stdClass Object ( [id] => 617373 [title] => Više se bavi gluma sa mnom, nego ja njom, ali od filma ne mogu pobjeći, a bez pisanja ne bih mogla živjeti, kaže Splićanka Antonija Šitum, glumica iz erotskog art trilera 'Posljednji dani ljeta' i autorica zbirke pjesama [alias] => vise-se-bavi-gluma-sa-mnom-nego-ja-njom-ali-od-filma-ne-mogu-pobjeci-a-bez-pisanja-ne-bih-mogla-zivjeti-kaze-splicanka-antonija-situm-glumica-iz-erotskog-art-trilera-posljednji-dani-ljeta-i-autorica-zbirke-pjesama [catid] => 256 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Gluma je samo jedan u nizu hobija mlade Antonije Šitum u koje se jednako ubrajaju i rad s djecom, izučavanje stranih jezika i kultura, kao i bilo kakav vid komunikacije s drugima. Za nijednu od tih aktivnosti, kojima se povremeno bavi, Antonija nema formalnu izobrazbu, pa tako ni za glumu.

Ipak, u svojoj prvoj ulozi u dugometražnom filmu, erotskom art trileru "Posljednji dani ljeta" Damira Radića, Splićanka se osjeća prirodno pred kamerom i ostvarila je jako dobar naturalistički dojam.

Ima li hrvatska kinematografija novu glumicu, nameće se pitanje, ali imajući prethodno rečeno u vidu, Antonija smatra kako bi reći da se namjerava nastaviti profesionalno baviti glumom bilo ne samo preambiciozno, već i izraz nepoštovanja prema kolegicama i kolegama koji su pekli zanat na glumačkoj Akademiji najmanje četiri godine i, uz veći ili manji talent, pokazali određeni stupanj discipline koja je izuzetno bitna za ovaj posao.

- Nažalost, danas se glumu najčešće doživljava kroz prizmu hollywoodskog spektakla u kojemu je glumac neka bogomdana figura čiji izmaštani život, ogrezao u glamuru i dekadenciji, postaje naš vlastiti.

Kada usporedite tu sliku glumca kao hollywoodske zvijezde sa statusom koji glumac ima u našem društvu, vidite da su stvari potpuno drugačije.

Gluma kao zanimanje zahtijeva potpunu posvećenost, svakodnevnu rutinu vježbanja i izvođenja uloge, koju je potrebno svaki put izvesti sa 100 posto elana...

Same glumačke probe znaju biti fizički i psihički jako iscrpljujuće, a usto moraš stalno imati svijest o suakterima i prostoru kojim si okružen, pa i o publici, odnosno spektatorima prema kojima također imaš određenu odgovornost jer su kupili kartu za doživljaj koji im nudiš.

Kad uzmete sve to u obzir, biti glumac u današnjem društvu, kojeg više od umjetničkog iskustva zanima spektakl, nije nimalo zavidna pozicija.

Usudila bih se reći da ne postoji stariji i plemenitiji zanat koji je danas toliko mistificiran kao što je to gluma i s te strane mi nije žao što nisam dio tog miljea.

Dakle, više se bavi gluma s tobom, a ne ti sa njom?
- Da. Same okolnosti oko mog prvog susreta s filmom jako su bizarne... Naime, prije osam-devet godina dobila sam ponudu od Igora Jelinovića, koji se u međuvremenu prometnuo u perspektivnog mladog režisera, da igram u njegovom kratkom filmu “Sabonis”, u ulozi poštara dječačkog izgleda i prodornog pogleda koji postaje zaokupljen djevojkom kojoj dostavlja poštu.

Film je osvojio nagradu na Reviji amaterskog filma u Rijeci i, kao što se poslije pokazalo, otvorio mi vrata u svijet filma. Nakon povratka u Split, na sugestiju suredatelja već spomenutog filma Tomislava Luetića, upisala sam se u glumački studio kazališta PlayDrama gdje sam se tri godine hvatala u koštac s izazovima u radu (glumca) na sebi.

Najteže je bilo izići iz zone udobnosti, stati dignute glave ispred drugih i jasno artikulirati svoje misli i osjećaje, uz rizik da ostaneš sam i neshvaćen.

Da bi to mogao, moraš prvo naći centar u sebi, zauzeti ne samo psihološku gestu lika kojeg igraš, već i osobni stav prema tome što radiš...

Većina ljudi nakon posla objesi odijelo o klin i ide doma u civilu, a kad si glumac odijelo, odnosno maska koju nosiš, može postati toliko internalizirano da postane dio onog privatnog tebe koji si uvijek više i manje od samog sebe.

Kako bi opisala svoj lik u "Posljednjim danima ljeta" i što te najviše privuklo ulozi?
- Moj lik u “Posljednjim danima ljeta” je netko tko na prvi pogled ostavlja dojam cool osobe, ufilmane u svijet fantazije i slika koje fotoaparatom otima vremenu, što joj na neki način pruža osjećaj sigurnosti unutar svijeta koji je izgradila, a u koji drugi ljudi, pa ni djevojka Tanja, ne mogu do kraja prodrijeti.

Kad sam pročitala scenarij, nisam osjetila da mi taj lik kojega sam iščitala kao razigranog, ali emocionalno odvojenog sasvim prirodno leži, iako me odmah privuklo cirkusiranje u jednoj sceni gdje sam trebala izigravati klauna.

Čini mi se da je u moj lik ostao više nedorečen u odnosu na lik Tanje i Ivana, što mi je ostavilo prostora da ga provučem kroz filter vlastitog iskustva, da ga na neki način oživim sobom.

Igrati sebe je ujedno najlakše i najteže u glumačkom smislu jer, s jedne strane, moraš probiti tu psihičku barijeru da “igrajući sebe” budeš prirodan pred kamerom, istovremeno “ti” i netko tko se promatra izvana, a kada to uspiješ, stvar postaje jako tečna.

Likovi u filmu nastajali su u prožimanju života i umjetnosti na način da igrano djeluje dokumentarno i obratno, što ga čini dodatno uvjerljivim.

