Često me prijatelji, znani i neznani, pitaju koju bi im destinaciju kao dugogodišnji skijaš mogao preporučiti.
Naravno, sve ovisi o osobnim preferencijama, očekivanjima, stažu na daskama i još puno toga, ali ako bi tražili skijalište za sve ukuse onda bi to komotno moglo biti – Val di Fiemme.
Dio je čuvenog sustava Dolomiti Superski i nekada je u hrvatskim prilikama važilo za obiteljsko skijalište Riječana i nešto manje Puljana (na 4 i nešto sata vožnje su udaljeni). Posljednih godina, međutim, sve ga više otkrivaju Dalmatinci i skoro preuzimaju primat svojom brojnošću u mjestima što su su se jedno uz drugo načičkala u pitoresknoj dolini.
Imao sam priliku testirati ovaj dio Dolomita na isteku prošle i u prvim danima ove godine, što se smatra jednim od udarnih termina. I opet su, što se Hrvata tiče, najbrojniji bili Dalmatinci, a među njima – Zadrani. Prvi veći val Splićana stigao je tjedan poslije, sa svehrvatskom karavanom koju tradicionalno organizira naš poznati dizajner i strastveni skijaš, Danijel Popović.
I što sam tamo zatekao? Sve što sam očekivao, što znači snijeg, vrhunski uređene staze, vertikalni transport koji je posljednji krik tehnologije. Jedino što mi je donekle smetalo jesu gužve. One su ipak očekivane i identične onome što sam godinu prije doživio u Francuskoj ili preklani u Švicarskoj u istom terminu. Sve ostalo – čista petica!
Kada to kažem, onda u prvom redu mislim na omjer uloženog u novcu i vraćenog. Možda će nekome nešto više od 100 kilometara staza izgledati malo, ali teško da će i najumješniji na skijama svi stići izguštati u šest dana. Pogotovo što je Val di Fiemm podijeljen u tri glavna skijališta i nekako je navika odskijati svako od njih po dva dana u uobičajenom tjednu boravka.
Počeli smo po preporuci lokalnog instruktora Diega Trettela s najmanjim – Alpe Cermis. I nismo se pokajali. Radi se o kućnom skijalištu Cavalesea, gradića koji je povijesno središte cijele doline. Iz njegovog praktičnog centra do staza vodi moderna gondola. Svakako najpoznatiji spust jest onaj Olimpija, ukupne dužine 7,5 kilometara.
Oznojit će i najboljeg skijaša, jer se radi o miksu crnih i crvenih vertikala, uz tek pokoju plavu. Interesantno, sam vrh Cermisa, točnije njegova desna strana, rezervirana je za škole i početnike, dok je ona lijeva u pravilu s manje ljudi i daje mogunost da se, što se ono kaže, pusti skija. Jedina možda zamjerka može biti nešto manje koliba za odmor.
Njih zato ne fali na ski centru Latemar, koji čini drugu odvojenu cjelinu resorta. Dobra mu je strana što mu se može pristupiti iz cijele doline, znači Predazza, Tesera (druga dva najveća gradića uz Cavalese), te Obereggena. Tamo je i najveći broj što staza, što žičara. I opet za svačiji ukus. Najveći je vrh dostupan na skijama je na 2.220 metara.
Staze (ukupno 49 kilometara) okarakterizirane su mahom kao crvene, dok su plave i crne podjednako zastupljene. Što je najvažnije, uredno su popeglane, bez obzira koliko snijega službeno mjerili, bila godina sušna ili izdašna s bijelim pokrivačem. Latemar je samo još jedan dokaz da su Južni Tirolci možda i svjetski meštri broj jedan po tom pitanju.
Zato ne treba čuditi da je poznati globalni portal za testiranje skijališta Skiresort.info prije nekog vremena ovaj dio Val di Fiemmea proglasio najboljim skijaškim područjem na svijetu do 60 kilometara i dao mu oznaku ‘top ski area‘. To nije sve, jer je i Obereggen u istom izboru nazvan ‘najbolje čuvanom tajnom‘ i uvršten kao treće najbolje ski područje u Italiji.
Ako bi tražili neki od nedostatak, onda bi to bio parking, pogotovo u Pampeagu, kojom gravitira najviše turista. Ipak, domaćini su tomu doskočili kombijima koji vas voze direktno od ostavljenog auta do prve dvije žičare. Onima kojima se uopće ne vozi na raspolaganju je solidan autobusni prijevoz iz doline. Naravno, besplatan je.
I konačno – Alpe Lusia. Meni svakakao najdraži dio cijelog skijališta. Istina, do njega se primjerice od Tesera preko Belamontea treba voziti nekih 25-30 minjuta, ali vrijedi svakog truda. Staze su široke poput najboljih francuskih i talijanskih, strme baš koliko treba da bi se svima udovoljilo a, što je najvažnije, kupaju se u suncu skoro cijeli dan. Tamo se u pravilu dočeka zatvaranje žičara u kasno poslijepodne i nikada nije dosadno sve za ponoviti, pa čak i već idući dan.
Staze vode skoro do same Moene, još jednog gradića iz bajke. Od tamo je preko Val di Fasse i Canazeia najbliža točka za spoj za Sella Rondu, ski raj koji vodi u krug s nevjerojatnih 500 kilometara svojih staza.
Val di Fiemme ima što ponuditi i onima koji preferiraju skijaško trčanje. Službeno jedan od razloga što iz godine u godinu privlači sve veći broj langlaufera jest i nadaleko poznata utrka Marcialonga, koju organiziraju s Val di Fassom. Skloniji avanturama svakako ni bi trebali propustiti ni adrenalinsku vožnju na alpskom rollercoasteru, smještenom kraj gornje stanice gondole za Predazzo.
A cijene? E tu je Val di Fiemme prilično konkurentan, bilo da se radi o običnom espressu, specijalitetima domaće kuhinje, od pizze pa nadalje, a pogotovo ski passom (oko 300 eura za 6 dana skijanja u terminima koji nisu udarni). Novim ulaganjima iz godine u godinu Val di Fiemme uvijek iznenadi.
Sve u svemu, ovaj dio Dolomita teško da će razočarati i najprobirljivije ovisnike o skijanju i ‘bijelom prahu‘. Kada se vratite doma i podvučete crtu, shvatit ćete da se svaki potrošeni euro višestruko vratio.