Još smo manje mogli zamisliti da će se 3D printer proizvoditi recimo na malenom otoku, evo, na Zlarinu. Prvi „zlarinski“ 3D printer upravo je kupila šibenska gradska uprava, koristit će se unutar europskog projekta revitalizacije stare gradske jezgre Jewel. Na Zlarinu se u radionici tvrtke „Darko strojevi“ proizvodi idućih desetak 3D printera no što je to uopće, što je 3D printer, pitamo dr. sc. prof. Darka Gojanovića?
- Pokušat ću za početak to objasniti jednostavno ovako: svi klasični CNC (Computer Numerical Control) strojevi, kod nas popularno nazvani glodalice, rade oduzimanjem materijala, na primjer, tokarenjem nekog predmeta iz „kocke“ materijala od kojega se već predmet radi i to pomoću specijalnih svrdala koji se vrte brzinom od nekoliko desetaka tisuća okretaja u minuti. 3D printer je stroj koji predmet radi dodavanjem, nanošenjem materijala, sloj po sloj.
Mi smo za sada napravili 3D printer koji radi s plastikom kao sirovinom. Plastika je u obliku namotaja „žice“ raznih boja, ta „žica“ ulazi u glavu printera gdje se rastapa na temperaturi od 170 stupnjeva nakon čega iz glave izlazi tanka nit (oko nekoliko stotina microna - za usporedbu čovječja vlas je oko 50 - 100 microna). Nit se nanosi po konturi objekta koji radimo i postupno ga „gradi“ sloj po sloj kao trodimenzionalni predmet.
Povratak nakon 26 godina u Americi
Tehnologija plastične žice ima za posljedicu relativno sporu gradnju objekta. Međutim, brzine se stalno povećavaju. 3D printer je zapravo CNC mašina gdje umjesto svrdla koji skida materijal, imamo termoglavu koja topi plastiku i nanosi je točno po izračunatim konturama. Naravno, najvažniji dio je softver no o tome ćemo poslije.
Eto, to vam je najjednostavniji tehnički opis rada našeg 3D printera - objašnjava mi dr. Gojanović jedan od prvih stručnjaka koji se bavio računarskom grafikom i projektiranjem pomoću računala u svijetu, čovjek zavidne stručno-znanstvene biografije koji se nakon 26 godina provedenih u Americi gdje je radio na vrhunskim svjetskim tehnologijama vratio tamo gdje najviše voli biti: na moru, i to Jadranskom. U ovom slučaju oko 9 mjeseci godišnje na Zlarinu.
Prošle 2013., dr. Gojanović upravo na Zlarinu osniva kompaniju koja se bavi razvojem robota i automatiziranih strojeva. Uvijek je, kaže, bio sklon praćenju vrhunskih elektroničkih tehnologija i njezinih primjena u raznim sferama života:
- Uvijek sam kupovao najsuvremenije gadgete da bi mogao pratiti zadnje tehnologije, pa sam tako lani u studenome kupio dva 3D printera i počeo ih sastavljati shvativši da je taj printer u suštini vrlo sličan glodalici koju sam već razvijao, također na Zlarinu. Jednostavno sam odmah shvatio da je to velika prilika za razvoj proizvodnje na Zlarinu, a moja je sreća što sam tamo našao partnera, Gorana Jeličića, mladog čovjeka posebnih kvaliteta sa svim relevantnim znanjima i iskustvima iz područja elektronike. Postali smo prst i nokat na ovom pionirskom zlarinskom poslu!
Prvo smo počeli sklapati uređaje iz postojećih dijelova tzv. kit-a kompletnog uređaja, da bi ubrzo napravili u potpunosti naš vlastiti uređaj koji je po performansama i cijeni bolji i od svjetski priznatog printera, evo, od nizozemskog Ultimakera koji je bio rangiran kao treći od deset najboljih u svijetu.
- Vratit ćemo se vašem zlarinskom 3D printeru no sada krenimo od kraja. Čitatelje će sigurno zanimati koje su mogućnosti, što može raditi taj stroj, taj 3D printer?
- Evo vam odmah primjera. U kući vam treba neki posebni, ili sasvim obični „šteker“, ne možete ga iz nekog razloga naći u trgovini ili ga ne želite kupiti jer ga sami možete isprintati ili dati da vam isprintaju na najbližem mjestu. To se odnosi na sve u kućanstvu, a osobito na tzv. bijelu tehniku. Mogu se printati šalice, bilo kakve posude, igračke, dječji bicikli, plastične natikače odnosno cipele, čak i haljine. Sve ovisi o dimenzijama printera i materijalima koje možete koristiti. Mi na Zlarinu sada radimo na našim malim printerima predmete iz plastike, radimo više od 20 posto dijelova za naše buduće printere, dakle, kloniramo ih...
