“Nije imao sudar, majke mi.” Otprilike takvo jamstvo, pri kupnji rabljenog vozila, možete dobiti od vlasnika automobila o najvažnijoj činjenici koja definira njegovo stanje, odnosno vrijednost.
Nakon sudara, čak i ako je kvalitetno popravljen, automobil vrijedi manje, jer noseća struktura više nema istu čvrstoću, često i preciznost kao prije, a najviše se kompromitira antikorozivna zaštita. Stoga je najbolje sve provjeriti u startu, odvezite auto koje mislite kupiti na provjeru kod kvalitetnog i pouzdanog autolimara.
Važno je to otkriti prije kupnje, pa odustati ili tražiti smanjenje cijene. Ako ste to utvrdili nakon kupnje, a prodavač vam je to zatajio, imate pravo na raskid ugovora na štetu prodavača i naknadu štete (vraćanje vozila uz vraćanje cjelokupnog iznosa plus naknadu, ili vraćanje dijela novca po osnovi umanjenje vrijednosti). Zbog toga je važno to provjeriti prije kupnje. Pri kupnji rabljenog vozila najvažnije, osim podrijetla, jest provjera da automobil nije bio slupan i potom više ili manje stručno popravljen.
Nažalost, pri takvim se popravcima, u pravilu, ide na što jeftiniju varijantu, a osim muljanja s izvedbom karoserije, moguće su i manjkavosti u izvedbi, poput nedostatka zračnih jastuka... Zbog toga je iznimno važno prije kupnje temeljito pregledati automobil. Ako je automobil pretrpio sudar pa je popravljan, naravno da je trebao biti ponovno obojen. Stoga je pri kupnji automobila pitanje svih pitanja – je li boja izvorna? Ako nije, ne vjerujte objašnjenju – bila je samo ogrebotina na parkiralištu.
Mnogi automobili na naše tržište rabljenih dolaze tako što su prethodno bili slupani i potom popravljeni. No, popravak se teško može sakriti. Kod lošijeg posla mogu se uočiti neravnine, pod posebnim, čak i običnim osvjetljenjem, curenja, prskanja, prelazak boje na rubovima. A ako je posao dobro zakamufliran, odnosno “zapakiran”, ostaje najvažnija provjera – debljina laka.
Tvornički obojen automobil ima ravnomjernu debljinu laka, koja se kreće od 80 do 150 µm (mikrometara, odnosno mikrona, tisućitih dijelova milimetra). Naknadnim bojenjem, čak i ako je obavljeno maksimalno kvalitetno, to se više ne može postići. I potom mjerenjem debljine laka lako se utvrđuje da je automobil bio naknadno obojen. Sve preko 200 mikrometara je sumnjivo, a ako je debljina veća od 300 mikrona, automobil je sigurno naknadno obojen.
– Za to treba koristiti mjerač debljine laka, koji radi na principu magnetske indukcije i dostupan je za oko 300 kuna. No, provjeru je najbolje prepustiti stručnoj osobi, odnosno djelatniku kvalitetnog servisa za limariju i lakiranje – naglašava prometni stručnjak Željko Marušić. Važno je pregledati sve plohe i rubove. Veća debljina boje u pravilu pokazuje da je automobil bio naknadno obojen i popravljan. Naime, kod ručnog bojenja teško je postići uravnoteženost sloja boje kao u slučaju strojnog bojenja.
Veća odstupanja ukazuju na prisutnost kita ispod boje, što je posljedica limarskih zahvata, odnosno ravnanja lima. Sve što je iznad 150 mikrona je upitno, a ako je više, 200, pogotovo 300 i više, sumnje nema, auto je naknadno obojen. Vrata treba prva pregledati jer su popravci na njima najčešći.
A tada je najbolje odustati od kupnje, čak i ako vam kupac tada želi spustiti cijenu. Jer, ako vam je zatajio da je auto bio slupan i naknadno obojen, tko zna što vam je još zatajio. Zbog toga je i savjet vlasnicima automobila – ako je oštećenje manje, bolje ga je sanirati, a ne popravljati (obojiti oštećenja), jer tada kupac zna što kupuje. Svježe obojeni automobil je često “mačak u vreći”.