StoryEditor
Kulturašibenski Boris Dvornik

Mate Gulin, glumac koji je najbolje igrao samoga sebe

12. travnja 2016. - 22:50

Šjor Mate, je li do vas došla anegdota da je svojedobno Ivo Brešan pomoću vaših uzrečica učio Hrvate u Mađarskoj šibenskoj inačici hrvatskog jezika?" – pitamo našeg poznatog glumca Matu Gulina, a on nam odmah spremno uzvraća:

"Nije to anegdota, nego živa istina! Mi smo Šibenčani bili u goste našim Hrvatima u Mađarskoj, a domaćin nam je bio Mijo Karagić, književnik, profesor hrvatskog jezika i čelni čovjek mađarskih Hrvata, na čelu Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj... i pita njega Ivo iz nike mire – "Znaš li ti Mijo kako se kaže u Šibeniku neću? Oću kurac!"
I sad, Mijo njemu ne viruje, a Brešan mu odmah nudi primjer. Zove mene, za kojeg svi znaju da ne voli pješačit, ić na noge, i pred Mijom mi govori – "Čuo sam da ovdje imaju neke interesantne arheološke iskopine, ali nema prijevoza pa ćemo ja i Mijo do tamo – a ima jedno pet-šest kilometara – otić pješke. Oćeš li ti, Mate, ići s nama?".
I nije Brešan ni završio, a ja sam odmah nakon što sam čuo ono "pješke pet – šest kilometara" izvalio kao iz topa "Oću kurac!", na što su, jasno, svi oko nas popadali od smija. Tek mi je poslije bilo jasno zašto. A sjajni, i barem jednako toliko duhoviti profesor Karagić mi je kada smo odlazili iz Mađarske na moje pitanje – "Mijo, oćeš li doći na lito kod nas u Šibenik, na dječji festival" – uzvratio - "E, kurac neću!" I prasnija u smij!

I tako je to uvijek s Matom Gulinom, bilo na filmu, kazalištu, u svakodnevnom, običnom životu – sve je komedija, vic i zafrkancija. A ako i ima kakva suza, i ona je valjda od smija. U tome mu je, dok ga je još zdravlje služilo i dok je bio mlađi neizostavan partner bio Ivo Brešan. I to svakodnevni, jer su zajedno dijelili radni prostor u Centru za kulturu.

"Brešan je tamo pisao, a mi smo pripremali predstave, nastupe. Pa bi se tamo i zajebavali, a to je za nenavikle uši znalo bit i malo – što bi pokojni Arsen rekao – grezije, onako po šibensku. Sićan se, imali smo gostovat u Kaštel Sućurcu, a on je mene non-stop pitao – koji Kaštel, čekajući naravno da ja kažem – "Sućurac", a on da me poklopi s onin "Nabijen te na k…c" – budući da se Sućurac rimuje s ton muškon stvari.

I sad, došla je tu kod mene u kancelariju u međuvremenu i jedna fina gospođa, koju on nije vidija, nego je mislija da smo sami i opet on mene cima na istu bazu – "Je li Mate, koji je ono Kaštel, pa moraš znat di idete" – pa kad je čuja napokon oni željeni Sućurac – zaviče on sav zadovoljan ono svoje nabijanje. A ja onda uzvratin glasno, tako da i on čuje – "Čujete li vi, moja gospođo, kako se izražava jedan veliki, priznati pisac, kojeg i dica uče u čitankama!" A Brešan, u neugodi, jer ne zna ko je, sav crven i zajapuren uleti kod nas u kancelariju i kaže – "Jeste li vi čuli, moja gospođo, na što on mene uporno navlači!"– sipa Mate zajedničke dogodovštine s velikim šibenskim i – hrvatskim – književnikom, kao iz rukava.

I onda se uozbilji – "E, Brešan, to su bili dani, sada je već u godinama. Ne dolazi više do grada, ne izlazi vanka..." A nije ni Mate više u cvijetu mladosti. Šezdeset je godina prošlo otkako je u šibenskom kazalištu lutaka odigrao svoju prvu predstavu, kao 14-godišnjak 1956. godine. Kazalište lutaka vodio je tada Ilija Ivezić – bio je i direktor, redatelj i glumac – i on je prvi uočio da se u malome Mati krije nešto što se zvalo talent.

Ljubav i moda

"U predstavi 'Loptica skočica' imao sam malu ulogu Trećeg zmajića, ali to je za mene bilo toliko veliko da sam se osjećao kao glavni glumac. Nakon toga je došla 'Djevojčica sa žigicama' koja je doživjela premijeru prvi dan nove, 1957. godine" – spominje se Mate i dodaje da je te godine zbog loših ocjena morao prekinuti glumu u kazalištu, ali se istodobno bacio i u pjevačke vode, nastupajući s plesnim orkestrom tadašnje JNA, te povremeno čak s poznatim - kako se to tada zvalo - Vokalno instrumentalnim sastavima "Mjesečari" i "Mi". - "U šibenskom sam kazalištu pobijedio na jednom natjecanju s pjesmom "Devojko mala" koju je u tadašnjem filmu "Ljubav i moda" pjevao poznati glumac Đuza Stojiljković, a poslije su je, osamdesetih godina, za vrijeme Novog vala, snimili i "Idoli".