Razvojem ove tehnologije moći će se printati sve ili bar- strašno puno toga. Primjena je vrlo široka: u zdravstvu, evo, već imate ostvarenja s rekonstrukcijom lica ili izradom umjetnog vanjskog uha, izradom proteza koje, pokretane motorima mogu učiniti da se nepokretni ljudi počnu kretati. No, to je sad već u vezi s robotikom na kojoj također intenzivno radim...
Dalje, umjesto teškog gipsa na ruci ili nozi dobit ćete isprintanu mrežu dizajniranu upravo za određeni ekstremitet, moći će se printati modeli kuća u arhitekturi umjesto dosadašnjih 3D slika, zatim namještaj, skulpture, maske po vlastitom licu, lampe, škare, satove...nabrajam bez reda, tek za primjer, a naročito je značajno da će se moći printati predmeti u tehničkim domenama.
Tko god ima neki biznis u kojem je naš printer primjenjiv, taj će ga kupiti jer će sam moći proizvoditi sve što mu unutar njegove domene treba. To je prava revolucija jer svatko može postati proizvođač, i može napraviti predmet koji na drugi način sam ne bi mogao izraditi.
Evo, mi smo nautička zemlja, idealno odredište za jahtaše, zašto postojeći ili neki novi servisi, jedrarske ili druge radionice, ne bi bili u stanju odmah proizvesti dijelove koji se habaju i propadaju od UV zračenja - ili proizvoditi brtve, remenice, pa i dijelove motora...? Vjerujte, dolazi vrijeme kad će se svaki dio broda, auta, namještaja, kućanskog predmeta moći isprintati u vrlo kratkom vremenu i po vrlo povoljnoj cijeni, proizvodnja se potpuno demokratizira i to je jedna od najvećih kvaliteta svega ovoga!
- Rekli ste da je najbitniji softwer i, uopće, kako pripremiti taj stroj za printanje, odakle dobiti virtualni model?
Eto, to vam je najjednostavniji tehnički opis rada našeg 3D printera - objašnjava mi dr. Gojanović jedan od prvih stručnjaka koji se bavio računarskom grafikom i projektiranjem pomoću računala u svijetu, čovjek zavidne stručno-znanstvene biografije koji se nakon 26 godina provedenih u Americi gdje je radio na vrhunskim svjetskim tehnologijama vratio tamo gdje najviše voli biti: na moru, i to Jadranskom. U ovom slučaju oko 9 mjeseci godišnje na Zlarinu.
Prošle 2013., dr. Gojanović upravo na Zlarinu osniva kompaniju koja se bavi razvojem robota i automatiziranih strojeva. Uvijek je, kaže, bio sklon praćenju vrhunskih elektroničkih tehnologija i njezinih primjena u raznim sferama života:
- Uvijek sam kupovao najsuvremenije gadgete da bi mogao pratiti zadnje tehnologije, pa sam tako lani u studenome kupio dva 3D printera i počeo ih sastavljati shvativši da je taj printer u suštini vrlo sličan glodalici koju sam već razvijao, također na Zlarinu. Jednostavno sam odmah shvatio da je to velika prilika za razvoj proizvodnje na Zlarinu, a moja je sreća što sam tamo našao partnera, Gorana Jeličića, mladog čovjeka posebnih kvaliteta sa svim relevantnim znanjima i iskustvima iz područja elektronike. Postali smo prst i nokat na ovom pionirskom zlarinskom poslu!
Prvo smo počeli sklapati uređaje iz postojećih dijelova tzv. kit-a kompletnog uređaja, da bi ubrzo napravili u potpunosti naš vlastiti uređaj koji je po performansama i cijeni bolji i od svjetski priznatog printera, evo, od nizozemskog Ultimakera koji je bio rangiran kao treći od deset najboljih u svijetu.
- Vratit ćemo se vašem zlarinskom 3D printeru no sada krenimo od kraja. Čitatelje će sigurno zanimati koje su mogućnosti, što može raditi taj stroj, taj 3D printer?
- Evo vam odmah primjera. U kući vam treba neki posebni, ili sasvim obični „šteker“, ne možete ga iz nekog razloga naći u trgovini ili ga ne želite kupiti jer ga sami možete isprintati ili dati da vam isprintaju na najbližem mjestu. To se odnosi na sve u kućanstvu, a osobito na tzv. bijelu tehniku. Mogu se printati šalice, bilo kakve posude, igračke, dječji bicikli, plastične natikače odnosno cipele, čak i haljine. Sve ovisi o dimenzijama printera i materijalima koje možete koristiti. Mi na Zlarinu sada radimo na našim malim printerima predmete iz plastike, radimo više od 20 posto dijelova za naše buduće printere, dakle, kloniramo ih...
