StoryEditor
ŽivotBravo, Hrvatska!

Evo po čemu smo (opet) najgori u Europskoj Uniji: ne vjerujemo nikome, ni kolegama ni susjedima!

2. kolovoza 2018. - 10:01

Istraživanje Eurobarometra pokazalo je da između 70 i 80 posto hrvatskih građana smatra da svojim sugrađanima ne mogu vjerovati, a tu ulaze, primjerice, susjedi, službenici, političari, kolege - odnosno, sve kategorije koje čine jedno društvo, izvijestila je Al Jazeera, uz napomenu kako se Hrvatska tako našla među još nekoliko zemlja Europske unije u kojima građani imaju najmanje povjerenja u ljude koji ih okružuju - tu su još Slovačka, Grčka, Cipar, Bugarska i Rumunjska.

No, za razliku od ovog dijela Europe, do 90 posto Danaca i Finaca ima povjerenje u svoje kolege, susjede...

Josip Kregar, sociolog za zagrebačkog Pravnog fakulteta te podatke je ovako komentirao za AJ.

- Istraživanja pokazuju da skandinavske zemlje imaju visoki stupanj društvenog, socijalnog kapitala, u njima ljudi imaju više povjerenja i u institucije, a onda naravno i međusobno, zbog toga jer znaju da će ih zaštititi ne njihov rod, pleme ili nacija, nego institucije. To ima posljedice i na ekonomiju - ekonomija koja počiva na nepovjerenju nije kapitalizam.

Kapitalizam nisu stvorili razbojnici, otimači, nego ljudi protestantske etike, koji se drže svoje riječi, koji vjeruju u to da rad stvara dobro, da razumijevanje položaja drugih znači spas i vječni život. A zapravo time što ćemo na ovom svijetu ostvariti Božju volju, a to znači biti dobar, poštivati zapovijedi, oslanjati se na druge ljude i biti član zajednice - i to dobar član zajednice - da to donosi sreću - kaže Kregar, dok smo mi za komentar zamolili splitsku psihologinju, dr. sc. Mirjanu Nazor.

- Moram priznati da me taj podatak iznenadio. Jer, povjerenje je temelj prijateljstava od vrtićke dobi do kasne starosti, ali i temelj ostvarivanja drugih odnosa među ljudima. Međutim, čini mi se da u kategoriju koju spominje istraživanje ipak ne možemo uvrstiti i prijatelje, dakle one nama najbliže. Jer to bi bio paradoks kada bismo ustvrdili da ne vjerujemo prijateljima. To bi naime značilo da nemamo prijatelje jer ako nekoj osobi ne vjerujemo onda je ne možemo ni smatrati prijateljem.

A da ljudi danas u Hrvatskoj nemaju prijatelja bio bi doista iznimno zabrinjavajući podatak. Kolege na poslu i susjedi su ipak druga kategorija u smislu međusobne bliskosti, pa onda i povjerenja. Mislim da se nepovjerenje najčešće temelji na lošem osobnom iskustvu. Tada smo skloni i neopravdanoj generalizaciji. Ako nas je jedan susjed ili kolega prevario ili iznevjerio onda to protežemo i na druge s kojima nismo imala takva negativna iskustva.

Moguće je naravno da nepovjerenje bude utemeljeno na predrasudama. Loših iskustava nemamo ali smo uvjereni da se nekima ne smije vjerovati. Te predrasude naravno mogu biti vezane uz različitosti: nacionalnost, vjerska pripadnost, seksualna orijentacija, spol, dob, zdravstveno stanje... - kaže dr. Nazor.

- Da bismo nekome vjerovali moramo ga poznavati. Moramo imati vremena i prilike upoznati osobu u različitim situacijama da bismo eventualno izgradili međusobno povjerenje. Čini mi se da danas imamo sve manje vremena pa i volje družiti se i tako doznati nešto jedni o drugima. Međutim, bez vjere u ljude s kojima dolazimo u različite vrste kontakata, teško je normalno živjeti. Teško je ostvariti neki cilj, realizirati neki projekt, pa i proživjeti jedan dan ako ne vjerujemo nikome oko sebe.

Ponekad smo, međutim, skloni i mehanizmu projekcije, a to znači da svoje mane i nedostatke vidimo u drugima, a u sebi naravno ne. To bi značilo da svoju sklonost varanju i zaobilaženju određenih pravila vidimo svugdje oko sebe i kada to ne odgovara pravom stanju stvari. Možda doista financijska situacija i socijalna ugroženost doprinose povećanom nepovjerenju kod mnogih ljudi.

Zbog lošeg funkcioniranja institucija društva veliki broj ljudi živi loše i osjeća se loše te onda to loše iskustvo prenosi i na svoju okolinu, susjede, kolege, poznanike. Ako je pojedinac ipak sam „zaslužan" za nezavidnu situaciju u kojoj se našao, lakše ju je podnijeti ako je moguće pronaći nekog „krivca": kolegu, šefa, poznanika... Posljedica takvog razmišljanja je opće nepovjerenje jer pojedinac nema snage za sagledavanje stvarnih uzroka svog problema - navodi splitska psihologinja.

Daleko su Skandinavci od nas

Poznati splitski psihijatar Ivan Urlić se ne čudi previše rezultatima istraživanja, pa nam kaže:

- Na Balkanu kojeg smo i mi dio uvijek su nova previranja, uvijek se nešto mijenja i ljudi su na oprezu, ljudu vjeruju samo svojim bližnjima, a što se krug ljudi oko njih širi to je i nepovjerenje veće. Pogledajte, ne tako davno smo imali rat u kojem je susjed digao ruku na drugog susjeda, kum na kuma... A s druge strane dio društva je pun predrasuda, boje se različitih ljudi, nemaju u njih povjerenje, a što je također neopravdano i produbljuje jaz, jer se bogatstvo svakog društva i njegov prosperitet ogleda u prihvaćanju različitosti. Besmisleno je stoga uspoređivati nas i skandinavske zemlje. Oni su već dugo godina u miru, energiju troše na napredak, socijalna prava, a kod nas se energija i dalje rasipa na sukobe. Jednostavno, proći će još dosta godina i morati će se smijeniti brojne generacije dok mi kao društvo ne evoluiramo i smirimo još prisutne turbulencije. To je proces koji ima svoj tijek i ne može ga se ubrzati - ističe splitski psihijatar.

item - id = 559001
related id = 0 -> 1129909
related id = 1 -> 1129441
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. rujan 2021 12:10