StoryEditorOCM
Kultura priručnik za sitne i krupne gangstere

Siniša Labrović: Kriminalci, obrazujte se

Piše PSD.
30. studenog 2009. - 23:18

Jedan od najpoznatijih hrvatskih konceptualnih umjetnika Siniša Labrović imao je niz intrigantnih performansa i projekata, a posljednji u nizu je priručnik cjeloživotnog učenja “Postdiplomsko obrazovanje”. Labrović je zabrinut što mladi uče predmete i zanate koji im ne trebaju za život pa je napisao self-help priručnik za mlade kriminalce svih rangova. Nije, međutim, zaboravio ni stare lisce koji su dopali zatvora pa je njima osmislio udoban zatvor u skladu sa svim hrvatskim zakonima. Knjigu će ovaj umjetnik iz sinjskih Glavica predstaviti u srijedu u 20 sati, u zagrebačkoj Booksi.

Kako ste koncipirali priručnik cjeloživotnog učenja “Postdiplomsko obrazovanje” u kojemu ljude učite kriminalu?
- Riječ je o projektu s kojim sam sudjelovao na Istanbulskom bijenalu, samo sad, vođeni domoljubnim zanosom i u skladu s parolom “Hrvatska - zemlja znanja”, umjesto tursko-engleskog imamo hrvatsko-englesko izdanje. Knjiga je nastavak radionice “Dodiplomsko obrazovanje” iz prosinca 2008., kada su polaznici i praktično mogli naučiti neke vještine. Znanja iz svakog poglavlja iznesena su u 7 koraka i kao svaka bolja “pomozi sebi” knjiga sadrže i “upozorenje” i “riječ stručnjaka”. Poglavlja oplemenjuju sjajni crteži Igora Hofbauera, a dizajn je Borisa Greinera.

Knjigu ste podijelili na 14 dijelova, gdje obrađujete razne aspekte kriminala, od žicanja preko prostitucije i dilanja do korupcije i politike?
- I zadnje udarne vijesti pokazuju kako su naši najbolji sinovi praktikanti nekih vještina koje su običnom puku zatajene, a kada ih smrtnici prakticiraju, vrlo brzo završe u zatvoru jer nisu upoznati s najosnovnijim znanjima. Da se to ne bi događalo i da bi se pojačala konkurentnost na tržištu, odlučio sam skupiti osnovna znanja iz ophođenja u kriminalnim krugovima i trinaest bazičnih vještina. Nastojao sam uza svako zanimanje ponuditi i pozitivan profesionalni i duhovni pristup ne bih li ojačao samopoštovanje, vjeru u svrhu i smisao onoga što rade i izbjegao otuđenost kakva se javlja ako posao mehanički odrađujete.

Je li možda povećana potražnja za knjigom na Knežiji, u Dubravi ili splitskom Getu?
- Knjiga je zasad limitirana na luzerske umjetničke krugove pa se prodaje tek u galeriji Nova na izložbi "Škola, posao, obitelj" i u najboljoj knjižari u Hrvatskoj, u Booksi, jer nismo uspjeli naći izdavača koji bi knjigu kapilarno distribuirao. Polagao sam nade u Dragana Primorca, ali se vrabac iz šake prometnuo u goluba na grani predsjedničke kandidature tako da nam djeci i dalje ostaje učiti stolarske, frizerske i kuharske vještine, umjesto da ih pripremimo za ono što ih čeka nakon škole. Uskoro ulazimo i u EU, a kako stvari stoje, strah me da nam naš pomladak, naše tek stasale žicare, dilere, kamatare, kalmete i polančece neće pomesti učena konkurencija s Istoka i Zapada.

Koji su Vam daljnji umjetnički planovi, čini se kao da ste ušli u nekakvu krimifazu?
- Umjetnost je dinamično područje i nije dobro imati velike planove, ali uvijek nešto muljam, a ni poziva u zadnje vrijeme ne manjka pa se nadam sunčanoj i rodnoj godini. Sljedeći radovi mislim da neće imati toliki pedagoško-edukativni naboj.

Siniša Kekez, foto: cropix

Otok nevinosti

Razmišljali ste o projektu “Otok nevinosti”, svojevrsnoj oazi za hrvatske osuđenike, koja je trebala biti na brodu ‘Marko Polo’?
- Brod je po imenu i sudbini kakva ga je bila zadesila jaka metafora Hrvatske, a možda i ovog trenutka globaliziranog svijeta. Pretvorio bih ga u mjesto odmora za posrnule borce za opće dobro. Imali bi sve što suvremena civilizacija može ponuditi ljudima od stanja i imanja: saune, wellnesse, kino, kazalište itd. Brod bi bio oaza zagarantirane i potpune nevinosti. Na tome brodu ispunjavale bi im se sve želje. Ako bi htjeli imati poslugu, drogirati se, tući i mučiti, silovati maloljetnice ili dečkiće, ubijati..., sve bi im se ispunilo. Za ispunjenje želja bile bi zadužene institucije vlasti Republike Hrvatske, više-manje kao i dosad. Nakon boravka na brodu vratili bi se orni i odmorni u normalan život, ponovo na neku vladalačku funkciju. Projekt bi se zvao “Otok nevinosti”, prvi kapetan bio bi Ivo Sanader, a prvi stanovnici ovi koji nevini stradavaju u akcijama “Začin”, “Nesklad” i sličnim svinjarijama uperenim protiv najboljih i najvećih. Alternativno mjesto za Otok nevinosti: pa mogli bi postupiti kao u onoj priči E. A. Poea u kojoj se tražilo kompromitirajuće pismo, a bilo je, čini mi se, skriveno na komodi, na dohvat svima i potpuno vidljivo pa je baš zato bilo “nevidljivo”. Tako bismo Otok nevinosti mogli skriti na mjesto gdje nitko ne očekuje ni nevinost ni otok, a da je mjesto potpuno otkriveno javnosti pa bismo ga mogli smjestiti u Sabor ili zgradu Vlade RH.

Mokraća

Performans s pijenjem vlastite mokraće izazvao je neke negativne reakcije kao da je odskočio od Vašega standardnog repertoara.
- Za negativne reakcije mi je beskrajno krivo, ispričavam se svima koji su bili povrijeđeni u svojoj normalnoj normalnosti, egzistencijalnoj ušuškanosti, estetskoj senzibiliranosti i duhovnoj uzvišenosti. Obećavam da više nikad u javnosti neću pokazivati ni kurac ni pičku, neću činiti ništa skaredno ni sramotno ni protiv javnog morala i ćudoređa. Ako ipak prekršim obećanje pa se neki nađu uvrijeđeni i u toj uvrijeđenosti počnu me vrijeđati i prijetiti, za naknadu me mogu poljubiti u guzicu.

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. rujan 2023 06:55