StoryEditorOCM
Panoramana današnji dan

Prije 100 godina umro je revolucionar kojega su htjeli zamrznuti i ‘sačuvati za oživljavanje‘. Pribojavao se Staljina...

Piše mozaik sd
21. siječnja 2024. - 10:57

Ruski revolucionar Vladimir Iljič Uljanov, poznatiji pod nadimkom Lenjin, umro je na današnji dan, 21. siječnja 1924. godine, u 18:50 po moskovskom vremenu.

Umro je u dobi od 53 godine, od posljedica serije moždanih udara. Naime, prvi udar doživio je još 1922. godine i tjednima nije mogao govoriti. Kad se oporavio izdiktirao je svojoj supruzi Nadeždi oporuku u kojoj upozorava na opasnost - od Staljina. Drugi udar 1922. godine paralizirao je Lenjinu desnu stranu i naveo ga da se povuče iz politike.

U ožujku 1923. Lenjin je doživio treći udar, nakon kojega više nije mogao govoriti i izlaziti iz kreveta sve do smrti 9 mjeseci kasnije. Tri dana nakon smrti, Petrogradu je promijenjeno ime u Lenjingrad. Lenjinovo tijelo balzamirano je i izloženo u mauzoleju na Crvenom trgu u Moskvi.

Postojali su zanimljivi prijedlozi da mu se tijelo krionički zamrzne i sačuva za buduće oživljavanje, no to je odbačeno unatoč tome što je navodno nabavljena potrebna oprema. Neke novije teorije nagađaju da je uzrok Lenjinove smrti zapravo bio napredni stadij sifilisa, no za to još nema konačnih dokaza.

 predvodnik Oktobarske revolucije 1917. u Rusiji; osnivač prve Komunističke partije i Kominterne; utemeljitelj Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike i Sovjetskoga Saveza.

image
Philippe Desmazes/Afp

Rođen u obitelji više srednje klase u Simbirsku, Lenjin je prihvatio revolucionarnu socijalističku politiku nakon bratova pogubljenja 1887. godine. Izbačen s Carskog sveučilišta u Kazanju zbog sudjelovanja u prosvjedima protiv carističke vlade Ruskog Carstva, sljedeće je godine posvetio diplomi prava. Preselio se u Sankt Peterburg 1893. i postao marksistički aktivist. Godine 1897. uhićen je zbog pobune i prognan u Šušenskoj u Sibiru na tri godine, gdje se oženio Nadeždom Krupskajom. Nakon izgnanstva preselio se u zapadnu Europu, gdje je postao istaknuti teoretičar u marksističkoj Ruskoj socijaldemokratskoj radničkoj stranci (RSDLP).

Godine 1903. preuzeo je ključnu ulogu u ideološkom rascjepu RSDLP-a, vodeći boljševičku frakciju protiv menjševika Julija Martova. Nakon ruske neuspjele revolucije 1905., zalagao se za transformaciju Prvog svjetskog rata u europsku proletersku revoluciju, za koju je, kao marksist, vjerovao da će uzrokovati svrgavanje kapitalizma i njegovu zamjenu socijalizmom. Nakon što je revolucija 1917. zbacila cara i uspostavila privremenu vladu, vratio se u Rusiju kako bi odigrao vodeću ulogu u Oktobarskoj revoluciji u kojoj su boljševici svrgnuli novi režim.

Lenjinova boljševička vlada isprva je dijelila vlast s lijevim eserima, izabranim sovjetima i višestranačkom Ustavotvornom skupštinom, iako je do 1918. imala centraliziranu vlast u novoj Komunističkoj partiji. Lenjinova administracija redistribuirala je zemlju među seljaštvom i nacionalizirala banke i veliku industriju. Povukla se iz Prvog svjetskog rata potpisivanjem ugovora o prepuštanju teritorija Središnjim silama, te promicala svjetsku revoluciju kroz Komunističku internacionalu. Protivnici su bili potisnuti u Crvenom teroru, nasilnoj kampanji kojom su upravljale službe državne sigurnosti; deseci tisuća su ubijeni ili internirani u koncentracijske logore.

Njegova administracija porazila je desničarske i ljevičarske antiboljševičke vojske u Ruskom građanskom ratu od 1917. do 1922. i nadgledala je Poljsko-sovjetski rat 1919. – 1921. Odgovarajući na ratna razaranja, glad i narodne pobune, Lenjin je 1921. potaknuo gospodarski rast kroz Novu ekonomsku politiku. Nekoliko neruskih nacija osiguralo je neovisnost od Ruskog Carstva nakon 1917., ali tri su se ponovno ujedinile u novi Sovjetski Savez 1922. Lenjin je umro u Gorkiju zbog narušenog zdravlja, a Josif Staljin ga je naslijedio kao najistaknutija osoba u sovjetskoj vladi.

Općenito smatran jednom od najznačajnijih i najutjecajnijih ličnosti 20. stoljeća, Lenjin je posthumno bio subjekt sveprisutnog kulta ličnosti unutar Sovjetskog Saveza sve do njegova raspada 1991. Postao je ideološka figura koja stoji iza marksizma-lenjinizma i imao je značajan utjecaj na međunarodni komunistički pokret. Kontroverzna povijesna ličnost koja izaziva velike razdore, Lenjina njegovi pristaše smatraju pobornikom socijalizma i radničke klase. U međuvremenu, kritičari ga optužuju za uspostavu totalitarne diktature koja je nadzirala masovna ubojstva i političku represiju...

image
Str/Afp
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
04. svibanj 2024 05:20