Kako si se ti uopće našla u ovom filmu? Je li bila audicija itd?
- Damir je mjesecima tražio glumicu za moju ulogu i, kako sam naknadno doznala, na probama je bilo puno cura koje su se na kraju ipak povukle, nisu mogle ili zadovoljile...

Taman kad je izgubio nadu, pitao je Jelinovića da mu preporuči nekoga, na šta mu je on poslao sve podatke o meni koje je smatrao korisnima i svoj uradak u kojem sam glumila.

Sljedeći dan stigla mi je poruka od Damira s poslanim scenarijem i upitom bih li glumila u njegovom filmu. Nakon prvotnog šoka, nezadovoljna poslom na kojem sam tada radila i ponukana kuriozitetom, javila sam se Damiru s potvrdnim odgovorom.

Sljedeći dan on i glavna glumica Tanja Kordić doputovali su u Split gdje su, nakon kratke audicije sa mnom, imali i audiciju s akademskom glumicom Nadijom Cvitanović.

Audicija je izgledala tako da je u “Ghetto” klubu “Academiji” gdje smo imali dogovoren susret, nakon par blic pitanja, Tanja obavila ruke oko mene, a Damir izvadio kameru da snima, na što sam se uzvrpoljila na stolici i rekla da mi je neugodno.

U jednom trenutku samo je nestao, a Tanja i  ja smo nastavili komunicirati. Ispostavilo se da je ipak dobro što nisam pokušavala sakriti osjećaj nelagode, kao i to što se stvorila određena kemija između mene i Tanje, ključna za ovakvu vrstu filma.

Nisi strahovala od reakcije obitelji/okoline?
- Moram priznati da, kad sam ulazila u ovaj projekt, nisam imala dileme te vrste kakve će biti reakcije okoline na moju ulogu u filmu. Kao prvo, zato što moj lik u filmu ne sudjeluje u eksplicitnim erotskim scenama, a kao drugo, ovo nije vrsta filma koja će se ikad prikazivati u “prime timeu” TV programa.

Čak i ako se pojavi u medijima, moji najbliži nemaju takvu vrstu intelektualnih i rubno kulturnih aspiracija da bi negdje mogli naići na samorazumljive opaske o filmu, osim, za sada, u “Slobodnoj Dalmaciji”. 

Uostalom, tada nisam ni slutila da ćemo snimiti dugometražni film, a još manje zamišljala da će biti na velikom platnu unutar festivalskih programa.

Misliš li da bi se mogla (s)naći i u ulozi Tanje?
- Moja najveća dilema oko filma je zapravo bila ta da sam se na prvi pogled više pronašla u liku Tanje koji je nesiguran u pogledu vlastite identifikacije, zarobljen unutar jednog shvaćanja ljubavi koji je prilično fatalan i destruktivan, kao da se ljubavi mora do kraja predati, pa i od nje izginuti da bi se iznova rodila...

Izlaz iz tog začaranog kruga požude, koja ne može biti zadovoljena, traži kroz moj lik koji joj, uronjen u svoj svijet de-subjektiviziranog Erosa, izmiče iz orgazmičkog stiska smrti.

U trenutku kad se pojavi naznaka da bi mogle nastaviti put zajedno, Tanjin lik, koji čitav film traži potvrdu ljubavi koje više nema, zapravo ustukne...

Moram priznati da je igrati ulogu s kojom se prirodno nisam mogla poistovjetiti djelovalo jako katarzično u smislu da sam se oslobodila jednog konstrukta vlastite ličnosti s kojim sam se dugo poistovjećivala.

Kad maknem sa strane sve komentare o filmu koje sam čula, ipak je to prije svega, po riječima samog redatelja, film o usamljenosti, čežnji, nemogućnosti komunikacije među likovima koji svaki na svoj način traži oslobođenje od egzistencijalne tjeskobe.

U takvom filmu ne možeš lagati niti glumatati jer se to odmah vidi. Ako u ničemu drugome, smatram da smo u stvaranju naturalističkog dojma zaista uspjeli, i da to gledatelj može osjetiti, čak i ako traži dodatna značenja i interpretacije koje mu izmiču.

Ovo je film o erosu i thanatosu. Što oni za tebe osobno predstavljaju?
- Osobno Eros doživljavam u platonovskom smislu kao najvišu stvaralačku energiju, vezu između Boga i ljudi, koja uzdiže čovjeka iznad življenja kao vremenitog trošenja vlastitog bitka.

Na tom tragu sam i tražila poveznicu sa svojim likom u filmu. Ipak, svatko od nas u većoj ili manjoj mjeri ima i onaj mračni dio koji se u kontroliranim uvjetima nalazi u sjeni i što ga više zauzdavamo, pogubniji je kad iziđe na svjetlo.

Vjerujem da se tu radi o potrebi za nekom vrstom ravnoteže, u negativnom smislu o djelovanju narcističkog Ega koji nastoji zadržati savršeni odraz o sebi tako da se brani od svega što ga ugrožava.

Sve to zvuči jako apstraktno, ali sama činjenica da postoji rat i nasilje kao konstanta našeg boravka na Zemlji svjedoče o moći Thanatosa.

Smatram da ga se ne može smanjiti i obuzdati tako da šutimo o njemu, već upravo naglašavanjem Erosa kao sile života, progovaranjem o najdubljim intimnim temama koje muče svakog pojedinca, a koje su još uvijek tabuizirane u našem konzervativno-patrijarhalnom društvu.

S druge strane, u visokorazvijenim zemaljama liberalnog Zapada javlja se patologija koja sve više ide u smjeru, kako reče kolega Gunjača, “aseksualne perverzije”, osobito među mlađom populacijom.

U ultimativnom smislu Thanatos je smrt ljudskosti, toliko snažan poriv za destrukcijom koji ne podnosi mir i neaktivnost u materijalnom svijetu pa će radije proizvesti negativnu akciju nego ništa ne učiniti.

