Kreacija snolikih krajbraza u fantazijskom filmu “Zemlja sna” (“Slumberland”) oslikava visoki budžet jednog od najvećih Netflixovih jesenskih aduta. “Zemlja sna” je koštala 150 milijuna dolara, što je čini jednim od najskupljih blockbustera s logom Netflixa nakon “Crvene tjeralice”, “Sivog čovjeka” i “Irca”.
Novac se u kadru vidi i njime barata Francis Lawrence (“Voda za slonove”, “Crveni vrabac”), redatelj specijaliziran za “big budget” filmove kao što su “Constantine”, “Ja sam legenda” i tri dijela serijala “Igre gladi” – “Plamen”, “Šojka rugalica 1” i “Šojka rugalica 2”.
Međutim, Lawrence nudi isključivo vizualan doživljaj, iako je “Slumberland” mogao biti i emotivno iskustvo.
Scenaristički dvojac Michael Handelman-David Guion (“Noć u muzeju 3”) pronašao je inspiraciju u stripu “Mali Nemo u Zemlji snova” Winsor McCay iz 1905. koji je prethodno neuspješno ekraniziran u europskoj i japanskoj produkciji.
Nemo je sada postao djevojčica bujne mašte (solidna Marlow Barkley) i živi na svjetioniku s tatom Peterom (Kyle Chandler). Prije nego poljubi Nemo za laku noć i kaže “lijepo sanjaj”, otac joj svake večeri priča priče o raznim pomorskim avanturama s monstrumima itd. u kojima sudjeluje s izvjesnim Flipom. Neki od tih monstruma ušuljat će joj se u kuću pred snove, još dok otac nije pošteno počeo pričati priču.
A kad Nemo jedne večeri zaspe, usnut će da joj je otac stradao na moru, što se na kraju nažalost i događa. Shrvana od tuge, klinka bježi u snove kako bi lakše podnijela smrt oca kad ode živjeti kod strica Philipa (Chris O’Dowd). Gledatelj se tad sjeća uvodne naracije: “Ljudi misle da su snovi bijeg prilika da se iskradu iz života na javi u svijet bez posljedica, ali to nije istina”.
Snovi postaju opasne avanture za Nemo: s jedne strane postoji šansa da opet vidi tatu, a a druge da više ne vidi svijet budnih. Njezin pomagač postaje “pravi” Flip (Jason Momoa) koji se predstavlja kao “samo jedna od onih čudnih pojava u snovima”. Flip traži “kartu svih snova na svijetu”, “kartu sna”.
“Dočepaš li se bisera, možeš poželjeti sve što hoćeš u zemlji snova”, ekscentrični Flip govori Nemo. Kad krenu u avanturu, za petama im se nalazi agentica snova (Weruche Opia), a Nemo prati i mračna noćna mora.
Svakom idućom avanturom, “Slumberland” se sve više udaljava od inicijalne emocije dječjeg nošenja s gubitkom i procesuiranja tuge putem snova i koristi priču ponajprije za beskrajne vizualne atrakcije koje postaju samosvrhovite i pretvaraju film u manje-više tipičan viskobudžetni računalno generirani obiteljsko-fantazijski blockbuster novoga vijeka, iako ispada malo remek-djelo u odnosu na također Netflixovu “Školu dobra i zla”.
Mašta djelomično opstoji u “Zemlji sna”, primjerice prilikom Flipovog novog sna u izradi, plesa leptira i posjete snolikom gradu od staklenih nebodera, ali odveć je instantna i nije prebujna da bi se film pamtio na duže staze i ne bi ubrzo počeo blijediti iz sjećanja poput prosječnog sna.
Pojedini gledatelji mogu samo sanjati što bi od ovakve priče napravio jedan Tim Burton s Johnnyjem Deppom u ulozi Flipa kojeg Momoa ionako imitira pokušavajući biti nekakav Jack Sparrow ili Ludi klobučar iz svijeta snova. Lijepo sanjajte.