StoryEditor
Književnosttri kantuna splita

Duško Kečkemet prije 11 godina predstavio je knjigu ‘Stari Split – Od kantuna do kantuna‘, pročitajte djelić onoga što je znao o splitskoj povijesti

Piše PSD.
13. svibnja 2020. - 15:41
Duško Kečkemet u GKMM-u između knjiga i promotora Jakše Fiamenga i Joška Belamarića  Ante Čizmić/hanza media
Tin: Grad opasne boje, slikar Cassas: Kakva ženska raskoš

‘Ja znam ovaj Dioklecijanov umorni i teški grad od djetinjstva, ali su mi trebala četiri decenija života da najzad prodrem u njegovu agonsku i duboku poeziju. Split spada u gradove koji su na svijetu jedini svoje vrste. Ovaj grad ima takvu boju duše da je o njoj opasno i govoriti – pisao je Tin Ujević 1930. godine.

Split u opisima putnika od X. stoljeća naovamo zasebno je poglavlje, a Kečkemet kao najzanimljivije svjedočanstvo izdvaja ono francuskog slikara Louisa Francoisa Cassasa iz 1802. godine, o Splićanima:

- Moglo bi se reći da posjeduju i malo one brbljavosti kojom se odlikuju talijanski ciceroni, ali istini za volju treba reći da nisu neznalice. Malo je pitanja na koja ne znaju odgovoriti, malo sumnja koje ne bi znali razjasniti, malo zapažanja o kojima neće stručno raspravljati.(…) Ženska raskoš je na visokom stupnju. Izgled im je najprva, bitna stvar, ali te sklonosti koje su općenite ženskom spolu, udružuju s vrlinama koje im služe na čast: dobre su majke, postojane prijateljice, vjerne zaručnice…


Prof. dr. Duško Kečkemet udario je u zadnje vrijeme jak tempo novinarima, izdavačima, čitateljima... Tek što smo predstavili minuciozni rad na libru o gubljenju splitskog urbanog identiteta sa stotinama primjera i obrazloženja, u javnost su počele teći prvi svesci od ukupno pet tisuća stranica životnog djela o Ivanu Meštroviću, na kojem je radio desetljećima.

Koji dan kasnije, u prosincu 2019., tiskana je voluminozna knjiga o Splitu, s gotovo enciklopedijskim brojem podataka i mnogim nikad viđenim fotografijama, na više od tri stotine stranica – “Stari Split – Od kantuna do kantuna”, u izdanju AGM-a. I premda se zove “Stari Split”, priča je to o svim gradskim četvrtima, novim i starim, ulicama i stanarima.

To čini tek trećina velikog djela koje čine još i poglavlja o pučkim predgrađima i njihovoj arhitekturi, zapisi o Splitu iz pera svjetskih putnika, splitska povijest ukratko, te crtice iz prošlosti.

Doktore, ne stižemo Vas pratiti…

- Ma dajte, a još imam četiri, pet knjiga u pripremi kod izdavača. U visokim godinama sam, fizički ustvari gotov, jedino mi još glava radi! Imam arhivu koju sam skupljao pedeset godina, nekoliko tisuća fotografija Splita i Dalmacije, pa mi je lako pisati ovakve teme, čak i iz bračkih Bobovišća, u koja sam se preselio sa suprugom.

image
Duško Kečkemet
Ante Čizmić/hanza media


Koga vodite “Od kantuna do kantuna”?

- Splićane! U prvom redu je napisana za njih, a onda i za sve kojima je Split na srcu. Iz iste edicije Špoljarićev “Zagreb – Od vugla do vugla” bio je jedna od najprodavanijih knjiga godine. Ljudi vole čitati o svojem gradu, osobito ako im donosite nove stvari. Nadam se samo da će imati novca u ova teška vremena…

Nije samo stari Split u njoj?

- Ne, naravno, jer su dvije trećine današnjega grada novi Split. A te nove četvrti ipak baštine imena još od antičkih vremena, čuvaju uspomene na različite povijesne osobe, građevine i događaje… Iz velike knjige, koju će prema riječima urednika Bože Čovića slijediti slična izdanja o Dubrovniku, Zadru, Rijeci, Puli, Karlovcu, Varaždinu, Osijeku i Vukovaru, izdvojili smo dijelove još uvijek većini Splićana nepoznate ili obavijene legendama.

VJEŠTICA IZ OBITELJI GRISOGONO

Tako dr. Kečkemet navodi da su sa sjevernoga zida Dioklecijanove palače sa strana Zlatnih vrata Mlečani uklonili masivne ugaone kule jer su smetale obrani grada od Turaka. No, bijelim antičkim klesancem nisu nasuli splitsku obalu, nisu ga čak ni ostavili nabacanog.

image
Dr. Kečkemet naveo je da su sa sjevernoga zida Palače Mlečani uklonili masivne ugaone kule a bijelim antičkim klesanacem gradili su čuvenu crkvu Santa Maria della Salute. .
 
Vojko Bašić/hanza media


- Prenijeli su to kamenje u Veneciju i njime gradili čuvenu crkvu Santa Maria della Salute. Pred navalama Mongola, a potom i Turaka, Splićani su zazidali Zlatna vrata, i tek ih u devetnaestome stoljeću ponovno otvorili – piše Kečkemet.

Pišući o Dioklecijanovoj ulici, koja spaja Zlatna vrata i Peristil, navodi kako su ona, nekadašnji rimski Cardo, i Decumanus, današnja Krešimirova ulica, bile jedine dvije ulice kojima su se nekoć kretala gospoda.

