoba na istoku Ukrajine. Jedino što se promijenilo jest da su jedne oligarhe, vlasnike klubova, zamijenili drugi.

Bio sam menadžer Saši Baliću, crnogorskom reprezentativcu, zatim Nikoli Kaliniću, a Mladenu Bartuloviću asistirao kod produljenja ugovora. Zastupao sam i Antonija Jakoliša i Marina Ljubičića – nabraja Pirić, pa ističe da u posljednje vrijeme radi s mladim ukrajinskim igračima s kojima potpisuje ugovore već i u četrnaestoj godini života, da bi ih kasnije doveo do najboljih klubova poput Dinama iz Kijeva, Šahtora, Zenita... U Dnipru ima čak dvanaest svojih igrača, a Nikola Kalinić je baš nedavno zabio protiv Seville.

Pulićevi se puleni često kondicijski pripremaju u Hrvatskoj i pod budnom su palicom kondicijaskog trenera Davora Višića.

- Velike nade su Denis Balanjuk, Juris Vakulka, Jigor Nazarina i Jaša Migunov. Za njih se otimaju najbolji. Taras Kacaraba igra za mladu reprezentaciju Ukrajine. Za Danila Jagutkina interes je pokazala i talijanska Atalanta – ističe Pirić.

Zbog svog angažmana u Ukrajini, Pirić pola godine živi u Kijevu, a pola u Hrvatskoj.

- Moji su se već na to navikli. I supruga Vedrana (kći Vedrana Rožića op.a) dolazila je u Kijev dok mi je bila djevojka. Imam troje djece: Elizabetu koja ima tri mjeseca, Klaru od tri godine i najstarijeg Ivana koji ima sedam. I njih ću učiti da vole i Hrvatsku i Ukrajinu.

saša ljubičić


Ranjeni borci

U Varaždinskim toplicama, zahvaljujući suradnji hrvatskog i ukrajinskog ministarstva zdravstva – liječili su se ranjeni ukrajinski branitelji. Ivica Pirić prvi im je došao u posjet i zaželio što skoriji oporavak.


Bogati Kolomojski

Vlasnik Dnipra Igor Kolomojski (52) priključio se humanitarnoj akciji kojom rukovodi Pirić. Kolomojski je predsjednik Europske židovske unije, a u Dnjipropetrovsku je najveći židovski centar na svijetu. Bogatstvo Kolomojskog procjenjuje se na 1,63 milijarde dolara.


Poginulo više od tri tisuće ljudi

Na istoku Ukrajine oružani sukobi traju od proljeća 2014.. Ukrajinske vojne snage i dragovoljci bore se protiv proruskih separatističkih paravojnih formacija samoproglašene Donjecke Narodne Republike i Luganske Narodne Republike koje su se udružile u tzv. Federativnu Državu Novorusiju.
Do sukoba je došlo nekoliko mjeseci nakon što je na tzv. euromajdanskim protestima svrgnut dotadašnji proruski predsjednik Viktor Janukovič te uspostavljena nova vlada na čelu s predsjednikom Oleksandrom Turčinovim i Arsenijem Jacenjukom koja Ukrajinu želi približiti Zapadu. Rat u istočnoj Ukrajini je doveo je do smrti najmanje 3171 osobe i 600.000 izbjeglica.


Udomio Baldasarova nećaka

Na pressici u Splitu, kojom je najavljena velika Pirićeva humanitarna akcija, nazočio je i Ivo Baldasar . Premda ranije nije poznavao Pirića, rekao je da se njegovo ime u njegovu domu stalno spominje jer je u Kijevu puno pomogao njegovu nećaku.

- Istina je, Baldasarova nećaka upoznao sam prije negoli je Baldasar postao gradonačelnik Splita. Bio je u ukrajinskom veleposlanstvu, sređivao dokumente, i kad je shvatio da sam Splićanin, zamolio me da ga prevezem do stana. Kad sam vidio da živi u teškim uvjetima, rekao sam mu da pokupi stvari i doveo ga k sebi. Kod mene je živio više od godinu dana dok se nije snašao u Kijevu gdje se bavio džudom.


Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. ožujak 2023 19:44