Zdrav, oslobađajući smijeh u gledalištu, vrsna igra u kojoj glumci očito uživaju na pozornici, veselje koje traje i kada se iz Teatrina izađe na puste Prokurative u vlažnu ožujsku večer - rezultat je predstave "Psi, pare pištolji" u Gradskom kazalištu mladih Split, koju je prema dvjema Čehovljevim jednočinkama postavio Ivan Plazibat.
Kazališna majstorija u GKM-u svih je razgalila i, uz još par premijera koje su se ove nevoljne sezone održale u Splitu, potvrdila koliko je teatar vitalan i potreban. Zapravo, neuništiv je.
Ivan Plazibat odabrao je Čehovljeve komedije "Medvjed" i "Prosidba", koje se nerijetko zbog kratkoće i daju u paru. Raniji su to radovi velikog pisca, nenadmašnog slikara "ruske duše", jedinstvenog spoja melankolije, strasti, žudnje i tuge. Ima te duše i u njegovim malim kazališnim šalama, ali glavna im je karakteristika zanatska spretnost i duhovitost.
Čehov, poznato je, veoma je ozbiljno promišljao komediju, odnosno vodvilj, koja u prvom redu mora biti zabavna i brza, miješati ozbiljno i šašavo, nevjerojatno učiniti vjerojatnim, a uloge moraju posve odgovarati glumcima. Naravno, i karaktere valja izgraditi a svaki mora biti svoj, drugačiji i osobit. U "Medvjedu" i Prosidbi ne zbiva se ništa posebno - oba komada zasnivaju se na nadmudrivanju i svađama između muškaraca i žena, da bi se "ratnici" na kraju složili i vjenčali.
STRASTVENA UDOVICA
Stoga Čehov širom otvara vrata najrazličitijim interpretacijama, a Ivan Plazibat slobodno i maštovito izmješta salon iz devetnaestog stoljeća u prostor vesterna i u mesnicu. Nadograđuje radnju žestokim glazbenim točkama koje su kao stvorene za pocupkivanje gledatelja na sjedalicama, veoma spretnom koreografijom, bizarnim zbivanjima u mesnici i izrugivanjem intimnosti u doba karantene; a u svoj toj gunguli s poštovanjem zadržao je Čehovljev tekst i - načinio logičnu glumačku podjelu.
Jednočinke sa po troje glumaca funkcioniraju kao odvojene cjeline, a svi izvođači naći će se zajedno samo u završnoj sceni. U prvoj, "Medvjedu", nastupaju Bojan Brajčić, Ana Gruica Uglešić i Vinko Mihanović. Ovaj je dio tjelesniji, rasplesaniji i raspjevaniji. Bojan Brajčić s lakoćom zagrijava gledalište country izvedbama uz gitaru, a gradacija strasti između njega i udovice Popove brzo se razvija (uz Mihanovićevu kombinaciju pomoći i ometanja). Brajčić na scenu ulazi neproničnog izraza, možda je očajan, možda opasan, a možda oboje. Vrlo brzo se, međutim "otapa" i izlaže strastveno i zaljubljivo srce.
Ana Gruica Uglešić (Popova) utjelovljava također osobu koja će se - uz doličan otpor - s veseljem dati uhvatiti u ljubavnu zamku i riješiti se crnine. U koreografiranim dijelovima posve je sigurna i dominantna, a vrijedi istaknuti i nadmetanje koje bazira samo na jednoj riječi, modulacijom glasa, te pristup svom predmetu žudnje; kao prema ražarenoj peći koje se plaši, ali je mora dotaknuti.
Ovdje se puca se iz opasnog oružja, a sve kulminira izljevom strasti preko staklene površine. Ovaj komentar na ljubav u doba korone posebno je uspio upravo zbog dobro odvagnutih količina erotike i komike.
"Prosidba" okuplja Lidiju Florijan, Sinišu Novkovića i Donata Zeku. Jedna službena prosidba među susjedima razvija se u žestoku raspravu o vlasništvu nad beznačajnim komadom zemlje i kvalitetama pasa. Dokazani komičar, Novković svome liku oca, mesara, dodaje i opasnu, manijačku crtu. S njim valja biti na oprezu, noževi i satare stalno su mu pri ruci.
'PARADA PIJANSTVA I KIČA'
Donat Zeko raskošnom je tehnikom demonstriao nervoznog hipohondra, na tren elastičan kao da nema zglobova, pa opet štreberski krut. Lidija Florijan dala je svojoj Nataliji Stepanovoj infantilan pečat, ali je lijepo oslikala i karakter djevojke koja već drži kućanstvo i koju nitko neće zakinuti ni za jedan rubalj. Rasprave koje maestralno vodi s Donatom Zekom doimaju se poput nastupa prvaka u nekoj složenoj plesnoj disciplini - bez pogrešnog koraka, uigrano, naizgled lako.
U objema jednočinkama gluma je u povišenom registru, svi likovi su karikirani, a tempo - kako bi Čehov i želio - bez stajanja i bez oduška, sve luđi i luđi.
Scenografiju, s nekom vrstom zidnih ormara u kojima se kriju iznenađenja, osmislila je Tina Vukasović, a kostime Ana Marin. Skladatelji su Saša Antić i Vladimir Garić, a u završnici, gdje se spajaju obje glumačke ekipe u svadbenom "vlakiću", izvodi se pjesma u kojoj "su svi sišli sa uma, i mater i kuma..." Ova ironija i zafrkancija na "parade pijanstva i kiča", gotovo je sigurno, naći će se jednoga dana na repertoaru upravo tih parada.