- Sve su druge bile ozloglašene krčmama, javnim kućama, a najčešće bijednim i prisilno nehigijenskim žiteljima, lučkim i drugim radnicima, siromašnim došljacima sa sela…

Spušta se Kečkemet u kriptu Dioklecijanova mauzoleja – katedrale, koju su kršćani posvetili svetoj Luciji, zaštitnici vida. U podzemnoj je prostoriji izvor žive vode, kojim su stari Splićani ispirali oči.

- Možda nije riječ samo o praznovjerju jer u toj vodi ima sumpora, joda, broma i drugih ljekovitih sastojaka… Sa zapadne strane kampanela Svetoga Dujma dvije su skulpture; jedna predstavlja golu ženu, a duga krilatog grifona na leđima golog muškarca.

- Splićani, koji su uvijek svemu nalazili odgovor, te su srednjovjekovne skulpture tumačili kao prirodnu ljubav žene i muškarca, a neprirodnu između muškaraca… Židovi su i prije velikih progona u Evropi 16. stoljeća živjeli u Saloni i Splitu, no tih se godina veća skupina prognanika iz Španjolske i Portugala trajno doselila u Split zahvaljujući Danijelu Rodrigi.

- Rodriga je mletačkim vlastima predložio gradnju velikog lazareta u Splitu, a zauzvrat je tražio zaklon za židovske izbjeglice. Doseljenicima je, u skladu s običajima, dodijeljen zasebni dio na sjeverozapadu staroga grada. No, za razliku od geta u ostalim gradovima, splitski nije bio zaključan…

image
Duško Kečkemet za stolom za kojim je nastao dio njegove bogate bibliografije
Tom Dubravec/hanza media


Spominje se Kečkemet kako mu je plemenita Grisogono, čija je obiteljska palača na Peristilu, pričala da se govorilo kako je neka njihova prabaka bila proglašena vješticom. Nakon njezine smrti navodno su haljine i predmeti zazidani negdje u podrumu palače.

- Njuškao sam sa svjetiljkom i u jednom zidu otkrio ulomak kamenog reljefa, a kad sam otukao dio žbuke, pojavio se kameni kapitel. Rušenjem zida izišli su na vidjelo stup i lukovi romaničke lože!

Splitska su se gospoda među puk spuštala samo u nekoliko situacija godišnje, a svakodnevna je bila posjet - Peškariji:

- Gospoda su birala frišku ribu, a za njima su uvijek išli sluga ili sluškinja s košarom.U žalosti samo crno vino
Ni redikule Kečkemet nije zaboravio; spominje Dunava Rendića, najpopularnijeg (ne i najboljeg) slikara splitskog međuraća, sina kipara Ivana Rendića. Dunav je izlagao slike na Mihovilovoj širini, a utržak bi potrošio u Kolombatovićevu podrumu koji je i oslikao.

- Dunav je, kad mu je otac umro, prestao piti bijelo vino, te je u znak žalosti pio samo – crno! A kad je knjižaru Vidu Morpurgu prodao sliku s ribama, ovaj ju je vratio jer mu je mačak nije htio ni ponjušiti.

Dunav je sliku zamazao ribama, pa su i mačak i Morpurgo bili zadovoljni! Kečkemet nastavlja povijesnu šetnju Velim Varošem u kojem je 1657. godine zapisano da ga čine “kućerci od slame”, a gradska je vlast zbog čestih požara propisala gradnju kamenom.

Na Dobrome, bogatom vodom, iz lokava su virili ostaci salonitanskih sarkofaga još u XIX. stoljeću, iz kojih je pila stoka. Na Lučcu je u imenu Trumbučca sačuvan spomen na poljičke “male trbuhe”, selo Trnbuse. Rivu, koja je među desecima povijesnih naziva nosila i ime Adolfa Hitlera, počeo je uređivati francuski maršal Marmont, koji je 1807. godine pisao caru Napoleonu:

- Care, Split, jedno od mjesta koje od starine pružaju najbolju predodžbu o rimskoj veličini, dobio je u luci veličanstvenu obalu dugu više stotina hvati i jedan lijepi javni perivoj…

image
Duško Kečkemet, s razlogom ponosni autor
Ante Čizmić/hanza media


- Dalmacija mi je strašno skupa – zagrintao mu je Bonaparte u odgovoru. Godine 1931. neki je težak platio globu jer je – tovarom prešao preko Rive, namijenjene šetačima.

- Splitski dnevnik “Novo doba” 1927. piše kako je policija morala objaviti “Red šetnje” za masovne promenade preko Rive. Šetalo se u kolonama u suprotnim smjerovima kako se šetači ne bi sudarali! Od atrakcija svakako je najveće izvodio legendarni trkač Ante Ružić Bačo.

- Optrčao je jednom 330 puta oko crkve sv. Frane, ukupno 42 kilometra!

Priče o osobama Kečkemet navezuje u crtice iz gradske prošlosti, primjerice, o položaju žene u srednjovjekovnom Splitu, romantičnim zgodama iz 16. stoljeća, jedinoj splitskoj lomači, tajanstvenim stanovnicima, blagu kralja Murata, počecima sporta, te neizostavnim redikulima, i začudnom njihovu odnosu s građanima, koji ih je činio “junacima dostojnima povijesti”:

- Inženjer Tonko Žagar odjenuo je jednom Đovanini Kokoli modernu haljinu, u ruke joj dao teniski reket i vozio je svojim sportskim kabrioletom po Rivi, dok su joj šetači pljeskali. To je Split!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

23. rujan 2020 05:31