Tome sigurno pridonosi i medijski diskurs okrenut društvu spektakla, u kojemu osjećaj vlastite vrijednosti proizlazi iz toga koliko te drugi percipiraju sretnom/mladom/uspješnom osobom,stanje imati nasuprot stanju biti, a s onim što imaš nikad ne možeš bit posve zadovoljan jer uvijek možeš imati više, pa makar nauštrb drugoga.

Jesi li gledala neke filmove za "zagrijavanje", recimo "Adelin život"?
- Da budem iskrena, nisam imala vremena pripremati se za film gledanjem drugih filmova. “Adelin život” sam pogledala još puno prije, ali takva vrsta asocijacije mi ne pristaje uz Radićev film, tim više što odnos Tanje i Antonije nije prikazan na način animalne seksualnosti...

Uz nevinost ljubavne priče koja se odvija, tj. završava u mediteranskom ambijentu napuštene kućice u šumarku uz more, film bi prije mogao imati poveznice sa “Skrivenom ljubavi” koji je, ako se ne varam, snimljen otprilike u isto vrijeme kad i naš.

Sama dinamika psihološkog odnosa između njih dvije, koje pomalo i fizički nalikuju u filmu, ima nešto od Bergmanove “Persone”.

Ono što je važno naglasiti jest to da ovakav film, kategoriziran kao erotski art triler, u jednoj izrazito modernističkoj formi u Hrvatskoj još nitko nije snimio, što ga čini vrijednim spomena i s pozicije filma kao medija subverzije i propitivanja (van)filmskih konvencija.

Kako ti je bilo gledati film na velikom ekranu Pule? Bi li što promijenila da možeš?
- U Puli je bio drugi put da sam gledala film na velikom ekranu (prvi put u kinu “Europa” na Subversiveu), ali količina adrenalina, zbog same činjenice da se nakon dvije godine vraćam na mjesto zločina i gledam film na najprominentnijem filmskom festivalu u državi, bila toliko velika da mi se činilo kao da ga gledam prvi put...

Generalno sam zadovoljna svojom izvedbom, tim više što nisam imala vremena za dugotrajne pripreme. Voljela bih da sam u pojedinim scenama, osobito dijaloškim, bila mekša u izrazu, kao i prilagodila tekst vlastitom idiomu, iako mi na zadnje gledanje taj poetsko-arhaični jezik i nije toliko smetao.

Kakav ti je dojam Pule i filmskog svijeta prilikom dosad najbliskijeg susreta s istim?
- U Puli sam prvi put bila još u osnovnoj školi na ekskurziji, gdje me je Istra kao regija osvojila šarmom koji je, za razliku od splitskog, čisti Mediteran, otvoren, ali ne sirov.

S te strane mi je drago da sam imala priliku ponovno posjetiti Pulu, a još više što sam otkrila Ližnjan, čarobno mjesto nedaleko Pule, gdje smo bili smješteni kod producenata filma Natalije Grgorinić i Ognjena Rađena, u književnom svratištu Zvona i nari...

To je svijet u kojem se puno bolje snalazim nego u tzv. filmskom svijetu, odnosno svemu što isti podrazumijeva. Jezik i kultura struke je nešto što se treba učiti, a meni se to ne da ako podrazumijeva da moram ići na otvorenje festivala gledati film koji ne želim, smješkati se ljudima iz kojih nerijetko progovara zavist i taština i pokazati se na “eventu” samo da budem snimljena.

Inače nisam čovjek od parada i socijalnih događanja koji zahtijevaju da se ponašam na određeni način, što mi čak zna izazvati fobiju ili u najblažem smislu osjećaj nelagode... Nezahvalna pozicija s obzirom da uspjeh u društvenom smislu zahtijeva određenu vrstu kompromisa i slizavanja.

Bila si na radionici filmske kritike na FMFS-u. Radije glumica nego kritičarka?
- Radionica filmske kritike na FMFS-u prigodno se nadovezala na radionicu Filmske škole koju sam prethodno pohađala u Info zoni pod mentorstvom Erika Lončara.

Glavni razlog zašto nisam napisala kritiku je taj što sam se smatrala još uvijek nedoraslom da pišem o filmu na način koji podrazumijeva jedno akumulativno zanje za koje sam tada smatrala da mi je nedostajalo.

U međuvremenu sam pohađala razne glumačke i filmske tečajeve, pročitala ponešto literature o teoriji i povijesti filma, pogledala hrpu filmova različitih stilova i pristupa, snimila neke svoje uratke, što je sve vodilo i još vodi nekakvoj sintetizaciji mog iskustva filma...

Od 2012. počela sam pisati i novinarske tekstove za neke portale, gdje sam između ostalog objavila nekoliko kazališnih osvrta koji i nisu tako loši.

O kazalištu mi je lakše pisati jer ga s neke estetsko-etičke pozicije smatram bližim životu, u smislu da sve čime raspolažeš se događa upravo u ovom času, pa i zahtjevnijim u izvedbenom smislu glume kao zanata, gdje te ne može izvući nikakva glumačka karizma, naglašena iluzionizmom filmske tehnike, ako nisi prisutan i kooperativan na sceni.

Kada bih pisala o filmu, pisala bih prije poeme-eseje u maniri Chrisa Markera, jednoga od dražih mi cjelovitih filmskih autora, jer mi diskurzivno-umjetnička forma više leži od kritike koja, opet, podrazumijeva da kritički valoriziraš i djela koja su loša ili te se ničim nisu dojmila, i to u nekakvom zadanom formatu koji je na pola puta između filmske analize i "reviewa".

Ne mogu zamislit da se bavim isključivo pisanjem kritika, mislim da bi mi to ubrzo dosadilo ako uz to i sama ne stvaram.

Ipak, pisanjem se baviš, a upravo ti je izašla zbirka pjesama "Još sam nešto htjela reći" nastalih kao "plod mladenačkih čežnji i zanesenosti", a intimnog su karaktera, "više se obraćaju osjetilnom nego misaonom"...
- Dok je film nešto od čega očito ne mogu pobjeći, pisanje je nešto bez čega ne bih mogla živjeti. Od najranijeg perioda djetinjstva pisana riječ mi je pružala utjehu i supstituciju za nerazumijevanje od strane najbliže okoline.