U svakom slučaju, Mate je, nakon što je nekako završio prvi razred gimnazije, uvelike pravio planove kako će se nakon mature nekako dočepati željenog Fakulteta dramskih umjetnosti u Zagrebu. No, bio je to račun bez krčmara, odnosno matere, koja je htjela da joj sin nakon srednje škole ima nekakav kruh u rukama, pa ga je prebacila u Split u srednju – tehničku školu, na strojarski smjer.

"No, ispalo je da su poslali lisicu u kokošinjac jer je meni prva stvar bila vidit di mogu pivat, glumit, nastupat na sceni. U domu sam odmah počeo pjevati na plesnjacima, pa sam kao voditelj i kao solist u kvartetu FIS, s Mirkom Bulovanom svaki tjedan sam gostovao po okolici Splita i otocima. A još kad sam saznao za kazalište mladih 'Titovi mornari'... Odmah sam tamo uletio i prva mi je uloga bila 'Hrabra četa Jovančeta' po Ćopićevu romanu 'Orlovi rano lete', gdje sam igrao dječaka po imenu Stric. Tu sam postao nerazdvojan s pokojnim Josipom Gendom koji je pohađao jednako umjetničku školu kao i ja – srednju kemijsku" – veli Mate koji ispunjavajući svoje snove nikako nije ispunjavao onaj svoje matere, da što prije dobije siguran "kruh u ruke".

Milicajac u Beogradu

Pada drugi razred, izbacuju ga zbog velikog broja neopravdanih iz škole, pa na jesen ponovno – i jedva – upisuje drugi razred, ali u Osijeku. No, i tamo nastavlja po starom, pa se vraća u Šibenik i zapošljava u Elemesu kao – tehnički crtač. Ali, "materino" mu je strojarstvo ipak dobro došlo kada je preko lita učinio par vijađa i kao pomorac brodu obišao i vidio svita. A onda je 1963. došlo vrijeme da ozbiljno prilegne na knjigu i konačno završi Tehničku školu. Dakako, kazalište nije zapuštao.

U Šibeniku je igrao u cijelom nizu predstava, a od 1969. godine je u - Beogradu. Tamo upisuje Akademiju za pozorište, film, radio i TV, i to na odjelu produkcije, organizacije, jer se gluma nije mogla studirati izvanredno.
"I tamo sam proveo 15 godina. Svašta sam radio – bio sam zaposlen u jednoj firmi za centralno grijanje, ali sam istodobno snimao reklame na TV Beograd, statirao u TV serijama i predstavama u Jugoslavenskom dramskom pozorištu, surađivao kao novinar u časopisima za muškarce, snimio i gramofonsku ploču...

Na festivalu u Vrnjačkoj banji, sam među tisuću kandidata iz svih krajeva bivše Jugoslavije ušao u prvih deset i na koncu u finalu osvojio drugu nagradu, prva je bila, sićan se, odlična Inge Romac. Izišao je o meni tekst sa slikom u beogradskom ČIK-u 'Mate Gulin na stepenicama uspeha'. Ko mi je bio ravan!"

U Studio B je, veli, dugo radio kao muzički suradnik, pa reporter, voditelj, novinar. A 1973. godine kada je diplomirao zaposlio se u Centru za kulturu Novi Beograd, na poslu organizatora. S kojeg je potom, nakon stjecanja iskustva, otišao u Zvezda film za direktora proizvodnje i tamo sudjelovao u počecima serijala "Lude Godine", čijim je prvim nastavcima - "Došlo doba da se ljubav proba" i "Ljubi, ljubi al glavu ne gubi" - dao i imena. U jednom od njih je s Gidrom Bojanićem i glumio – milicajca. I to onog rodom iz Knina, kako bi se barem koliko-toliko zamaskiralo da umjesto "tvrdog č" govori "meko", dalmatinsko "ć".

Nedjeljom ne snima

U Šibenik se vraća 1983. Sa suprugom Nadom i kćerkom Anom, u već spomenuti Centar za kulturu i Festival djeteta, u šibensko kazalište, u kojem je odigrao više od 50 uloga. Tko bi ih sve i nabrojio?! Bio je između ostalog i Bukara, u više od sto predstava, u Brešanovu "Hamletu u Mrduši Donjoj" za kojeg je Jakša Fiamengo napisao da ga ne glumi, nego da je on – Bukara. Jakša ga je zvao i šibenskim Borisom Dvornikom, što naročito dolazi do izražaja danas kad pravog, originalnog Borisa Dvornika više nema, kada je ostao samo njegov filmski i kazališni lik.

