KulturaLaureat za životno djelo

Turisti su od Splita napravili javni zahod;  Na samom Peristilu, katedralnom trgu, ne može se više ni sjesti besplatno. Pitam se kako na to ne reagira i Crkva, to je ispred prvostolnice, čudi se prof. dr. sc. Ivo Babić, laureat DPUH-a za životno djel

Piše Eda Vujević
31. svibanj 2019. - 15:01

Ivo Babić jedan je od rijetkih intelektualaca koji ne podliježe ničijim interesima i nikakvim politikama braneći nacionalne atribute, biološku, a s njom i kulturnu raznolikost i prepoznatljivost, vlastitu i narodnu povijesnu memoriju, vjerovanja, pravo na opće dobro.


Stoji to, među ostalim, u obrazloženju odluke Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske koje je upravo profesoru Babiću dodijelilo nagradu "Radovan Ivančević" za životno djelo, a koja mu je uručena u Zagrebu.


Povjesničar umjetnosti, prof. dr. sc. Ivo Babić (Trogir, 1946.) čovjek je osebujne biografije, pisac izuzetnog angažmana, javni i kulturni djelatnik prvoga reda. Bivši je rektor Sveučilišta u Splitu i pokretač brojnih inicijativa, angažirani intelektualac visokih estetskih i moralnih kriterija.

Jedan je od rijetkih i dragocjenih aktera suvremenih društvenih zbivanja svjesnih snage i uloge javne riječi i odgovornosti za nju, pa je stoga uvijek na nebranjenu prostoru, oštar, polemičan, argumentiran i uvjerljiv.

O tome svjedoči njegov osebujan životopis i još osebujnija bibliografija.

Opomena i znak

- Raduje me dobiti nagradu premda mislim da sam precijenjen - kazao nam je Ivo Babić.


- Ona mi dolazi u životnoj dobi kad je mogu shvatiti i kao opomenu i znak da bih možda trebao sastaviti oporuku, premda nemam bogzna što ostaviti nasljednicima.

Posebno mi je drago što ova nagrada promiče ideje i duh Radovana Ivančevića koji je bio sjajan govornik, sjajan povjesničar i intelektualac koji je cijelog svog života promicao svijest o potrebi obrane kultiviranoga javnog prostora, posebno urbanog prostora.

Naime, prostor je naš otisak, on je otisak onih prije nas i ostavština onima koji će tek doći.

U tom smislu, povjesničari umjetnosti nisu, odnosno nisu isključivo, u službi povijesti, mi nismo nekrofili zagledani u mrtvu historiju, već smo tu radi budućnosti, okrenuti budućnosti - kaže Ivo Babić.


Ivo Babić je diplomirao povijest umjetnosti i arheologiju te filozofiju. Magistrirao je 1972., a doktorirao 1983. godine, od 1970. do 1974. radio je kao konzervator u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika u Splitu, a od 1984. do 1998. bio je ravnatelj Muzeja grada Trogira.

Na Sveučilištu u Splitu bio je rektor od 1998. do 2002., a za svoj rad dobio je već brojna priznanja. Vodio je izgradnju trogirske galerije Cate Dujšin Ribar, pokrenuo gradnju lapidarija Muzeja grada Trogira, postavio Pinakoteku u Trogiru, postavu umjetničke zbirke Kairos u samostanu sv. Nikole u Trogiru, radio arheološka iskapanja u Trogiru...


- Žalosti me što smo svjedoci izrazite ugroženosti upravo tih vrijednosti koje je nastojao zaštititi pokojni Radovan Ivančević i čemu sam i ja čitavog života nastojao dati svoj skromni doprinos - dodaje profesor Babić.


- Osobito su ugrožene povijesne jezgre naših prelijepih gradova. Pisao sam o bizarnome primjeru iz Splita, gdje je javni zahod pretvoren u kafić, a turisti su od čitavoga grada, od njegove najstarije jezgre, napravili upravo to – javni zahod.

Javni prostor tako postaje javni zahod s degradirajućom poplavom kafića. Na samom Peristilu, katedralnom trgu, ne može se više ni sjesti besplatno.

Pitam se kako na to, osim ostalih, ne reagira i Crkva jer govorim o prostoru ispred splitske prvostolnice, kaže prof. dr. sc. Ivo Babić.