StoryEditor
KulturaMISTERIJ USTANOVE ZA VETERANE

Zgodna žena u Zoni sumraka: Odgledali smo 'Homecoming', novu seriju s Juliom Roberts u produkciji Amazon Primea

Piše Marko Njegić
18. studenog 2018. - 19:06
Homecoming-

Odmicala se već Julia Roberts od svojih prepoznatljivih romantično-komičnih uloga ("Zgodna žena", "Odbjegla nevjesta", "Ja u ljubav vjerujem") i igrala "aginst type", recimo u drukčije žanriranim filmovima "Mary Reilly", "Erin Brockovich", "Bliskim odnosima", "Kolovozu u okrugu Osage", "Igri novca"... Pedesetjednogodišnja glumica je u jednom intervjuu rekla kako godine čine svoje i više nije smiješno, kao nekad, da npr. u nekoj sceni padne sa stolice, jer mogla bi slomiti kuk.

U seriji "Homecoming", njezinom prvom televizijskom izletu, Julia se nastavlja odmicati od Julije. U ulozi Heidi Bergman, savjetnice misteriozne ustanove "Homecoming" specijalizirane za pomoć američkim vojnicima u reintegraciji u društvo nakon povratka s ratišta, Julia je možda nikad tiša, ozbiljnija i manje "zvjezdana". Ona je dio glumačkog ansambla i lice neće razvući u prepoznatljiviji osmjeh od milijun dolara, eventualno tek smješak.

Interesantno je i da Heidinog momka Anthonyja u seriji igra baš Dermot Mulroney, Julijin partner iz rom-com hita "Moj dečko se ženi". Sad je, međutim, sve drukčije i njihova veza ovdje ne štima skroz naskroz, niti imaju kemiju kao prije. U jednoj sceni vidimo Anthonyja kako s kokicama u ruci čeka Heidi da mu se pridruži u gledanju filma "Vatrene kacige" s Kurtom Russellom na DVD-u.

"Hoću li pauzirati", pita Anthony dok se Heidi vrzma po kući, ali ona je u svom "filmu". I serija "Homecoming" je u svom filmu, premda (efektno) prisvaja dosta toga iz bogate kinematografske prošlosti, estetski i tematski. Radnja se odvija na dva vremenska kolosijeka (2018. i 2022. godina) te, sukladno tome, stilizacija je drukčija kako bi se razlikovali. Prošlost je u širokom formatu slike i boje su raskošnije.

U sadašnjosti, tj. budućnosti, gdje Heidi četiri godina kasnije radi kao konobarica, format se sužava na 1:1, a kolorit je sivlji. Uži, vertikalni format slike, kakvog je nedavno koristio Xavier Dolan u filmu "Mama", pogođeno je odabran budući da klaustrofobija umješno formatira paranoju i osjećaj limitiranih saznanja (protagonistice, gledatelja) o ustanovi.

Igra s formatima se nastavlja tehnikom podijeljenih ekrana, kad Heidi razgovara preko mobitela s nadređenim, Colinom (Bobby Cannavale), koji joj naređuje da "ispita pamćenje, promatra učinke i zabilježi podatke" vojnika na tretmanu u "Homecomingu". Sam Esmail ("Mr. Robot"), jedan od kreatora serije, ujedno njezin koscenarist i redatelj, zna što radi.

Kamera je izvrsna i često se postavlja iznad likova preuzimajući paranoidne nadgledačke navike i prikazujućih ih kao nekakve štakore u labirintu "Homecominga" ili nekih drugih interijera studene arhitekture, ovjekovječenih "kubrickovskim" geometrijskim tlocrtnim kadrovima. Neki kadrovi su i voajeristički kao oni Alfreda Hitchcocka ("Vrtoglavica"), plus tu je i uznemirujuća glazbena podloga na tragu Bernarda Herrmanna.

Postavljenoj u žanrovsku domenu misterioznog psihološkog trilera, seriji se može prišiti prefiks "hičkokovska", a njome odzvanja eho "Trumanova showa" i "Zone sumraka". Osjećaj nečeg zlokobnog, na rubu ili možda preko ruba košmara, vreba iz svakog ugla "Homecominga" i, naizgled, ništa nije onako kako se čini. "Tko misli da je išta od ovoga stvarno", dvoji jedan od vojnika Joseph Shrier (Jeremy Allen White) u ustanovi i prenosi sumnje na kolegu Waltera Cruza (Stephan James) koji ostvaruje bliskost s Heidi.

Je li ustanova doista u Floridi, potencira pitanja Joseph i smatra da je situacija u kojoj su se našli "potencijalni zajeb". Koji je pravi cilj anti-PSTP tretmana? Je li to baš olakšavanje prijelaznog razdoblja za veterane da se aklimatiziraju na povratak kući? I je li ovo mjesto gdje oni mogu na miru razmisliti o njihovoj službi, igrajući među ostalim uloge potencijalnih zaposlenika dućana cipela (!) i obavljajući "jedan na jedan" razgovore s Heidi.

Ona se, pak, u drugom odvojku priče ne sjeća prijašnjeg posla i skuplja kockice zašto je prestala raditi kad joj pristupi vladin agent Thomas Carrasco (Shea Whigham), odlučan razriješiti misterij pritužbe Walterove majke (Marianne Jean-Baptiste) da je njezin sin bio zatočenik "Homecominga". Ako nije čudno Heidino pitanje kolegici konobarici "jesi li ikad zaboravila nešto veliko čega bi se trebala sjetiti", definitivno je čudno da vojnici ne smiju napustiti granice ustanove, čak ni izaći vani.

Nakon što se Walter priduži Josephu u auto-bijegu, njihov radio ne hvata nijednu stanicu, nigdje žive duše na cesti, pa ni u nekom obližnjem gradu koji izgleda kao set za "The Truman Show". Koji vrag se zbiva, ne znamo, ali slutimo da je na snazi privid sugeriran Walterovom pričom o lažnom nastavku "Titanica" ("Titanic Rising").

Povremeno vrludajući u ritmu, poput većine TV takmaca, ali - hvala bogu - dovoljno sažeta u trajanju (deset epizoda u trajanju od 24 do 37 minuta), ovo je svejedno jedna od boljih serija godine koja se poigrava percepcijom, zbiljom, traumatičnim sjećanjima i samom traumom, upućujući oštre žaoke prema korporativnoj ekonomiji ratovanja i sa njom povezanom tretmanu vojnika.

Poput Heidi, gledatelj želi otkriti što se događa, makar otkriće možda ne bilo onakvo kakvo je zamislio u glavi. U osmoj i najboljoj epizodi (uz četvrtu), jedan lik kaže "Budimo stvarno pažljivi kako ćemo raspakirati cijelu ovu stvar". (Ne) dugujući objašnjenje Heidi i publici, Esmail polako raspakira zagonetku, ostavljajući jedan paketić neraspakiran za (neizbježnu) drugu sezonu.

600 tisuća dolara po epizodi

Julia Roberts je bila svojedobno najbolje plaćena glumica na svijetu. Roberts još uvijek drži visoku cijenu. Šuška se da je za "Homecoming" bila plaćena 600 tisuća dolara po epizodi, dakle u totalu je zaradila šest milijuna.

#SERIJE

Izdvojeno