Lako je ljudima koji odmalena znaju što će biti kad odrastu. To su sretnici koji se putem ne gube, ne mijenjaju kolosijeke, ne traže se. A lakše im je jer imaju i više vremena da ostvare svoj cilj. Goran Staničić iz Brela jedan je od takvih. Odmalena je osjećao zov kuhinje, čemu su svakako pridonijeli i geni, majka i otac koji su od 1963. u Brelima imali restoran “Brela”. Goran je tako već s 11 godina počeo baratati roštiljem, a kako mu ga je bilo teško dohvatiti, znao bi se popeti na stolčić, kamen, bilo što, samo da se što prije dohvati posla.
– Taj je zov jači od svega. Već s 15 godina počeo sam odlaziti na praksu u breljanski hotel “Soline”. Nisam još trebao, ali ljubav je bila jača. Tako to krene, škola, edukacija, stalno učenje. Svaki će vam kuhar isto kazati, ...
– Taj je zov jači od svega. Već s 15 godina počeo sam odlaziti na praksu u breljanski hotel “Soline”. Nisam još trebao, ali ljubav je bila jača. Tako to krene, škola, edukacija, stalno učenje. Svaki će vam kuhar isto kazati, ...