StoryEditor
Film & TVcinemark

DOLITTLE Iron Man kao šaptač životinjama

27. siječnja 2020. - 13:36

FILM: Dolittle; obiteljska avantura; SAD, 2020. REŽIJA: Stephen Gaghan ULOGE: Robert Downey Jr., Jessie Buckley DISTRIBUCIJA: Editus OCJENA: ** ½

Doktor se vratio. Dolittle. Omiljeni neobični doktor koji može razumjeti jezik životinja i razgovarati s njima. Glavni lik sad već stoljeće starog serijala dragih knjiga za djecu Hugha Loftinga pojavljivao se u više inkarnacija, u kinu, na televiziji, "živoj" i animiranoj formi.

Glumili su ga, među ostalim Rex Harrison ("Doktor Dolittle" Richarda Fleischera, 1967.) i Eddie Murphy u čak dva navrata ("Dr. Dolittle" Betty Thomas i "Dr. Dollitle 2" Stevea Carra, 1998. i 2001.). No, dobri doktor je bio je odsutan iz kinodvorana gotovo 20 godina, baš od Murphyjevog drugog "Dr. Dollitlea". Puno previše za jedan tako popularan "franšizni" lik. Stoga ne čudi da je netko opet pozvao doktora u eri dominacija blockbusterskih franšiza i pričajućih životinjica.

Titularni doktor je sada više čovjek od avanture, manje komičar, jednako kao što je film ponajprije lokacijski razvedeni avanturistički obiteljski blockbuster, manje svedena "family friendly" komedija. Ovogodišnji "Dolittle" je snimljen za modernu generaciju multipleksne publike koja je zaboravila na Murphyja, ali zavoljela Roberta Downeyja Jr-a kao Iron Mana iz Marvelovih blockbustera i pretvorila u megahit novog "Lion Kinga" kad je klasičnu 2D animaciju starog crtića zamijenio pomodnom računalnom.

"Dolittle" počinje u animiranoj formi, kao crtić. Gorkoslatki animirani početak filma je veoma lijep i prilično dirljiv, a ispričan bez ijedne riječi likova, samo uz naraciju pripovjedačice Emme Thompson (ujedno glas papige Poly) koja kronicira pupanje ljubavi doktora i njegove supruge, te njihove zajedničke avanture. Kad ona jednog dana strada u samostalnoj pustolovini na olujnome moru, sličnost s predivnim prologom Pixarovih "Nebesa" postaje sve očitija, ali "Dolittle" uspijeva "nacrtati" vlastitu melankoliju ljubavi, gubitka i žaljenja s mrvu duše. Prijelazom iz animirane u igranofilmsku formu potentni motivi se gube i polako nestaju u bučnom spektaklu kompjutera i životinjskog humora ili bivaju zaboravljeni, poput miša u gustoj bradi obraslog Dollitlea.

Doduše, Dolittle se kao depresivni udovac otuđio od svijeta i povukao u egzil nakon smrti voljene, ali životinje udaraju brigu na veselje i (njegove) emocije postaju sekundarne pored verbalne ili fizičke interakcije s beštijicama stvorenim pomoću računalne animacije. Dolittle nam je štosno predstavljen kako igra šah s miševima protiv gorile prije nego što će ga iz letargije trgnuti istodobni posjet mladog Tommyja (Harry Collett) i Lady Rose (Carmel Laniado) da spasi vjevericu, odnosno bolesnu kraljicu Victoriju (Jessie Buckley) koju su otrovali zločesti ministri (Jim Broadbent, Michael Sheen) kako bi se dočepali kraljevstva.

Downey se oslanja na (pojavnu) karizmu i to funcionira dok doktor ne uposli nekakav čudan miks naglasaka koji bode uši i zrcali često miješanje glasova u filmu kad mnoge životinje istovremeno (pro)govore, naročito prilikom njihova odlaska u pustolovinu da kraljici donesu spasonosni plod edenskog stabla s daleka otoka. Životinje su dobile zvjezdani vokalni tretman, pa je tako Spider-Man Tom Holland dao glas pasu s naočalama Jipu, oskarovac Rami Malek je strašljiva gorila Chee-Chee, oskarovka Octavia Spencer mudra guska Dab-Dab, John Cena zimogrozni polarni medvjed Yoshi..., a tu su i Ralph Fiennes (tigar), Kumail Nanjiani (noj), Selena Gomez (žirafa), Marion Cottilard (lija) i Craig Robinson (vjeverica).

Neke od njih imaju solidne momente, recimo vrisak gorile kad otvori vrata doktorova imanja Tommyju koji je nehotice nastrijelio vjevericu, a ona, pak, dobila zgodnu montažu buđenja iz aestezije nakon operacije i općenito je jedan od najzabavnijih likova. Međutim, karakterizacija je reducirana i životinje opstoje većinski kao blockbusterska atrakcija, pokušaj da "Dolittle" preskoči "Petra Zecimira" i preuzme kraljevski tron (spektakularnijeg i uopće superiornijeg) "Kralja lavova", dok su se Murphyjevi prethodnici natjecali s "Praščićem Babeom". One su takoreći postavljene kao prave "lionkingovske" zvijezde filma, ne Downey ili friški oskarovski nominent Antonio Banderas u ulozi vođe otočkih bandita.

Ne bi to bio toliki problem da je "Dollitle" ispao kalibar "Kralja lavova" ili (još bolje) "Knjige o džungli", filmova s CGI bestijarijem od kojih posuđuje lavića nalik Simbi i "sherekhanovskog" tigra, ovdje s moćnim Fiennesovim vokalom i edipovskim kompleksom. "Lion Kinga" i "Jungle Book" je režirao specijalist za takve blockbustere Jon Favreau, a iza kamere "Dolittlea" je stajao Stephen Gaghan, autor neblockbusterskih, dramskijih ostvarenja "Syriana" i "Gold". Gaghan je orkestrirao samo jedan spektakularni "set piece" kad Dolittle upregne kitove da povuku njegov jedrenjak ispred broda dr. Blaira Müdflyja (Sheen) koji ga slijedi.

Nekadašnje pravilo za redatelje (i glumce) "ne radi filmove s životinjama" danas bi moglo biti prekrešteno u "ne radi filmove s CGI životinjama", sa ili bez dodatka "ako nisi vičan takvom računalnom izričaju". Starog Dollitlea, Harrisona, popiškila je ovca na snimanju, ali ne i u filmu. To se novom Dollitleu nije ni moglo dogoditi jer sve su životinje računalne, no film svjesno inicira zahodski humor kad doktor, u završnici, iz stražnjice ženke zmaja vadi stvari koje su joj uzrokovale stomačne tegobe (oklop, gajde), što kulminira puštanjem zmajskog vjetra ravno u njegovo lice. Sve to se događa nakon što je Dolittle sa zmajicom podijelio bol gubitka životnog partnera koji je i ona sama iskusila, dakle emocije su kratkog vijeka, tj. zameo ih vjetar. Netko je zvao doktora?

Problematična (post)produkcija

(Post)produkcija filma je bila problematična pa je, šuška se, angažiran redatelj "Ninja kornjača" Jonathan Liebsman da nadosnimi neke scene.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. svibanj 2022 17:36