Metauloge često glumcima dođu kao dobra prilika za "comeback". To su uloge koje reflektiraju stvarnu personu glumaca i prelamaju filmski lik s njima samima na velikom platnu (o)kajanja i iskupljenja. Primjera je više: Mickey Rourke u "Hrvaču", Van Damme u "JCVD-u", Stallone u "Creedu"... Niz nastavlja Ben Affleck u filmu "Izvan igre".
Malo se podsjetimo: Affleck je karijeru započeo u odličnim nezavisnim ostvarenjima poput "Natjerujući Amy" i "Dobrog Willa Huntinga", za koji je osvojio scenaristički Oscar zajedno s prijateljem Mattom Damonom. Veliki uspjeh tog filma pretvorio je i Afflecka i Damona u zvijezde, ali svatko od njih vinuo se u drukčiji zvjezdarij.
Damon je nastavio u dramskijem tonu ("Spašavanje vojnika Ryana", "Pokeraši", "Talentirani gospodin Ripley"...), a Affleck u blockbusterskom ("Armageddon", "Pearl Harbor", "Daredevil"...). Opijen svjetlima reflektora, Affleck je napravio neke pogrešne poteze u izborima projekata i nanizao promašaje ("Gigli"...).
U tom razdoblju postao je interesantniji trač-rubrikama zahvaljujući vezi s Jennifer Lopez, a tugu zbog kraha filmova utapao je u alkoholu. Preporodio se kad je stao iza kamere i okušao se kao redatelj: snimio je tri izvrsna filma ("Nestala bez traga", "Grad lopova", "Argo"), od kojih je potonji osvojio Oscara.
Činilo se da mu je nanovo krenulo na profesionalnom ("Nestala", "Batman protiv Supermana", "Računovođa") i privatnom planu (stabilan brak s Jennifer Garner), no periodički je ponovno punio "žute" stupce zbog ovisnosti o alkoholu (i kocki). I opet su uslijedili promašaji poput "Zakona noći" i "Lige pravde", praćeni (po)tonućem u alkohol, bračnim problemima i razvodom od Garner.
Dakle, Afflecku je trebao "The Way Back" u doslovnom smislu, jedan otrežnjujući dramski film koji bi ga vratio natrag u igru/život, možda više kao čovjeka nego kao glumca. U mnogim sportskim filmovima sport je metafora za život sam, bio to boks (serijal "Rocky") ili sada košarka. S takvim Affleckom ispred kamere sport je definitivno život, a u igri života treba pobijediti i barem ne dopustiti da vas pobijede ili naučiti prihvatiti poraz i spremiti se za revanš.
"Izvan igre" je, dakle, ponajprije životan film, pa tek onda sportski/košarkaški. To je i metafilmska drama koja objedinjuje oba pola Affleckove ličnosti, tj. njegovu "on-screen" i "off-screen" osobnost. Teško da je slučajno Affleckov lik, Jack Cunningham, baš građevinar.
Naime, u filmu "Good Will Hunting" Affleck je glumio građevinara Chuckieja koji do odjavne špice neće uspjeti u životu, suprotno titularnom liku, možda i sređenijem Damonu u odnosu na "problematičnog" Afflecka. "The Way Back" na neki način zatvara Affleckov krug i djeluje kao svojevrsni nikad ispričani nastavak Chuckiejeve priče.
Jack je bio mlada košarkaška nada, igrač godine 1993. – 1995., ali putem se pogubio spletom nesretnih okolnosti. Srećemo se s njime na građevini - radi na dizalici pijuckajući alkohol iz termosice za kavu. Pratimo ga do bara i kuće, gdje pije za šankom, tj. prazni hladnjak piva.
Ovisan o alkoholu, skriven ispod brade i naočala za sunce... Jasno je da autodestruktivnog Jacka nešto tišti, a to – pokazat će se – nije samo razvod od supruge Angele (Janina Gavankar), koja je, za razliku od njega, nekako krenula dalje sa životom, nego tragedija koju su oboje doživjeli.
Šansu da se trgne i pronađe novi smisao u životu dobit će kad mu ponude mjesto trenera srednjoškolske ekipe i on s nećkanjem prihvati, iako je već dugo izvan igre i nikad nije bio trener, samo igrač, u tom istom timu. Momčad ima potencijala, ali nije dobra i tim nije stigao do doigravanja od vremena kad je on igrao za njega.
"Ne mogu mahnuti čarobnim štapićem i pretvoriti ih u Michaela Jordana", realan je Jack. No, može ih motivirati da budu jači, što će i učiniti u montaži treninga i utakmica (od prvih poraza do kasnijih pobjeda) jer ne želi "trenirati nadjačanu momčad", niti biti sam nadjačan.
Predvidljivo? Nesumnjivo. Film ima "sportskih" klišeja, ali u prilog mu ide da je prvotno životna drama o Jackovim porazima i mogućim pobjedama izvan košarkaškog terena, metafilmski ispresijecanim s Affleckovim. Osobna, "meta" komponenta i osjećaj vlastita iskustva diže "Izvan igre" znatno iznad prosjeka i čini ga intrigantnim i inspirativnim: Affleck nas uspijeva nenametljivo privoljeti da navijamo za njega i njegov lik dok igraju košarkašku utakmicu protiv vlastitih demona.
Glumac je našao čvrst oslonac u režiseru Gavinu O'Connoru, s kojim je snimio više no solidan akcijski triler "The Accountant". Ne samo da je O'Connor na "ti" sa sportskim filmom ("Miracle", "Warrior"), nego i temom melodramske muškosti katarzičnih ili iskupničkih nakana, od čega je upravo sazdan "The Way Back".
O'Connor zna kad treba zazvati "rez", a kad pustiti Afflecka da zaviri u svoju dušu i dušu svoga lika punog kajanja zbog pogrešaka i nesreća iz prošlosti. U ponajboljoj izvedbi karijere, sirovih, duboko proživljenih emocija, Affleck se dokazuje kao karakterni glumac i slijedi trag mlađeg brata Caseyja iz "Manchester By The Sea", s kojim "Izvan igre" ima dodirnih (karakterno-dramskih) točaka. Lopta u filmu prolazi kroz obruč njegova života. Affleck je zakucao životnu ulogu.