"Izgledam li kao... djevojka?" – "Freaky" (2020.)
Petak 13. uvijek zvuči sablasno, a u 2020. još sablasnije. Kud ćeš većeg horora – petak 13., 2020. godine. Studio Universal Pictures kapitalizirao je na tome puštanjem horor komedije "Freaky" u američka kina na koban dan (petak) i datum (13. studenoga). Velika je šteta što Universal, s prigodno zacrvenjenim/okrvavljenim logom, nije dao film na petak 13. studenoga i u svjetskim, tako i hrvatskim kinima, ali nema veze.
Ove je godine gotovo svaki dan petak 13., reklo bi se. Tom analogijom, sasvim je svejedno hoćete li gledati film na petak 20., kao što ga je pretpremijerno gledao autor ovih redaka, ili u četvrtak 26. studenoga, kad kreće redovno u naša kina, odnosno dan kasnije, da opet bude "friday", makar nije "the 13th", već "27th", ali je "black".
Dakle, dan i datum su nebitni, koliko god štosni bili i od velike važnosti za priču, ambijentiranu od srijede 11. do petka 13., kad se događa ključni zaplet filma.
Bitnije je da "Freaky" svakako vrijedi pogledati, posebice ako ste ljubitelj komičnih/parodičnih horora ili hororskih komedija/parodija kao što su Cravenovi "Vriskovi" i "Sretni dani smrti" Christophera Landona.
"Freaky" je novo čedo redatelja "Happy Death Day(s)" filmova koji nastavlja inteligentno i zabavno dekonstruirati i podbadati hororski "slasher" podžanr unutar takozvanih visokih koncepata. U "Sretnom danu smrti 1&2" Landon je ubacio repetitivnosti "slasher" horora u petlju "Beskrajnog dana" i "Povratka u budućnost (II)". Sada ubacuje "slasherski" horor "Petak 13." u obiteljsku/tinejdžersku komediju o zamjeni tijela "Šašavi petak", ili obratno, da dobije svojevrsni "Freaky Friday The 13th".
Landon ne skriva visoki koncept: neprevedeni naslov "Freaky" plus radnja koja pada na petak 13. i sve je jasno kao (sretan) dan (smrti). Ako ste se ikad pitali kako bi izgledalo da se Jason Voorhees iz "Petka 13." nađe u "Šašavom petku" i zamijeni tijelo s tinejdžericom, "Freaky" nudi mogući odgovor i pogađa s karakterizcijom likova i castingom.
Serijski ubojica iz filma, znan kao koljač iz Blissfielda, nosi masku sličnu Jasonovoj, a okomljen je na tinejdžer(ice)e. Počeo je s ubijanjem 1977., što približno koincidira s puštanjem prvog "slasher" manijaka na slobodu – Michaela Myersa ("Noć vještica", 1978.), Jasonove preteče.
On je sad "stari, gerijatrijski serijski ubojica", kako pričaju tinejdžeri-maturanti jedne večeri uz alkohol dok im roditelja nema doma. Znači, koljač iz Blissfielda je nešto kao Myers u posljednjem "Halloweenu" u koji se vratila izvorna heroina Laurie Strode (Jamie Lee Curtis) – vremešni manijak koji i dalje sluša svoje psihopatske porive jer ne zna za drugo.
Poslušat će ih već u hororski prilično eksplicitnoj uvodnoj sceni koristeći bocu vina i teniski reket kao ubojito oružje. Istaknemo li da je Curtis, originalna Strode, glumila u "Freaky Friday" (zajedno s Lindsay Lohan), načinjemo interesantne međužanrovske poveznice kojima je novi Landonov film premrežen. Koljača iz Blissfielda glumi Vince Vaughn.
Komičar je hororski obol dao glavnom ulogom Normana Batesa u Van Santovom remakeu Hitchcockova "Psiha", gdje je kuhinjski nož postao uzoran "modus operandi" za Myersa koji bi, pak, baš kao i Jason, bio ljubomoran na Vaughnove egzekutorske vještine u "Obračunu u ćeliji 99".