Razvojem ove tehnologije moći će se printati sve ili bar- strašno puno toga. Primjena je vrlo široka: u zdravstvu, evo, već imate ostvarenja s rekonstrukcijom lica ili izradom umjetnog vanjskog uha, izradom proteza koje, pokretane motorima mogu učiniti da se nepokretni ljudi počnu kretati. No, to je sad već u vezi s robotikom na kojoj također intenzivno radim...
Dalje, umjesto teškog gipsa na ruci ili nozi dobit ćete isprintanu mrežu dizajniranu upravo za određeni ekstremitet, moći će se printati modeli kuća u arhitekturi umjesto dosadašnjih 3D slika, zatim namještaj, skulpture, maske po vlastitom licu, lampe, škare, satove...nabrajam bez reda, tek za primjer, a naročito je značajno da će se moći printati predmeti u tehničkim domenama.
Tko god ima neki biznis u kojem je naš printer primjenjiv, taj će ga kupiti jer će sam moći proizvoditi sve što mu unutar njegove domene treba. To je prava revolucija jer svatko može postati proizvođač, i može napraviti predmet koji na drugi način sam ne bi mogao izraditi.
Evo, mi smo nautička zemlja, idealno odredište za jahtaše, zašto postojeći ili neki novi servisi, jedrarske ili druge radionice, ne bi bili u stanju odmah proizvesti dijelove koji se habaju i propadaju od UV zračenja - ili proizvoditi brtve, remenice, pa i dijelove motora...? Vjerujte, dolazi vrijeme kad će se svaki dio broda, auta, namještaja, kućanskog predmeta moći isprintati u vrlo kratkom vremenu i po vrlo povoljnoj cijeni, proizvodnja se potpuno demokratizira i to je jedna od najvećih kvaliteta svega ovoga!
- Rekli ste da je najbitniji softwer i, uopće, kako pripremiti taj stroj za printanje, odakle dobiti virtualni model?
 |
Iz Silicijske doline u vodeće svjetske kompanijeDarko Gojanović potječe iz stare šibenske težačke obitelji. Njegov otac Jere dobio je jedini od šestero djece priliku da se školuje pa je završio kao profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Obiteljski milje s ocem sveučilišnim profesorom i majčinom logistikom, od Darka i njegova brata Miroslava napravio je odlične studente dobrih fakuleta (stomatologija, elektrotehnika) i vrhunske sportaše: brat Miroslav hokejaš, sudjelovao je na četiri svjetska prvenstva i četiri zimske Olimpijade, a Darko je bio u top 20 državnih vaterpolista i član mlade reperezentacije Jugoslavije. Kad je završio fakultet uz podršku svojih mentora profesora Stanka Turka i akademika Lea Budina postao je znanstveni asistent, a onda je s četvoricom kolega odlučio otići u središte svih znanja iz njihove struke i područja novih tehnologija, direktno u Silicijsku dolinu!- Donio sam odluku dok sam stajao ispred jednog zagrebačkog izloga i gledao u knjige koje si nisam mogao priuštiti. Strah od odlaska u centar svega što se može zamisliti u mojoj struci, bio je golem a prevladao sam ga kad sam sebi odgovorio na pitanje što mi se najgore može dogoditi ako ne uspijem? To „najgore“ bilo je, zapravo, ispunjenje moje druge želje, a ta je otići iz Zagreba, na more, biti profesor. I kad sam sve to složio - otišao sam. Da nisam, cijeli bih si život predbacivao... Dvije je godine radio u „start-up“ kompaniji RIDGE koja je razvijala novu generaciju kompjutora, nakon toga stigla je nevjerojatna ponuda da postane korporativni rukovodilac za CAD (Computer Aided Design) odnosno DA (Design Automation) za projektiranje računala i čipova pomoću računala. Riječju, postao je voditelj za razvoj svih programa i tehnika za projektiranje budućih generacija računala i to u jednoj od najbrže rastućih kompanija ikad, Sun Microsistemsu. - Zamislite, izabrali su mene, Darka iz Hrvatske, da to vodim! - prisjeća se. Nakon četiri godine došla je ponuda da ode na Istočnu obalu rukovoditi velikom grupom za razvoj svih programa i tehnika za projektiranje čipova, u Digital Equipment Corporation, u to vrijeme drugoj po veličini iza IBM-a. Karijeru je nastavio kao direktor u Compaqu, a kasnije Intelu, koji su, jedan pa drugi, kupili njegovu dotadašnju kompaniju. - Bez obzira na tu sjajnu karijeru u high-techu uvijek sam znao reći da su moji najljepši dani oni koje sam ljeti provodio na Zlarinu. Moja supruga Ivana i ja uopće nismo dvojili da ćemo se vratiti u Hrvatsku i na Zlarin, napravili smo to čim su se stekli uvjeti. E, sad sam se na Zlarinu nastavio baviti automatizacijom i robotikom! |