Simultana, operetski režirana smrt na velikom ekranu i ispred njega u “Screamu 2“ (1997.) gotovo da nema premca u povijesti (meta)filma. Nalazimo se u kinu, na premijernoj projekciji horora “Ubod“ snimljena prema zbivanjima iz prvog “Vriska“, ukoričenim u knjizi jedne od preživjelih, novinarke Gale u tumačenju Courtney Cox. Svi gledatelji takoreći nose odoru Ghostfacea, ubojice s maskom duha nadahnutom Munchovim “Krikom“, koju su dobili na ulazu zajedno s svjetlećim plastičnim noževima. Svi osim mladog tamnoputog para, Maureen i Phila (Jada Pinkett, Omar Epps).
Ona je kukavica, ne voli da je plaše i radije bi na novi film Sandre Bullock u susjednom kinu. On smatra kako je dobro i primitivno dobro se preplašiti i otišao bi na Bullockičin film samo ako je gola. “Dušo, to je samo film“, momak tješi curu kako to što gleda nije stvarno, premda je u njihovoj filmskoj stvarnosti ekranizirano prema stvarnim događajima iz nedaleke prošlosti. Kultni redatelj Wes Craven (“Brda imaju oči“, “Strava u Ulici brijestova“) i daroviti scenarist Kevin Williamson (“Znam što si radila prošlog ljeta“) orkestrirali su postmoderni “meta“ momenat na n-tu.
U jednom kinu će se odigrati dva filma. “Stab“ se vrti za njih, a za nas “Scream 2“ u kojem oni (ne)znajući glume. Struktura horor filma u horor filmu potječe interaktivnost s jedne i druge strane ekrana. Dobacujući seksi plavuši “Ne radi to“ i komentirajući “Da sam ja ti, već bi pobjegla odavde“, Maureen nam uzima iste riječi iz usta, jer smo slutili da će i ona nekako postati žrtva, budući da je prije ulaska u kino izazvala sudbinu riječima kako čita filmske časopise i zna da crnci uvijek stradaju u hororima.
Ono što nismo slutili jest da će stradati onako kako je na koncu i stradala – metafilmski uznemirujuće i šekspirijanski tragično, čime Craven podastire prvi dokaz da i filmovi strave mogu biti bliski operi (drugi je hororska scena s heroinom Neve Campbell koju salijeću maskirane figure tijekom kazališne probe grčke tragedije, konkretno Eshilove “Kasandre“). Proburažena pravim nožem od maskiranog ubojice infiltriranog među fanove Ghostfacea, Maureen tetura kroz parter kina, dok na ekranu njegova filmska inačica jednako nemilo bode tumačicu lika Drew Barrymore (Heather Graham) iz virtuozno režirane, ali ovdje tipično hororski rekreirane uvodne sekvencije “Vriska“, a publika bučno pozdravlja dvostruko ubadanje u “Ubodu“ i dvorani kao da kliče negativcu.
Jer, nema straha, ono što se vrti na ekranu je “only a movie“, a ovo u kinu se činio kao samo neviđeni reklamni trik, onako kao što smo se u “A Nightmare On Elm Street“ tješili da je košmarni Freddy Kruger “just a dream“. Galama se stišala tek kad se krvava Maureen p(r)opela ispred ekrana, osuđujuće pogledala publiku pokazujući da su njezine ubodne rane stvarne i ispustila zadnji vrisak bijesa i boli prije konačnog izdahnuća. I evo rasprave o odrazu marketinški/medijski vječito potkovanog (filmskog) nasilja.
Jedan od likova “Screama 2“ će na satu teorije filma reći da je ubojstvo direktni rezultat “Staba“ zato što se dogodilo u kinu. Drugi će to nazvati klasičnim primjerom života koji imitira umjetnost koja imitira život, kao da netko izvodi nastavak (“Uboda“) uživo. A filmofilčina Randy (Jamie Kennedy) za svaki slučaj iznosi pravila nastavka: veći broj mrtvih, razrađenije scene smrti, više krvi… To (klišeje) publika očekuje i to “Vrisak 2“ samosvjesno bocka naoštrenom oštricom autoironije i satire, replicirajući ključne stavke originala kao i svaki (horor) nastavak.
Možda “Scream 2“ namjerno nije u cjelini ispao baš onako sjajan kao prvi kako bi se uklopio u lošu krvnu sliku hororskih nastavaka. U jednoj sceni Randy i ekipa razvijaju diskusiju o filmskim nastavcima koji su uništili horor žanr (pusti “Petci 13.“, “Noći vještica“…), tako da je “Kuća 2“ dobila jedan usamljeni, brzo utišani glas. Dakle, likovi “Vriska 2“ su gledali druge – i treće - nastavke horora, ali će im se svejedno dogoditi ono što se događa u “horror sequelu“. Tražeći odgovore u konvencionalnoj formuli filmskog nastavka, Craven i Williamson se od prve scene njihovog “sequela“ pitaju što je prije, kokoš ili jaje, život ili (horor) film, imitacija života ili imitacija filma.
U redu, nije “Scream 2“ jedini započeo metafilmski u kinu na projekciji horora, no pionirski “Demoni“ Lamberta Bave iz 1985. nisu ovako potresno briljantno svodili stvarno/kinematografsko nasilje i propitivali moralnost horor filma kao “zabave“ koju zabavu Craven unosi unutar “Strave u Ulici brijestova“, prisvajajući prethodne “meta“ postulate iz vlastite “Nove noćne more“, svojevrsnog “Vriska“ prije “Vriska“ s pionirskim “meta“ brakom humora i horora. Ubojica Maureen je mogao biti bilo tko u kinu s obzirom da se približno svi fanovski ufaju u njegov lik i djelo.
Do odjavne špice “Screama 2“ ispada kako život manje oponaša umjetost od umjetnosti same (nastavak vs. original), ali zaključak je ostao visjeti u zraku. Petnaest godina nakon “Vriska 2“ uvodna scena je “rekreirana“ sa strojnicama u jednom američkom kinu na premijeri trećeg Nolanova “Viteza tame“, a nesretna publika također mislila da je u pitanju marketinški trik. Horor stvarnosti se isprepleo s filmom strave.
Najdraži film strave? 'Showgirls'!
“Kum II“, “Aliens“ i “Terminator 2“ jedini su priznati kao superiorni nastavci u “Vrisku 2“, filmu (p)osvete za “sequele“, kao i horore općenito. Prva rečenica izgovorena u “Screamu 2“ jest “Mrzim horore“, a tad i sad već klasično Ghostfaceovo pitanje “koji ti je najdraži film strave“, ovdje dobiva odgovor u “Showgirls“. Koliko je film (auto)ironičan unutar svoga filma potvrđuje i činjenica da heroinu Sydney (Neve Campbell) u “Ubodu“ igra Tori Spelling. Sydney je to najavila u originalu, u stilu da ako se snimi film o njoj da će je vjerojatno glumiti Spelling. No, u moru neozbiljnih scena i zavitlavanja, Craven je orkestrirao i nekoliko scena ozbiljnog, tenzičnog horora, primjerice u sekvenciji igre mačke i miša između Ghostfacea i Gale, te pokušajem bijega Sydney i njezine frendice iz razbijenog auta. Suvozačeva vrata su stisnuta uz zid, zadnja zaključana, pa njih dvije moraju prijeći preko onesviještenog Ghostfacea da izađu na vozačeva.