Željko Trkanjec: Bez EU-a Hrvatska je laka meta predatora, pad prihoda u Njemačkoj otvara vječno pitanje

"Ako se SAD, naše najveće izvozno tržište, okrene protekcionizmu, rast u eurozoni će to osjetiti", rekla je Christine Lagarde, predsjednica Europske središnje banke (ESB).

Zabrinjavaju vas ratovi koji bjesne na našim granicama, kad kažem našim mislim na EU i NATO? Da, geopolitički rizici jedna su od ključnih zabrinutosti u politici i ekonomiji otkad je ruski predsjednik Vladimir Putin zaključio da Ukrajina mora biti dio njegova imperija. Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske, poručuje kako hrvatski vojnici neće sudjelovati u pomoći Ukrajini, iako to želi vojni vrh, dakle ni u Njemačkoj, koja je obrazac sindroma ekonomskih i političkih teškoća koje trenutno izjedaju EU. Izbori će biti u veljači, a druga po snazi je radikalno desna, možda i najopasnija stranka u EU, Alternativa za Njemačku (AfD) koja se zalaže za napuštanje eura i EU-a. Njemačka, ekonomska lokomotiva EU-a, u snijegu je još od ruske agresije jer se srušio njezin ekonomski model - jeftini ruski energenti, kinesko izvozno tržište i američki sigurnosni kišobran. Automobilska je industrija u krizi, Volkswagen najavljuje zatvaranje tvornica, rast nije anemičan nego je gotovo nepostojeći.

Kakve to veze ima s Hrvatskom, pitate? Njemačka je ostala naše glavno izvozno tržište, ali trend stagnira (rast 0,5 posto u odnosu na studeni prošle godine). Ukupno je u Njemačku izvezeno robe vrijedne 1,87 milijardi eura, dok je u BiH otišlo 1,8 milijardi. BiH je postao naše drugo izvozno tržište, preskočio Italiju i Sloveniju. Slab rast u EU prelijeva se na potražnju i potrošnju. Zato je važno da Njemačka što prije formira stabilnu vladu, da Italija smanji pritisak duga na što bi trebao utjecati i pad kamatnih stopa ESB, ali ključna odgovornost leži na vladama i Europskoj komisiji. Lagarde ne utječe na fiskalnu i ekonomsku politiku.

“Naša sloboda i suverenost više nego ikad ovise o našoj ekonomskoj snazi, naša sigurnost ovisi o našoj sposobnosti da budemo konkurentni, inovativni i produktivni”, poručila je Ursula von der Leyen na početku rada nove EK krajem prošlog mjeseca. Mnogi ju ne vole, ali zacrtala je racionalne ciljeve koji zrcale najveće izazove pred kojima se naša Unija nalazi i to one koje znamo: ne zaboravimo da se prva njezina Komisija suočila s pandemijom, ruskom agresijom i posljedičnom inflacijom, sve do jedan crni labud. EU, koji bi trebao biti dio moćnog globalnog trojstva, bilježi rast ispod 1 posto (hrvatske su brojke na razini statističke pogreške u ukupnosti naše Unije), SAD je blizu 3, Kina, u ekonomskim teškoćama, trebala bi doseći 4,5 posto. Produktivnost i Hrvatska zasebna je tema.

Siječanj dovodi Donalda Trumpa i njegovu prijetnju carinama (v. Lagarde na početku) koje bi mogle smanjiti njemački BDP 1 posto uz prelijevanje na većinu ekonomija srednje Europe pa i Hrvatsku. Pad prihoda u Njemačkoj smanjuje broj turista što otvara vječno pitanje smijemo li toliko ovisiti o turizmu iz kojeg se, zbog rasta cijena usluga, generirao i rast inflacije u nas i dalje iznad prosjeka europodručja.

AfD traži “novu europsku zajednicu”, Francuska je bez vlade, Italija nastoji izbjeći ekonomski pad. Trebat će mudrosti i umješnosti gospođe Von der Leyen i ostalih članica koje žele ne samo sačuvati, nego učiniti EU održivom i snažnom. Trump bi volio da se raspadne, Putin bi uživao, kineski predsjednik Xi Jinping otvorio šampanjac. Ratovi jesu ugroza, ali ovakav scenarij na rubu je armagedona. Hrvatska bez EU-a meta je ekonomskih predatora, unutarnjih i vanjskih, sjetite se druge polovice 1990-ih.