Indijska kinematografija doživjela je novi međunarodni vrhunac prošle godine zahvaljujući filmu “RRR” (kratica od “Rise Roar Revolt”) hitmejkerskog redatelja S.S. Rajamoulija, teškom 70-ak milijuna dolara. Najskuplji indijski spektakl svih vremena, snimljen na telugu jeziku, postao je masivni kinohit na matičnom tržištu koncem ožujka 2022. i počeo polako osvajati Ameriku i svijet, zaradivši 160 milijuna dolara u svjetskim kinima.
No, najšira javnost postala je svjesna ovog filma tek nakon što je osvojio Oscara za najbolju pjesmu “Naatu Naatu”, i to u konkurenciji s Lady Gagom (“Top Gun: Maverick”) i Rihannom (“Black Panther: Wakanda zavijek”). Neki su prognozirali da bi “RRR” mogao biti nominiran i za glavnog Oscara, u kategoriji najboljeg filma, ali to se ipak nije dogodilo i bilo bi malčice pretjerano da jest.
Iskreno govoreći, “RRR” nije sad baš toliko-toliko dobar, ali otkako je postao dostupan za gledanje Netflixu, vrijedi ga preporučiti filmofilima u potrazi za nečim egzotičnim, epskim i nesvakidašnjim, što definitivno jest.
Priča iz Delhija 1920. o indijskim borcima za slobodu protiv britanskog kolonijalizma približno natprirodne snage – oni su “vodeni” Komaram Bheem i “vatreni” Alluri Sitarama Raju (zvjezdani indijski glumci N.T. Rama Rao Jr. i Ram Charan) – imponira ambicioznom produkcijskom raskoši pa nije neobičan podatak da je redatelja Rajamoulija pohvalio nitko drugi doli James Cameron, i to u godini u kojoj njegov “Avatar 2” ruši rekorde.
“RRR” se otvara “disclaimerom” da su sve (divlje) životinje u filmu (tigrovi, leopardi, vukovi...) kompjuterski generirane. Nije ni mogli biti drukčije s obzirom na akcijske scene u kojima sudjeluju. U jednoj sceni mišićavi Bheem se, golih prsiju poput Tarzana, hrva s tigrom koji je prilično uvjerljivo dočaran pomoću kompjutera, gotovo kao u “Pijevom životu” i “Knjizi o džungli”.
To je jedna u nizu suludih i energičih akcijskih scena kakvima film obiluje. Akcijska koreografija je dojmljiva u suludosti (kamion se zabija u vrata palače, a junak iskače iz njega s bakljama u rukama) i Rajamouli vješto spaja sofisticirane računalne efekte i živu kaskadersku akciju, a obožava “slow motion” poput majstora usporenog pokreta Johna Wooa.
U najboljim trenucima “RRR” odašilje vibru klasičnog hollywoodskog povijesnog spektakla pedesetih s potpisom Cecilea B. DeMillea “made in India” na moderan način, pri čemu modernost podrazumijeva kompjutersku kozmetiku obojanu raznobojnim lokalnim indijskim/bollywoodskim koloritom i sentimentom. Nadljudska akcija se miješa s melodramom povišenih emocija i, jasno, šarenim glazbenim brojevima mjuzikla.
Na momente sve to izgleda kao “bućkuriš moga djede apotekara”, filmovani strip poput “Bleka Stijene” (Ray Stevenson je u ovom slučaju svojevrsni vođa crvenih mundira u ulozi britanskog guvernera). Međutim, propulzivna energija “RRR-a” je neporeciva. Film se gleda kompulzivno čak i kad djeluje naivno i blesavo, otprilike na razmeđi “Bleka” i modernizirane akcijske komedije dvojca Bud Spencer-Terence Hill.