Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor
Film & TV‘ZG EKVINOCIJ’

Moj idući projekt bit će politički angažiran jer svijet propada i umire, a nikoga nije pretjerano briga, najavljuje mladi filmaš Svebor Mihael Jelić

Piše Marko Njegić
25. veljače 2020. - 23:55
Damjan Tadić/HANZA MEDIA

Festivalska turneja “Zagrebačkog ekvinocija” je završena i počela je kinodistribucija. Debitantski dugometražni film Svebora Mihaela Jelića prošao je dalek put od ljetošnje premijere u Puli do redovnog dolaska u kina. Bio je npr. na festivalu u Motovunu, Betini i STFF-u, proglašen je četvrtim filmom godine prema ocjenama Hrvatskog društva filmskih kritičara i sad je spreman za prikazivanje u 25 kina diljem zemlje. Jelić nije očekivao da će “Zagrebački ekvinocij” ovako daleko dogurati od pisanja scenarija i udarca prve klape nadalje.

- Kada sam počeo pisati scenarij, nisam bio siguran ni da ću ga završiti, a kamoli snimiti sam film. S druge strane, naprosto sam imao stav “ajmo snimat, pa šta bude“ i s vremenom sam postajao sve sigurniji u cijelu stvar, jer je sve više ljudi imalo dobre reakcije na samu ideju snimanja filma o hrvatskom alternativnom noćnom životu. Kad smo snimili film, jedino smo vidjeli “rough cutove”, nisu bili dobri, a ja sam smatrao da “kakav god film bio, iskustvo je bilo prekrasno i toliko toga sam naučio“. Tek smo u montaži na Cresu u srpnju 2018. shvatili da bi film mogao ispasti dobar – priznaje Jelić.

Koliko film o noćnom životu u Zagrebu ima u sebi autobiografskog i autentičnog?

- Gotovo sve. Svaka priča i anegdota je nešto što se dogodilo meni ili nekom od mojih prijatelja. Pisao sam scenarij tako da sam popisivao sve te događaje koje sam iskusio, a onda sam ih pokušao hiperbolizirati i povezati u filmski koherentnu strukturu koja ima početak i kraj. Mjesta, likovi i motivi iz filma - svi su povučeni iz realnog svijeta, od cuganja na Opatovini i Džamiji, do High5 koncerta u “Tvornici”, Mikija Solusa, kupovanja cuge na glavnom kolodvoru i nabavljanje trave po cijelom gradu, sve su to priče iz noćnog života kojeg sam osobno iskusio.

Koliko je festivalski život hrvatskog filma važan pred kinodistribuciju?

- Za naš film, festivalski život bio je bitan utoliko što smo mislili da je to kraj prikazivanja filma te smo htjeli pružiti priliku što većem broju ljudi da ga pogleda, jer, na kraju krajeva, radili smo ga za publiku. Film je prikazan na Puli, Motovunu, Cresu, Betini, Splitu, Dubrovniku, Karlovcu te nekoliko puta u Zagrebu, a nakon svega toga saznali smo da s filmom imamo priliku i otići u kina. Ljudi su odlično reagirali na film, ljudi su o tome pričali, zato smo sada u kinima.

U kinima igra “finalna, zadnja i posljednja verzija” filma. Koliko se ona razlikuje od one prikazane na festivalima?

- Finalna verzija filma napokon je “pravi film“. Radili smo jako puno zadnjih godinu dana i ponosni smo što možemo reći da je film sada napokon gotov. Razjasnili smo neke stvari, očistili zvuk, napravili pravi kolor i promijenili većinu dizajna i animacija u filmu tako da sad sve to zajedno ima kontinuirani stil i kvalitetu. Mislim da se isplati pogledati film još jednom, čak i ako ste ga vidjeli na festivalima, jer sada možete zapravo biti uvučeni u filmsku priču, bez da vas iz nje izbacuju greške kojih je film prije bio pun.

Jesi li se rukovodio prema savjetima kritike i struke ili vlastitoj intuiciji kad si radio promjene i popravljao sve sitnice koje su te mučile na prvoj verziji filma?

- Vlastita intuicija, najbliži suradnici, ali i reakcije publike. Bio sam na skoro svakoj projekciji filma dosad, samo zato da čujem reakcije publike, jer to je po meni najveći i najiskreniji kritičar – ako publici nešto nije jasno – potrebno je razjasniti, ako je publici nešto dosadno – treba skratiti. 

Kako si primio da je kritika proglasila “Zagrebački ekvinocij” četvrtim filmom godine? Koliko ti je mišljenje kritike važno u odnosu na publiku?

- Definitivno mi je bilo drago čuti da i ljudi koji se bave gledanjem filmova i analizom istih prepoznaju u našem filmu određenu filmsku vrijednost. I dalje će mi reakcija publike ostati bitnija, ne volim ideju da su “filmovi za publiku ‘mainstream’ i bez vrijednosti“, kako se danas gleda na puno hollywoodskih filmova. Nažalost, to je danas stvarno tako, ali vjerujem da je moguće raditi dobre, kvalitetne filmove koje će i publika prepoznati i u njima uživati.

Je li “Zagrebački ekvinocij” populistički film?

