Slasheri su opet u punom zamahu, što je potvrdio i nedavni "trailer" za nestrpljivo opčekivani peti "Vrisak". "Noć vještica ubija" upravo u kinima, serijski su uskrsnuli "Chucky" i "Znam što si radila prošlog ljeta", a na Netflixu se pojavio i film "Netko ti je u kući". Povratak omiljene vrste horora je 2017. inicirao biserčić "Happy Death Day", a kad je 2018. novi "Halloween" postao megahit, bilo je jasno da slijedi novi val slashera ("Park užasa", "Black Christmas", "Freaky"...).
Ekranizacija romana Stephanie Perkins, "There's Someone In Your House" je još jedan Netflixov obol žanru nakon ovoljetne trilogije "Fear Street", podjednako pa čak i više inspiriran kultnom ostavštinom serijala "Scream". Redatelj Patrick Brice ("Creep") čak pokušava ostvariti šokantnu uvodu scenu horora na tragu legendarnog Wesa Cravena, kad "Vrisak" pokuca na vrata filma "Netko ti je u kući".
Na meti ubojice s hladnim oružjem je anti-gay nogometaš Jackson (Markian Tarasiuk) koji će snositi kaznu jer je bio zločest prema gay suigraču iz tima Calebu (Burkley Duffield), što je dokumentirano videom. Dvije stvari su ovdje prilično zanimljive. Prva, ubojica nosi masku Jacksonova lica, isprintanu u 3D-u, a to djeluje veoma jezivo. Vidjeti samoga sebe i stradati od ubojice s tvojim licem? Brrrr, zar ne?!
Drugo, kad ubojica pošalje nešaljivi kućni video svima na utakmici koju je Jackson trebao pohoditi, Caleb postiže "touchdown" dok su drugi okupirani gledanjem u mobitele. Jak potentan početak, a u sličnom tonu film ide dalje. Iduća žrtva ubojice je rasistkinja Katie (Sarah Dugdale), voditeljica "podcasta" u kojem propagira etničko čišćenje, bogomdanu bijelu kožu i slične poruke.
Ubojica nosi masku i s njezinim licem i prisiljava je da snimi uvredljivi govor mržnje. "Modus operandi" ubojice je sada kristalno jasan: on izvlači kosture iz ormara nečije povijesti, bilo uživo ili "online". Maskirani tip suočava žrtve s nečim iz bliže ili dalje prošlosti za što trebaju okajavati i preuzima trostruku ulogu suca, porote i krvnika, s naglaskom na krvnika jer ovo je horor.
Suočava ih doslovno (malo i predoslovno) s njima samima, onim što kriju, tajne, grijehe, tinejdžerske strahove od neprihvaćenosti itd. Tako, kad jedan lik kaže "netko nosi Rodriguovo jebeno lice", to je više od običnog usklika pri susretu s ubojicom.
Maska žrtava je ogledalo tinejdžera koji i sami nose maske skrivajući unutarnje demone. Nesumnjivo, ovo je poprilično dubok koncept, životno strašniji od horora i dublji od mnogih slashera, zbog kojeg "Netko ti je u kući" zaslužuje prolaznu ocjenu, nategnutu trojku, iako je u svemu drugome prilično prosječan primjerak žanra, za možda i primjerenije dvije i pol zvjezdice.
Scene strave su neujednačene, od razmjerno kreativnih do rutinskih; više se svakako očekivalo od završnice ambijentirane u kukuruzni labirint s nekom novom djecom kukuruza, da tako kažemo. Likovi su šupljikavi, tipično slasherski, koliko god da im Sydney Park i Théodore Pellerin (u ulogama Makani Young i Ollieja Larssona) nastojali udahnuti životnost i pretvoriti ih u nekoga za koga bismo navijali.
Onako kao što smo navijali za Sidney Prescott kod Cravena kojoj je, kao i "Screamu", odana počast i s nazivom ulice Prescott Street gdje živi glavni ženski lik. Jednako tako, film je u svoj toj serioznosti zaboravio biti zabavan u hororskom smislu riječi, kao što je to bio "Vrisak", "Sretan dan smrti (2)", "Freaky" ili u nešto manjoj mjeri "Ulica straha".
Katie pri početku filma, suočena s ubojicom, spominje "blesavost" i "satiru", ali "There's Someone In Your House" tek pred kraj bljesne "screamovskom" energijom u pogledu negativčevih autorefleksivnih komentara koji kasno na polje stižu da ne bi djelovali malčice zakašnjelo i deplasirano, no znaju biti žanrovski samoironično zabavni.
"Da sam sociopat, ovo mi ne bi značilo", kaže ubojica kad ga optuže da je sociopat, a s jednim pitanjem je obuhvatio sve što su prethodni horor negativci zasigurno pomislili u sebi, ali dosad nisu izrekli naglas. "Znate li koliko je teško raditi ove jebene maske?"