Mišljenja Špurtilom i ostima

Špurtilom i ostima

Davor Krile

Demontirani proces

montirani proces

Bivši američki senator Huey Long još je daleke 1935. godine nagovijestio: "Ako fašizam dođe u Ameriku, sakrit će se u ime antifašizma." Slične totalitarne tendencije skrivaju se u današnjoj Hrvatskoj u mnoge slatkaste riječi i forme – od reformi, preko domoljublja i skrbi za mlade naraštaje pa do uvođenja reda i štednje – no nedavni slučaj silničkoga zatiranja slobode duha od trenutno vladajućih kao da je preslikan iz te davne senatorove rečenice: ukidajući satiričnu emisiju "Montirani proces", režimski ljudi na HTV-u obznanili su u priopćenju da to ne rade iz klasičnih pobuda – jer je humor odavno najveći neprijatelj svih čvrstorukaša – nego primarno kako bi spriječili širenje nacionalnih, vjerskih i drugih mržnji od strane autora projekta.

Originalno, s Prisavlja

Priznajte da je prisavsko rješenje originalno i nadasve intelektualno potentno: baštinimo cenzuru te netrpeljivost prema humoru, kritici i drugačije mislećima u ime svete borbe protiv neslobode i mržnje. Mogli su usput zapjevati i pjesmu u slavu neumrlog druga Tita: on je mržnju ukinuo vjersku, osnovao prvu proletersku… Što bi dali pokojni domaći diktatori da su se ranije dosjetili ovakve logičke i političke perfidije?

Jugoslavenski maršal je pobijene na Bleiburgu i križnom putu mogao pokušati opravdati tezom da je riječ o nepopravljivim komunističkim fanaticima i boljševicima što iz rodne zemlje bježe u pravcu Moskve kamuflirani u neprijateljske uniforme?
 

Ante Pavelić je sve jasenovačke zatočenike, primjerice, trebao rutinski proglasiti hrvatskim nacionalističkim ekstremistima koji uporno unose razdor u bratstvo i jedinstvo građana NDH i miran suživot svih njezinih nacionalnosti i konfesija… Vidjeli smo svakakvih totalitarnih duhova na ovim stranama u protekla dva ljudska vijeka, kreativnih i destruktivnih više ili manje, ali ovako plošan i banalan za aktualno doba i hrvatski europski kontekst još nismo: prilijepimo vlastitu proizvodnu deklaraciju na tuđe čelo i sve nam je unaprijed opravdano i oprošteno.

Počeo Radman, nastavio...

Ne treba se nimalo brinuti za iščezli "Montirani proces" s HTV-a, brzo će se ta grupa mladih zajebanata premontirati na neku od komercijalnih televizija i, nakon besplatne reklame domoljubnih cenzora, nastaviti raditi još prkosnije i uspješnije. Ono za što se dugoročno treba brinuti jest, međutim, Hrvatska: njezino jadno društvo i sve bjednija joj ideja javne televizije. Nakon što su joj temelje potkopali itekako grešni Radman i prošla vladajuća većina izmjenama ranijega zakona, u raljama aktualne koalicijske despocije nepovratno se pretvara u zadnje ostatke ostataka informativne i programske vjerodostojnosti.

Da vladajući desant na medijski Drvar po svemu sudeći neće stati na granicama javnoga i državnoga vlasništva, svjedoče i uporni pokušaji da se iz Vijeća za elektroničke medije detronizira postojeće članove na čelu s uzornom medijskom profesionalkom Mirjanom Rakić, čiji je slučaj došao već i do Europske komisije. Riječ je o osobi koja nijednim svojim TV prilogom, rečenicom ili istupom nikad nije odavala ni natruhu dojma stranačkoga ili svrstanoga novinara, za razliku od aktualnih hordi angažiranih desničarskih društveno-političkih radnika.

To joj, naravno, nije smetalo da joj pod prozorima marš dugih noževa s prigodnim šajkačama i partizanskim uniformama organiziraju Velimir Bujanec i potpredsjednik Sabora Ivan Tepeš, vkv-agitpropovci recentne flower-power političke generacije što konkurentima u ime ljubavi, mira i licentie poetice harno poručuje da skoče u Savu. Naslućuju se i pravi razlozi te domoljubne strasti: ne zanima njih toliko Mirjana Rakić, koliko ih zanima njezina fotelja kao oružje kojim sutra, nakon državnoga HTV-a, mogu efikasno kontrolirati i programe komercijalnih televizija i radijskih postaja različitim koncesijskim ucjenama.

Prva i najurgentnija reforma aktualne Vlade kristalno jasno je definirana i neodoljivo podsjeća na ambicije Pepeljuginih sestara: hitno retuširajmo svoju sliku u medijskome zrcalu kako bismo preko noći postali što poželjniji i ljepši.

Stradat će i 'Podravka'?

Nakon svega što su prema medijima i slobodi javne riječi demonstrirali u nepuna dva mjeseca vlasti, preostaje nam jedino se javno zapitati: koga oni uporno lažu da su protiv svih oblika totalitarizma? Koga oni zajebavaju da su protiv komunističke rigidnosti, komitetskoga odlučivanja, ideoloških komesara, moralno-političke podobnosti? Od svih europskih zemalja koje su mogli uzeti za uzor svojega političkoga modela, oni su dosljedno usvojili tek karikaturalni koncept mađarskoga despota Viktora Orbana i njegove sirovo antiliberalne države koja je sušta kopija komunističke i sovjetske Mađarske s agresivnim katoličkim nacionalizmom umjesto marksizma. Sve drugo je gotovo navlas isto.

Najnovije vijesti opovrgavaju jalnuške tvrdnje kako metle podobnosti čiste talentirane i uspješne samo u medijima: na dnevnom redu je i smjena uprave koprivničke "Podravke" koja je lani ostvarila dobit od 400 milijuna kuna, čak tristotinjak milijuna kuna više nego preklani. Time su, čini se, samo ubrzali reformske apetite: u najuspješnije tvrtke hitno valja instalirati provjereni kadar.

Da s bivšim tjelesnim čuvarom najpoznatijega domovinskog kleptomana u fotelji drugog čovjeka MUP-a velika hrvatska berba konačno može otpočeti.

Naslovnica Špurtilom i ostima