- “Zagrebački ekvinocij” je film u kojem razne generacije mogu naći nešto zanimljivo. Mladi se mogu poistovjetiti s likovima i njihovim trenutnim načinom života, ali i starije generacije mogu usporediti svoj način izlaska od prije 10, 20 i 30 godina sa onim kako to mi radimo danas. Na kraju krajeva, mladi uvijek rade iste stvari, klošarimo se na klupicama danas, a klošarili su se na klupicama i prije 20 godina. Mislim da film nije ograničen na zagrebačku publiku, jer vjerujem da velik broj mladih i u Splitu, Zadru, Rijeci itd. spada u “alternativni noćni život“ koji film opisuje. Na kraju krajeva, pola filmske ekipe došlo je iz raznih dijelova Hrvatske.

Ima li, kao takav, šanse da ostvari dobru gledanost, odnosno može li razbiti averziju prema hrvatskom filmu kao rijetki mladenački film koji su, k tome, radili mladi?

- Nadam se, vjerujem da se o filmu puno priča već dvije godine, ali nitko ne zna koliko zapravo ljudi izvan naših krugova znaju za film. Zato stalno potičemo sve oko nas da odu na Facebook ili Instagram stranicu “Zagrebački ekvinocij“, pogledaju trailer, podijele ga sa ostalima – jer cijeli PR je na nama, tko zna do kuda zapravo vijesti o filmu putuju.

Zašto je u hrvatskoj kinematografiji malo filmova o adolescentima, a još manje onih s mladom ekipom iza i ispred kamere?

- Mislim da ljudi generalno smatraju da postoji neki put kojim se treba ići prije nego što se pokuša snimiti dugometražni film. Mi smo odlučili ići nekim drugim putom, putom “pa nemamo iskustva niti znanja, ali želimo nešto probati napraviti, pa gdje god da završimo“, i taj put je, evo, došao do kina. Nadam se da će naš film biti poruka svima da svatko sve može, samo je potrebna volja i pokušaj. Nismo mi bili ni pametniji niti talentiraniji, niti organiziraniji od drugih, ali smo pokušali, vjerovali smo da možemo i sada smo uspjeli.

Kako ti kao debitant uopće gledaš na hrvatsku kinematografiju? Ima li neki domaći redatelj na kojeg se ugledaš ili su ti uzori strani filmaši? Voliš žanrovske režisere?

- Nevio Marasović je definitivno moj najdraži hrvatski režiser zato što u svakom njegovom filmu, a pogotovo “The Show Must Go On” i “Goranu”, imam osjećaj da pokušava razbiti stereotipe hrvatskog filma i napraviti nešto što je zabavno i novo na našim prostorima. Od stranih filmaša definitivno Guy Ritchie, ali otkako sam nedavno otkrio Joon-ho Bonga, njegovi filmovi me oduševljavaju svojim političkim angažmanom i kanim ići u tom smjeru.

Zanimljivo je da si upisao akademiju u Beču radije nego zagrebačku ADU i za ispitnu komisiju bečke Akademije, u kojoj je bio i Michael Haneke, priložio tri akcijske scene iz filma i prošao...

- Zapravo sam morao snimiti i dva kratkometražna filma tijekom prijemnog, a uz to sam priložio i dio “Ekvinocija”. Cijeli prijemni i sada akademija nisu bili stresni ili napeti, jer nikad nisam gledao na odlazak na akademiju kao na nešto što “moram“ napraviti, već nešto što bi moglo biti kul, ali bavit ću se filmom bez obzira na to. Tamo sam zasad, ali ne znam koliko dugo. Akademija je super, ali općenito nisam naklonjen formalnim načinima edukacije, mislim da se o filmu najviše može naučiti kroz snimanje filmova. Ne volim kada ljudi uzimaju bilo koju akademiju kao “uvjet“ njihova bavljenja filmom. Tko se stvarno želi baviti filmom, može se baviti filmom. Akademija može biti koristan korak na tom putu, ali nikako ne smije biti odlučujući faktor. 

Bi li snimio akcijski film? Pripremaš li već nešto novo?

- Imam ideju za idući projekt, sigurno će biti politički angažiran jer svijet propada i umire, a nikoga nije pretjerano briga. To je jedini način da si opravdam nastavak bavljenja filmom, film može biti snažan medij prenošenja poruka.

Kakvi su prvi bečki dojmovi u međuvremenu? Haneke kao predavač?

- Haneke nam trenutno samo daje “feedback” na studentske vježbe, generalno su profesori na akademiji motivirani i fokusirani na nas, ali definitivno mi se najviše sviđa život u Beču.

‘Parazit‘ je zaslužio sve Oscare


Kako komentiraš povijesnu dodjelu Oscara? Tko su bili tvoji favoriti?

- Iako sam fan Tarantinova novog filma, "Parazit" je definitivno zaslužio sve, film je genijalan i jako mi se svidio. Joon-ho Bong radi filmove koji nisu nimalo suptilni, ali kroz tu eksplicitnost i prenaglašenost dovodi poruku filma do puno dubljih razina. To mi se jako sviđa i kanim učiti od njega kroz njegove filmove.

#ZAGREBAčKI EKVINOCIJ

Izdvojeno