Počela sam vrlo rano čitati, sve što mi je došlo pod ruku, pa sam vrlo brzo otkrila i snagu umjetničkog izraza koja mi je dopustila da se izrazim na način koji djeluje oslobađajuće, a da pritom nekog mogu nasmijati, rasplakati, potaknuti ga da i sam nešto stvori...

U svojoj prvoj zbirci pjesama “Još sam nešto htjela htjela reći”, nedavno objavljenoj u nakladi Redak, uvrstila sam pjesme ljubavnog karaktera nastale u raznim fazama života, u kojima, baš poput lika Tanje u filmu, tražim ljubav na mjestima gdje je više nema, i baš poput mog lika u filmu nalazim je u svijetu fantazije i slika preotetih sjećanju koje je upitno.

Zbirku sam sama uredila, a pridružene ilustracije potpisuje dugogodišnja prijateljica i kolegica Tea Morić Šitum. Drago mi je da je igrom slučaja zbirka ugledala svjetlo dana neposredno prije premijere filma u Puli, čime je eros odnio konačnu pobjedu.

Koliko su ove pjesme u duhu s "Posljednjim danima ljeta", tj. koliko se isprepleću pjesnikinja i glumica Antonija?
- Pjesnikinja i glumica Antonija dijele JA na kraju mog imena, a sve da bi pronašle to "ja". Koliko se podudaraju, neka drugi prosude.

Ono što sama mogu reći je da se u glumi više oslanjam na instinkt i improvizaciju jer je, za razliku od pisanja, prirodni dar s kojim većinu svog života nisam bila u doticaju, pa sam manje opterećena time kako nešto treba odnosno može izgledati.

U jednom ovakvom filmu, filmu poetskog naboja, dugih kadrova i kamere iz ruke, ta naturalistična gluma se dobro uklopila.

Voljela bih vidjeti kako bih se snašla u nekom klasično-narativnom igranom filmu s puno više dijaloga i manje improvizacije. Tko zna, možda ću jednog dana i saznati.

Premijera u Splitu

"Posljednji dani ljeta" će svoju splitsku i dalmatinsku premijeru imati u rujnu na Split Film Festivalu.