Tinejdžericu Millie, sličnu Laurie (obje su povučene, djevice...), igra glumica u usponu Kathryn Newton (filmovi "Blockers", "Ben Is Back", "Detective Pikachu", serija "Big Little Lies"), veoma nalik Virginiji Madsen u mladim danima, kad je nastupila u hororu "Candyman". Sve je povezano u Landonovom svemiru, horori visokog "body counta" i komedije obiteljsko-tinejdžerskog prefiksa, komičari i koljači.
No, "Freaky" je samo na prvi pogled "obična" horor komedija sjedinjena u sceni kad koljač iz Blissfielda zarije magični astečki nož u Millieino rame, što dovede do zamjene tijela i duše. Odnosno, film to i jest, ali i više od toga. Komedija se temelji na zamjeni tijela korpulentnog muškarca (divovski Vaughn s dva metra može glumiti Voorheesa, Myersa pa i Leatherfacea) i deminutivne tinejdžerice.
Jutro poslije susreta koljača iz Blissfielda i Millie, on se budi u njezinom krhkom, malešnom (ženskom) tijelu, ona u njegovom snažnom, divovskom (muškom). Tu je i, dakako, faktor da su tijela zamijenili stariji muškarac i mlađa djevojka. Glumci se dobro zabavljaju u obratnim ulogama, zapeli u tijelima onog drugog, a Vaughn podsjeća na svoje zlatne komičarske dane ("Old School", "Dodgeball", "Wedding Crashers").
Kad se dogodi zamjena tijela, Vaughn je kao Millie zadužen za komediju koja je, dakako, tjelesne prirode, tipa da on(a) udara glavom u granu zaboravljajući na svoju visinu ("Div sam!"), obara vršnjake bez (samo)svijesti o svojoj snazi ili nema prostora za noge sjedeći na stražnjem sjedištu automobila, dok je vulgarni, zahodski humor, srećom, sveden samo na jedno isticanje "mlohavog mravojeda" među nogama.
Međutim, Landon ide u smjeru autoparodije obaju žanrova, od horora s maskiranim negativcem do srednjoškolske komedije s "mean girls" i inom tipologijom. "Ne vidim ništa, kako ubojice to rade", pita se koljač iz Blissfielda kad postane Millie i njezini prijatelji stave masku na njegovu glavu da sakriju identitet "psihopata na slobodi" za kojim je raspisana tjeralica, a nakon što su se u bijegu od nje(ga) sprdali s tipologijom žrtve u moderna vremena ("Ti si crna, ja sam gay, mrtvi smo!").
Redatelji odlazi i još dalje od toga koristeći zamjenu tijela kao priliku da subverzivno propita spolove, seksualnost, spolne perspektive i rodne uloge, najviše u sceni kad se Millie, u tijelu muškarca, nađe s dečkom koji joj se sviđa i sve vodi k prvom poljupcu u neočekivano dirljivoj sceni, najdirljivijoj uz jednu objavu obiteljske/majčinske ljubavi. To nije sve.
Millie prolazi "girl power" transformaciju dok se u njenom tijelu nalazi koljač iz Blissfielda, od sramežljive curke do "ubojite Barbike". Postaje nova, "cool" i nesramežljiva Millie, nosi ruž za usne, kožnu jaknu itd.. "Papa's got a brand new bag", rekao bi Cage u tijelu Travolte u "Čovjeku bez lica" kojeg je Landon sigurno pogledao.
"Nosi moje tijelo i lice, kao vuk u janjećoj koži", govori "prava" Millie u tijelu muškarca za novu Millie koju pokreće (zlo)duh serijskog ubojice i budi u njoj ubojite instinkte da se izbori za sebe i ženskost u svijetu u kojem slabiji (spol) biva(ju) verbalno i tjelesno teroriziran(i) od strane vršnjaka i profesora.
Heroina iz "Happy Death Day" je umirala opet i iznova kao vječna "last girl" kako bi naučila na greškama prethodnica i porazila ubojicu. Da bi sredila negativca, svog vječnog progonitelja, heroina u filmu "Freaky", zahvaljujući zamjeni tijela, postaje on ili izjednačena s njim tijekom transformacije unutar žanrovske "jin-jang" dihotomije.