Valjda dijelom i iz tog razloga danas 74-godišnji Mate Gulin ima pune ruke posla, nema gdje ga nema. Na Braču je krajem veljače počela realizacija debitantskog igranog filma Ivana Salaja "Osmi povjerenik" po istoimenom nagrađivanom romanu Renata Baretića. Mate tu glumi Bartula i igra na izmišljenom, "štreljskom" jeziku, odnosno bodulsko-australskom, a da bi mu sve bilo kao da je doma, kod kuće u Šibeniku, s njim su i Pavle Roca Anđelko Babačić, Špiro Guberina, Jasminka Antić, Ankica Bašić. "Na Braču smo do kraja ožujka, nakon toga smo na Hvaru do 7. travnja, a na koncu i na Zlarinu. Dosta je naporno, snima se i po 12 sati, počneš popodne pa do ponoći... divim se Špiri kako on to sve izdrži, njemu su ipak 84 godine. Istodobno, u Splitu u kazalištu igram u "Čudu u Poskokovoj dragi", pa idem na trajekt za Split, pa opet na Brač, opet trajekt, pa onda u Šibenik, u nedjelju, taj jedini slobodan dan, da malo vidim familiju" – prepričava nam Gulin svoju zgusnute dnevnice i satnice.

"Radio sam stvarno puno u zadnje vrime. S Jurićem TV - seriju 'Patrola na cesti' prema krimiću Jurice Pavičića, pa sa našom Šibenkom Hanom Jušić film 'Ne gledaj mi u pijat', pa imam u filmu 'S one strane' jednu malu ulogu kod Ogreste, u šibenskom kazalištu 20. travnja igram 'Laživca', pa 5. svibnja 'Čudo u Poskokovoj dragi', isto u Šibeniku, pa me u međuvremenu zva i Matanić, mora san ga odbit, jer nisan ima slobodnog termina. A žaj mi je šta san ga odbija, jer mi je u međuvremenu ovaj posa zbog kojeg san ga odbija propa, ali ajde ti to unaprid znaj! Takvi ti je glumački posal! Prošle godine san isto s Aćimovićem radio "Anku Brazilijanku", pa san snima "Kud puklo da puklo", igra san prve dvi epizode. Sitili su me svi sada kada san ostarija. Nisu me se mogli sitit kad san bija mlađi, kada sam mogao igrat ljubavnike, ne boj se!" – zajebaje i u intervjuu zajebant Mate, pa se spominje kako mu je veliku popularnost donilo i 4-5 reklama za HEP:

Jesi li platija struju?

" Zajebaju me i viču za menon po šibenskom pazaru – 'Jesi li platija struju!' Jesan, velin ja, platija san, ali priko šaltera, isto ka u reklami. Neman ja pojma to priko mobitela, kako to iđe. Ja jedino znan javit se i na poruke. Jasminka Antić me uči, ali šta ona više govori, ja to sve manje razumin. Dobro je govorija ćaća od Kike Jurasa – 'Ma kako to telefun more bit bez žice!".

Gulin je svih ovih godina svakako plaćao danak i tome što je iz malog Šibenika, vanka ruke. Pa ti moraju plaćat posebno smještaj, a to su troškovi, problemi. Ipak, unatoč svemu nenadano kao i sve ostalo – Mati je stiglo i veliko priznanje za ulogu ćaće u prvijencu Damira Čučića "Pismo ćaći". Taj je film 2012. godine bio senzacija pulskog festivala na koji je stigao kao potpuni autsajder. A odnio je iz Pule pet nagrada, između ostalih donio i Mati "Zlatnu arenu" za sporednu ulogu jer je za glavnu bio predodređen Rene Bitorajac u "Ljudožderu vegetarijancu".

"To kako smo snimali taj film, to je isto posebna priča. To je bilo počelo kao nešto eksperimentalno, s budžetom od 140 tisuća kuna, samo nas dva glumca, ja i Milivoj Beader. Statiste smo častili i plaćali u tripicama Nikice Bukića, a snimali smo na Lozovcu, u kući mog rodijaka Veselka Gulina", spominje se Mate i počinje smijati;

"I sad, kako su tamo neki radnici, manovali, radili na gradilištu neke kuće cilo to vrime, larmali s mišalicom za beton, ja san se s njima inadija i sla ih u niku stvar – 'Koji kurac lupate stalno, cilo popodne, da tonac ne može normalno raditi!' Nisan ni zna da se to snima, pa san se i sam iznenadija kad je režiser to na koncu metnija u film. Na kraju su svi rekli kako san to odlično – najbolje – odglumija. Jedino su ovi moji zajebanti, kada san in pustija premijerno film, na projekciji u Jere Svračka na Danilu, di smo okrenili janje, odma znali – "Ništa tu nije odglumljeno. Zato i je dobro. Mate s s njima zaozbiljno kara i šalje ih u niku stvar. U tome je najbolji, nema onoga ko će bolje od njega odigrat samoga sebe!"

Angažmani

Mate trenutno snima 'Osmog povjerenika'. Snimio je filmove 'Pismo ćaći', TV seriju 'Patrola na cesti', 'Anku Brazilijanku', 'Kud puklo da puklo' i reklamu za HEP, a Matanića je morao odbiti

Vjerovali ili ne

Mate Gulin dao je naslove filmovima 'Došlo doba da se ljubav proba' i 'Ljubi, ljubi al glavu ne gubi'.

 

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

23. rujan 2020 11:20