Spremali smo se recenziju “Crvenog vrapca“ potencijalno nasloviti “Crna udovica jedan, dva, tri“, ali ne. “Red Sparrow“ nije pokušaj Jennifer Lawrence da kapitalizira na pozadinskoj priči Marvelove superjunakinje Black Widow, odškrinutoj u “Avengersima 2“. Nije ni glumičin nuklearni akcijski odgovor na “Atomic Blonde“ Charlize Theron. Određeni utjecaji postoje, kao i poneka sličnost u motivima, no ne može se govoriti da je redatelj Frances Lawrence (hit-serijal “Igre gladi“) za svoju muzu Jennifer bezobrazno i brzopotezno preduhitrio budući Marvelov film o Black Widow te još bezobraznije i brzopoteznije pokrao prošloljetnu “Atomsku plavušu“.

Za još uvijek najveću žensku glumačku zvijezdu američkih i svjetskih multipleksa, doduše, bilo bi bolje da jest. Da je “Crveni vrabac“ komercijalni akcijski blockbuster koji bi joj vratio fanove odbijene raz(d)ornom kontroverzom nekomercijalne “Majke!“, pa i financijski poluuspješnim SF spektaklom “Putnici“. Da se Lawrence našla u ulozi seksepilne akcijsko-špijunske heroine. Međutim, nije, i za to filmu i glumici treba dati kredit. Ovo je prilično neobični i brutalni hladnoratovski špijunski triler koji dolazi iz Rusije bez ljubavi.

Zarezan “R“ predikatom zbog scena nasilja i seksa, “Red Sparrow“ bi mogao podijeliti (multipleks) publiku kao “Mother!“ i šokirati obožavatelje serijala “The Hunger Games“. U ekranizaciji romana bivšeg CIA-ina operativca Jasona Matthewsa njezin lik, bivša ruska balerina vrbovana za špijunku Dominika Egorova, pretrpjet će jednak broj bolnih psihičkih i fizičkih udaraca kao JLaw u “Majci!“, možda i veći. Trpjet će “torture porn“ (s)eksploataciju s predumišljajem osvetničkog feminizma Lisbeth Salander koja je sada pustila kosu, obojila je u plavo i povećala grudi.

“Crveni vrabac“ može se lakše predočiti ako zamislite da Fincher ili, čak bolje, Verhoeven i De Palma režiraju neku ekranizaciju hladnoratovskog špijunskog trilera prema romanu Johna LeCarrea (“Dečko, dama, kralj, špijun“), pa makar ovo nije kalibar “Muškaraca koji mrze žene“, kamoli “Sirovih strasti“ i “Odjevene da ubije“. Hladnoratovski ugođaj potiče mizanscena studenih boja gotovo kao u filmovima Andreja Zvjaginceva kao podloga za špijunske igre između Amerikanaca i Rusa s tajnim agentima, atentatorima, krticama, “aktivama“, dvostrukim identitetima, trostrukim obmanama i mnogostrukim falšim ruskim akcentima.

No, “Red Sparrow“ u svemu tome preferira motiv spolne manipulacije i daje prednost psihološkom ratu u odnosu na fizički, akcijski. Ključni dio filma odvija se u Školi za Vrapce, kamo će stric Vanja (Matthias Schoenarts), visoko pozicionirani pripadnik ruske obavještajne službe, poslati Dominiku na obuku nakon što njezina karijera balerine u Boljšoj teatru bude okončana i postavi joj egzistencionalno pitanje. Dominika pristaje kako bi novčano pomogla bolesnoj majci (Joely Richardson), a zapravo je poslana tamo kako bi bila od koristi državi, na ponos Majke Rusije.

U školi Dominika uči da Hladni rat nije završio padom Berlinskog zida i raspadom SSSR-a, već se raspršio na tisuću komadića, odnosno kako postati seksualno oružje za psihološko manipuliranje u globalnom ratu za moć i zavoditi neprijatelje državne sigurnosti s tijelom koje pripada Majčici Rusiji. “Svako ljudsko biće je slagalica potrebe, nauči kako biti djelić i dat će ti sve“, jedna je od lekcija Matrone (Charlotte Rampling) o zadobivanju neprijateljeva povjerenja i naposlijetku kontrole.

Dominantna Dominika se odbija povinuti lekcijama, ali shvaća značenje hladnoratovske igre moći, pa će tako kolegi koji ju je pokušao silovati pod tušem naizgled dati pred svima u “razredu“ upravo ono što želi – skinut će se do gola, sjesti na stol, raširiti noge i tim činom silovatelja spolno onesposobiti. Zbog toga Dominika napušta “školu za kurve“ (njezine riječi) i dobiva zadatak zbližiti se s agentom CIA-e Nashom (Joel Edgerton), steći njegovo povjerenje i izvući ime krtice koja radi za Amerikance. Podzaplet počinje kad se njih dvoje romantično spandžaju i Nash ponudi Dominiki da bude njegova špijunka i pomogne mu uhvatiti izdajicu unutar CIA-e.

Pitanja je li romansa prava, tko kime zapravo manipulira i kome se može vjerovati odvraćaju pažnju od onoga tko je krtica. Film trilerske seksualne (de)gradacije u tom je pogledu koncipiran poput špijunske babuške unutar koje će se, do njegova dubiozna kraja, naći i poneka napukla babuškica. Gola kao od Majke Rusije rođena, Dominika je napravila tjelesni i mentalni striptiz kako bi odjenula ruho djevojke, dame, kraljice, špijunke... samo čije, ruske ili američke?