[video] => [gallery] => [extra_fields] => Array ( [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => MLADA NADA [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) ) [extra_fields_search] => * [created] => 2019-08-07 10:57:12 [created_by] => 3175 [created_by_alias] => [checked_out] => 0 [checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00 [modified] => 2019-08-08 14:30:31 [modified_by] => 0 [publish_up] => 2019-08-07 10:57:00 [publish_down] => 0000-00-00 00:00:00 [trash] => 0 [access] => 1 [ordering] => 0 [featured] => 0 [featured_ordering] => 0 [image_caption] => [image_credits] => [video_caption] => [video_credits] => [hits] => 3845 [params] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( [enable_css] => 1 [jQueryHandling] => 1.8remote [backendJQueryHandling] => remote [userName] => 1 [userImage] => 1 [userDescription] => 1 [userURL] => 1 [userEmail] => 0 [userFeedLink] => 1 [userFeedIcon] => 1 [userItemCount] => 30 [userItemTitle] => 1 [userItemTitleLinked] => 1 [userItemDateCreated] => 1 [userItemImage] => 1 [userItemIntroText] => 1 [userItemCategory] => 1 [userItemTags] => 1 [userItemCommentsAnchor] => 1 [userItemReadMore] => 1 [userItemOCMPlugins] => 1 [authorsListLimit] => 61 [tagItemCount] => 61 [tagItemTitle] => 1 [tagItemTitleLinked] => 1 [tagItemDateCreated] => 1 [tagItemImage] => 1 [tagItemIntroText] => 1 [tagItemCategory] => 1 [tagItemReadMore] => 1 [tagItemExtraFields] => 1 [tagOrdering] => [tagFeedLink] => 1 [tagFeedIcon] => 1 [genericItemCount] => 61 [genericItemTitle] => 1 [genericItemTitleLinked] => 1 [genericItemDateCreated] => 1 [genericItemImage] => 1 [genericItemIntroText] => 1 [genericItemCategory] => 1 [genericItemReadMore] => 1 [genericItemExtraFields] => 1 [genericFeedLink] => 1 [genericFeedIcon] => 1 [instantArticlesLimit] => 100 [instantArticlesExtraField] => 87 [instantArticlesExtraFieldON] => 2 [instantArticlesCategoriesChildren] => 0 [instantArticlesTitle] => [instantArticlesDescription] => [mainTagCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 396 [2] => 383 [3] => 424 [4] => 250 [5] => 251 [6] => 452 [7] => 252 [8] => 477 [9] => 253 [10] => 254 [11] => 255 [12] => 483 [13] => 256 [14] => 300 [15] => 257 [16] => 258 [17] => 260 ) [relatedItemsCategoriesChildren] => 1 [mobileJsonCustomHomepage] => 0 [mobileJsonQuoteModule] => 0 [mobileJsonWeatherModule] => 0 [mobileJsonLimit] => [mobileJsonObituary] => 0 [mobileApi2Enabled] => 1 [mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles [mobileApi2ImagePrefix] => h [mobileApi2ImageSuffix] => 1280 [mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg [mobileApi2TagLimit] => 50 [mobileApi2TagOrdering] => publishUp [mobileApi2TagCategories] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101 [mobileApi2TagExcludeCategories] => Array ( [0] => 318 [1] => 323 [2] => 301 [3] => 406 [4] => 417 ) ) [mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328 ) [mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329 ) [mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327 ) [mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478 ) [mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494 ) ) [mobileApi2TagsSearchLimit] => 200 [mainFeedCategories] => Array ( [0] => 240 ) [feedLimit] => 50 [mostPopularFeedLimit] => 20 [feedItemImage] => 0 [feedImgSize] => S [feedItemIntroText] => 0 [feedTextWordLimit] => [feedItemFullText] => 1 [feedTextCharacterLimit] => 300 [feedItemSubtitle] => 1 [feedItemAuthor] => 0 [feedTtl] => 60 [feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija [feedItemTags] => 0 [feedItemVideo] => 0 [feedItemGallery] => 0 [feedItemAttachments] => 0 [feedBogusEmail] => [feedTopModules] => Array ( [0] => 105 ) [feedTopFbExcludeCategories] => Array ( [0] => 243 [1] => 353 [2] => 333 ) [introTextCleanup] => 0 [introTextCleanupExcludeTags] => [introTextCleanupTagAttr] => [fullTextCleanup] => 0 [fullTextCleanupExcludeTags] => [fullTextCleanupTagAttr] => [xssFiltering] => 0 [linkPopupWidth] => 900 [linkPopupHeight] => 600 [imagesQuality] => 100 [itemImageXS] => 100 [itemImageS] => 200 [itemImageM] => 400 [itemImageL] => 600 [itemImageXL] => 900 [itemImageGeneric] => 300 [catImageWidth] => 100 [catImageDefault] => 1 [userImageWidth] => 100 [userImageDefault] => 1 [commenterImgWidth] => 48 [onlineImageEditor] => sumopaint [imageTimestamp] => 0 [imageMemoryLimit] => [socialButtonCode] => [twitterUsername] => [facebookMetatags] => 1 [facebookImage] => Medium [comments] => 1 [commentsOrdering] => DESC [commentsLimit] => 10 [commentsFormPosition] => below [commentsPublishing] => 0 [commentsReporting] => 2 [commentsReportRecipient] => [inlineCommentsModeration] => 0 [gravatar] => 1 [antispam] => 0 [recaptchaForRegistered] => 1 [akismetForRegistered] => 1 [commentsFormNotes] => 1 [commentsFormNotesText] => [frontendEditing] => 1 [showImageTab] => 1 [showImageGalleryTab] => 1 [showVideoTab] => 1 [showExtraFieldsTab] => 1 [showAttachmentsTab] => 1 [showOCMPlugins] => 1 [sideBarDisplayFrontend] => 0 [staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr [siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr [sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr [lockingArticlesCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 424 [2] => 250 [3] => 251 [4] => 452 [5] => 252 [6] => 477 [7] => 253 [8] => 254 [9] => 255 [10] => 483 [11] => 256 [12] => 257 [13] => 258 [14] => 260 ) [lockingArticlesUnit] => YEAR [lockingArticlesQuantity] => 1 [photoGalleryExtraField] => 63 [photoGalleryExtraFieldON] => 2 [videoGalleryExtraField] => 67 [videoGalleryExtraFieldON] => 2 [tickerModules] => Array ( [0] => 408 [1] => 409 ) [gaEmail] => [mergeEditors] => 1 [sideBarDisplay] => 1 [attachmentsFolder] => [hideImportButton] => 0 [googleSearch] => 0 [googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer [OCMUserProfile] => 1 [OCMUserGroup] => 4 [redirect] => 101 [adminSearch] => simple [cookieDomain] => [gatherStatistics] => 1 [article_preview_ocm_category_id] => [taggingSystem] => 1 [lockTags] => 0 [showTagFilter] => 0 [ocmTagNorm] => 0 [ocmTagNormCase] => lower [ocmTagNormAdditionalReplacements] => [recaptcha_public_key] => marko_margeta [recaptcha_private_key] => zoey2013 [recaptcha_theme] => clean [recaptchaV2] => 1 [recaptchaOnRegistration] => 0 [akismetApiKey] => [stopForumSpam] => 0 [stopForumSpamApiKey] => [showItemsCounterAdmin] => 1 [showChildCatItems] => 1 [disableCompactOrdering] => 0 [metaDescLimit] => 150 [enforceSEFReplacements] => 0 [SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya [ocmSef] => 0 [ocmSefLabelCat] => content [ocmSefLabelTag] => tag [ocmSefLabelUser] => author [ocmSefLabelSearch] => search [ocmSefLabelDate] => date [ocmSefLabelItem] => 0 [ocmSefLabelItemCustomPrefix] => [ocmSefInsertItemId] => 1 [ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseItemTitleAlias] => 1 [ocmSefInsertCatId] => 1 [ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseCatTitleAlias] => 1 [show_page_heading] => 0 [categories] => Array ( [0] => 256 ) [exclude_from_group_by_subcategories] => 0 [menu-anchor_css] => nav__link nav__link--kultura [menu_text] => 1 [menu_show] => 1 [menu-meta_description] => Najnovije vijesti iz kulture. [menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, film, tv, književnosti, glazba, kazalište, slikarstvo, arhitektura [secure] => 0 [page_title] => Kultura [page_description] => SiteMeta Description [page_rights] => [robots] => [inheritFrom] => 0 [num_leading_items] => 2 [num_leading_columns] => 1 [leadingImgSize] => Large [num_primary_items] => 4 [num_primary_columns] => 2 [primaryImgSize] => Medium [num_secondary_items] => 4 [num_secondary_columns] => 1 [secondaryImgSize] => Small [num_links] => 4 [num_links_columns] => 1 [linksImgSize] => XSmall [catCatalogMode] => 0 [catFeaturedItems] => 1 [catOrdering] => publishUp [catPagination] => 2 [catPaginationResults] => 1 [catTitle] => 1 [catTitleItemCounter] => 1 [catDescription] => 1 [catImage] => 1 [catFeedLink] => 0 [catFeedIcon] => 0 [subCategories] => 1 [subCatColumns] => 2 [subCatTitle] => 1 [subCatTitleItemCounter] => 1 [subCatDescription] => 1 [subCatImage] => 1 [catItemTitle] => 1 [catItemTitleLinked] => 1 [catItemFeaturedNotice] => 0 [catItemAuthor] => 1 [catItemDateCreated] => 1 [catItemRating] => 0 [catItemImage] => 1 [catItemIntroText] => 1 [catItemExtraFields] => 0 [catItemHits] => 0 [catItemCategory] => 1 [catItemTags] => 1 [catItemAttachments] => 0 [catItemAttachmentsCounter] => 0 [catItemVideo] => 0 [catItemVideoAutoPlay] => 0 [catItemImageGallery] => 0 [catItemDateModified] => 0 [catItemReadMore] => 1 [catItemCommentsAnchor] => 1 [catItemOCMPlugins] => 1 [itemDateCreated] => 1 [itemTitle] => 1 [itemFeaturedNotice] => 1 [itemAuthor] => 1 [itemFontResizer] => 1 [itemPrintButton] => 0 [itemEmailButton] => 1 [itemSocialButton] => 1 [itemVideoAnchor] => 1 [itemImageGalleryAnchor] => 1 [itemCommentsAnchor] => 1 [itemRating] => 0 [itemImage] => 1 [itemImgSize] => Large [itemImageMainCaption] => 1 [itemImageMainCredits] => 1 [itemIntroText] => 0 [itemFullText] => 1 [itemExtraFields] => 1 [itemDateModified] => 1 [itemHits] => 0 [itemCategory] => 0 [itemTags] => 1 [itemAttachments] => 1 [itemAttachmentsCounter] => 1 [itemVideo] => 1 [itemVideoAutoPlay] => 0 [itemVideoCaption] => 1 [itemVideoCredits] => 1 [itemImageGallery] => 0 [itemNavigation] => 0 [itemComments] => 1 [itemTwitterButton] => 1 [itemFacebookButton] => 1 [itemGooglePlusOneButton] => 1 [itemAuthorBlock] => 0 [itemAuthorImage] => 0 [itemAuthorDescription] => 0 [itemAuthorURL] => 0 [itemAuthorEmail] => 0 [itemAuthorLatest] => 0 [itemAuthorLatestLimit] => 5 [itemRelated] => 1 [itemRelatedLimit] => 2 [itemRelatedTitle] => 1 [itemRelatedCategory] => 1 [itemRelatedImageSize] => Small [itemRelatedIntrotext] => 0 [itemRelatedFulltext] => 0 [itemRelatedAuthor] => 0 [itemRelatedMedia] => 1 [itemRelatedImageGallery] => 1 [itemOCMPlugins] => 1 [recaptcha] => ) [initialized:protected] => 1 [separator] => . ) [metadesc] => [metadata] => robots= author= [metakey] => [plugins] => {"is_import_from_dnn":true,"incptvocmimagegalleryIGParameters":"default","incptvocmimagegalleryocmIGposition":"OcmAfterDisplayContent","incptvocmimagegalleryocmIGtheme":"CameraSlideshow","incptvocmimagegalleryImages":["\/Archive\/Images\/2019\/08\/07\/antonija_situm1-190719.jpg","\/Archive\/Images\/2019\/08\/07\/antonija_situm6-190719.jpg","\/Archive\/Images\/2019\/08\/07\/antonija_situm2-190719.jpg","\/Archive\/Images\/2019\/08\/07\/antonija_situm4-190719.jpg"],"incptvocmimagegalleryImageTitles":["antonija_situm1-190719","antonija_situm6-190719","antonija_situm2-190719","antonija_situm4-190719"],"incptvocmimagegalleryImageDescriptions":["","","",""],"incptvocmimagegalleryImageFocus":["50:50","50:50","50:50","50:50"],"incptvocmimagegalleryImageDimensions":[{"size0":"1280x817"},{"size0":"555x840"},{"size0":"1280x772"},{"size0":"1280x799"}]} [language] => * [multi_author] => 0 [type_id] => 0 [category] => TableOCMCategory Object ( [id] => 256 [name] => Kultura [alias] => kultura [description] => [parent] => 240 [extraFieldsGroup] => 9 [published] => 1 [image] => [access] => 1 [ordering] => 18 [params] => {"inheritFrom":"0","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"1","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"1","itemRelatedLimit":"2","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"1","itemRelatedImageSize":"Small","itemRelatedIntrotext":"0","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"1","itemRelatedImageGallery":"1","itemOCMPlugins":"1"} [trash] => 0 [plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""} [language] => * [container] => 0 [container_name] => [_tbl:protected] => #__ocm_categories [_tbl_key:protected] => id [_tbl_keys:protected] => Array ( [0] => id ) [_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object ( [name] => mysqli [serverType] => mysql [connection:protected] => mysqli Object ( [affected_rows] => 38 [client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $ [client_version] => 50012 [connect_errno] => 0 [connect_error] => [errno] => 0 [error] => [error_list] => Array ( ) [field_count] => 3 [host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP [info] => [insert_id] => 0 [server_info] => 5.5.30 [server_version] => 50530 [stat] => Uptime: 15192721 Threads: 5 Questions: 3168818746 Slow queries: 7095946 [sqlstate] => 00000 [protocol_version] => 10 [thread_id] => 235329110 [warning_count] => 0 ) [nameQuote:protected] => ` [nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00 [_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb [count:protected] => 47 [cursor:protected] => [debug:protected] => [limit:protected] => 0 [log:protected] => Array ( ) [timings:protected] => Array ( ) [callStacks:protected] => Array ( ) [offset:protected] => 0 [options:protected] => Array ( [driver] => mysqli_exabyte [host] => 127.0.0.1 [user] => proxy_user_front06 [password] => b3hX5DrKwjx6 [database] => sdproductiondb [prefix] => sk_ [select] => 1 [port] => 6033 [socket] => ) [sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1 [tablePrefix:protected] => sk_ [utf:protected] => 1 [utf8mb4:protected] => 1 [errorNum:protected] => 0 [errorMsg:protected] => [transactionDepth:protected] => 0 [disconnectHandlers:protected] => Array ( ) [ocmConfig] => Array ( ) ) [_trackAssets:protected] => [_rules:protected] => [_locked:protected] => [_autoincrement:protected] => 1 [_observers:protected] => JObserverUpdater Object ( [aliases:protected] => Array ( ) [observers:protected] => Array ( ) [doCallObservers:protected] => 1 ) [_columnAlias:protected] => Array ( ) [_jsonEncode:protected] => Array ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [year_lookup] => 0 [link] => /kultura ) [additional_categories] => Array ( ) [link] => /kultura/vise-se-bavi-gluma-sa-mnom-nego-ja-njom-ali-od-filma-ne-mogu-pobjeci-a-bez-pisanja-ne-bih-mogla-zivjeti-kaze-splicanka-antonija-situm-glumica-iz-erotskog-art-trilera-posljednji-dani-ljeta-i-autorica-zbirke-pjesama-617373 [printLink] => /kultura/vise-se-bavi-gluma-sa-mnom-nego-ja-njom-ali-od-filma-ne-mogu-pobjeci-a-bez-pisanja-ne-bih-mogla-zivjeti-kaze-splicanka-antonija-situm-glumica-iz-erotskog-art-trilera-posljednji-dani-ljeta-i-autorica-zbirke-pjesama-617373?tmpl=component&print=1 [tags] => Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 222568 [name] => pulafilmfestival [published] => 1 [section] => [subsection] => [weight] => [created] => 0000-00-00 00:00:00 [main_article_id] => 0 [alias] => pulafilmfestival [link] => /tag/pulafilmfestival ) ) [imageXSmall] => [imageSmall] => [imageMedium] => [imageLarge] => [imageXLarge] => [extraFields] => stdClass Object ( [SuperscriptTitle] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => MLADA NADA [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [premium_content] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) ) [attachments] => Array ( ) [cleanTitle] => Više se bavi gluma sa mnom, nego ja njom, ali od filma ne mogu pobjeći, a bez pisanja ne bih mogla živjeti, kaže Splićanka Antonija Šitum, glumica iz erotskog art trilera 'Posljednji dani ljeta' i autorica zbirke pjesama [num_of_authors] => 0 [author] => Joomla\CMS\User\User Object ( [isRoot:protected] => [id] => 3175 [name] => Marko Njegić [username] => marko-njegi [email] => marko-njegi@sd.hr [password] => $2y$10$InymkgzsoQ8yBIABvfFbSu.rpTzqylffc4TDDFaRUJ8zdZUOeS5dS [password_clear] => [block] => 0 [sendEmail] => 0 [registerDate] => 0000-00-00 00:00:00 [lastvisitDate] => 0000-00-00 00:00:00 [activation] => [params] => [groups] => Array ( [2] => 2 ) [guest] => 0 [lastResetTime] => 0000-00-00 00:00:00 [resetCount] => 0 [requireReset] => 0 [_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( ) [initialized:protected] => [separator] => . ) [_authGroups:protected] => [_authLevels:protected] => [_authActions:protected] => [_errorMsg:protected] => [userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [otpKey] => [otep] => [link] => /autor/marko-njegic-3175 [profile] => stdClass Object ( [id] => 1693 [gender] => m [description] => [image] => 1693.png [url] => [group] => 4 [plugins] => {"customparams_author_school":"","customparams_author_title":"","customparams_author_title_categoryid":"28","customparams_fb_link":"","customparams_tw_link":""} ) [avatar] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/authors/1693.png ) [numOfComments] => 0 [mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2019/08/07/antonija_situm1-190719.jpg [galleryCount] => 4 [hasImage] => 1 [mainImageAuthor] => antonija_situm1-190719 [mainImageDesc] => [popup_gallery] => Array ( [0] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2019/08/07/antonija_situm1-190719.jpg [title] => antonija_situm1-190719 ) [1] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2019/08/07/antonija_situm6-190719.jpg [title] => antonija_situm6-190719 ) [2] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2019/08/07/antonija_situm2-190719.jpg [title] => antonija_situm2-190719 ) [3] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2019/08/07/antonija_situm4-190719.jpg [title] => antonija_situm4-190719 ) ) [bgPosition] => [text] => {OCMSplitter}

Gluma je samo jedan u nizu hobija mlade Antonije Šitum u koje se jednako ubrajaju i rad s djecom, izučavanje stranih jezika i kultura, kao i bilo kakav vid komunikacije s drugima. Za nijednu od tih aktivnosti, kojima se povremeno bavi, Antonija nema formalnu izobrazbu, pa tako ni za glumu.

Ipak, u svojoj prvoj ulozi u dugometražnom filmu, erotskom art trileru "Posljednji dani ljeta" Damira Radića, Splićanka se osjeća prirodno pred kamerom i ostvarila je jako dobar naturalistički dojam.

Ima li hrvatska kinematografija novu glumicu, nameće se pitanje, ali imajući prethodno rečeno u vidu, Antonija smatra kako bi reći da se namjerava nastaviti profesionalno baviti glumom bilo ne samo preambiciozno, već i izraz nepoštovanja prema kolegicama i kolegama koji su pekli zanat na glumačkoj Akademiji najmanje četiri godine i, uz veći ili manji talent, pokazali određeni stupanj discipline koja je izuzetno bitna za ovaj posao.

- Nažalost, danas se glumu najčešće doživljava kroz prizmu hollywoodskog spektakla u kojemu je glumac neka bogomdana figura čiji izmaštani život, ogrezao u glamuru i dekadenciji, postaje naš vlastiti.

Kada usporedite tu sliku glumca kao hollywoodske zvijezde sa statusom koji glumac ima u našem društvu, vidite da su stvari potpuno drugačije.

Gluma kao zanimanje zahtijeva potpunu posvećenost, svakodnevnu rutinu vježbanja i izvođenja uloge, koju je potrebno svaki put izvesti sa 100 posto elana...

Same glumačke probe znaju biti fizički i psihički jako iscrpljujuće, a usto moraš stalno imati svijest o suakterima i prostoru kojim si okružen, pa i o publici, odnosno spektatorima prema kojima također imaš određenu odgovornost jer su kupili kartu za doživljaj koji im nudiš.

Kad uzmete sve to u obzir, biti glumac u današnjem društvu, kojeg više od umjetničkog iskustva zanima spektakl, nije nimalo zavidna pozicija.

Usudila bih se reći da ne postoji stariji i plemenitiji zanat koji je danas toliko mistificiran kao što je to gluma i s te strane mi nije žao što nisam dio tog miljea.

Dakle, više se bavi gluma s tobom, a ne ti sa njom?
- Da. Same okolnosti oko mog prvog susreta s filmom jako su bizarne... Naime, prije osam-devet godina dobila sam ponudu od Igora Jelinovića, koji se u međuvremenu prometnuo u perspektivnog mladog režisera, da igram u njegovom kratkom filmu “Sabonis”, u ulozi poštara dječačkog izgleda i prodornog pogleda koji postaje zaokupljen djevojkom kojoj dostavlja poštu.

Film je osvojio nagradu na Reviji amaterskog filma u Rijeci i, kao što se poslije pokazalo, otvorio mi vrata u svijet filma. Nakon povratka u Split, na sugestiju suredatelja već spomenutog filma Tomislava Luetića, upisala sam se u glumački studio kazališta PlayDrama gdje sam se tri godine hvatala u koštac s izazovima u radu (glumca) na sebi.

Najteže je bilo izići iz zone udobnosti, stati dignute glave ispred drugih i jasno artikulirati svoje misli i osjećaje, uz rizik da ostaneš sam i neshvaćen.

Da bi to mogao, moraš prvo naći centar u sebi, zauzeti ne samo psihološku gestu lika kojeg igraš, već i osobni stav prema tome što radiš...

Većina ljudi nakon posla objesi odijelo o klin i ide doma u civilu, a kad si glumac odijelo, odnosno maska koju nosiš, može postati toliko internalizirano da postane dio onog privatnog tebe koji si uvijek više i manje od samog sebe.

Kako bi opisala svoj lik u "Posljednjim danima ljeta" i što te najviše privuklo ulozi?
- Moj lik u “Posljednjim danima ljeta” je netko tko na prvi pogled ostavlja dojam cool osobe, ufilmane u svijet fantazije i slika koje fotoaparatom otima vremenu, što joj na neki način pruža osjećaj sigurnosti unutar svijeta koji je izgradila, a u koji drugi ljudi, pa ni djevojka Tanja, ne mogu do kraja prodrijeti.

Kad sam pročitala scenarij, nisam osjetila da mi taj lik kojega sam iščitala kao razigranog, ali emocionalno odvojenog sasvim prirodno leži, iako me odmah privuklo cirkusiranje u jednoj sceni gdje sam trebala izigravati klauna.

Čini mi se da je u moj lik ostao više nedorečen u odnosu na lik Tanje i Ivana, što mi je ostavilo prostora da ga provučem kroz filter vlastitog iskustva, da ga na neki način oživim sobom.

Igrati sebe je ujedno najlakše i najteže u glumačkom smislu jer, s jedne strane, moraš probiti tu psihičku barijeru da “igrajući sebe” budeš prirodan pred kamerom, istovremeno “ti” i netko tko se promatra izvana, a kada to uspiješ, stvar postaje jako tečna.

Likovi u filmu nastajali su u prožimanju života i umjetnosti na način da igrano djeluje dokumentarno i obratno, što ga čini dodatno uvjerljivim.

Kako si se ti uopće našla u ovom filmu? Je li bila audicija itd?
- Damir je mjesecima tražio glumicu za moju ulogu i, kako sam naknadno doznala, na probama je bilo puno cura koje su se na kraju ipak povukle, nisu mogle ili zadovoljile...

Taman kad je izgubio nadu, pitao je Jelinovića da mu preporuči nekoga, na šta mu je on poslao sve podatke o meni koje je smatrao korisnima i svoj uradak u kojem sam glumila.

Sljedeći dan stigla mi je poruka od Damira s poslanim scenarijem i upitom bih li glumila u njegovom filmu. Nakon prvotnog šoka, nezadovoljna poslom na kojem sam tada radila i ponukana kuriozitetom, javila sam se Damiru s potvrdnim odgovorom.

Sljedeći dan on i glavna glumica Tanja Kordić doputovali su u Split gdje su, nakon kratke audicije sa mnom, imali i audiciju s akademskom glumicom Nadijom Cvitanović.

Audicija je izgledala tako da je u “Ghetto” klubu “Academiji” gdje smo imali dogovoren susret, nakon par blic pitanja, Tanja obavila ruke oko mene, a Damir izvadio kameru da snima, na što sam se uzvrpoljila na stolici i rekla da mi je neugodno.

U jednom trenutku samo je nestao, a Tanja i  ja smo nastavili komunicirati. Ispostavilo se da je ipak dobro što nisam pokušavala sakriti osjećaj nelagode, kao i to što se stvorila određena kemija između mene i Tanje, ključna za ovakvu vrstu filma.

Nisi strahovala od reakcije obitelji/okoline?
- Moram priznati da, kad sam ulazila u ovaj projekt, nisam imala dileme te vrste kakve će biti reakcije okoline na moju ulogu u filmu. Kao prvo, zato što moj lik u filmu ne sudjeluje u eksplicitnim erotskim scenama, a kao drugo, ovo nije vrsta filma koja će se ikad prikazivati u “prime timeu” TV programa.

Čak i ako se pojavi u medijima, moji najbliži nemaju takvu vrstu intelektualnih i rubno kulturnih aspiracija da bi negdje mogli naići na samorazumljive opaske o filmu, osim, za sada, u “Slobodnoj Dalmaciji”. 

Uostalom, tada nisam ni slutila da ćemo snimiti dugometražni film, a još manje zamišljala da će biti na velikom platnu unutar festivalskih programa.

Misliš li da bi se mogla (s)naći i u ulozi Tanje?
- Moja najveća dilema oko filma je zapravo bila ta da sam se na prvi pogled više pronašla u liku Tanje koji je nesiguran u pogledu vlastite identifikacije, zarobljen unutar jednog shvaćanja ljubavi koji je prilično fatalan i destruktivan, kao da se ljubavi mora do kraja predati, pa i od nje izginuti da bi se iznova rodila...

Izlaz iz tog začaranog kruga požude, koja ne može biti zadovoljena, traži kroz moj lik koji joj, uronjen u svoj svijet de-subjektiviziranog Erosa, izmiče iz orgazmičkog stiska smrti.

U trenutku kad se pojavi naznaka da bi mogle nastaviti put zajedno, Tanjin lik, koji čitav film traži potvrdu ljubavi koje više nema, zapravo ustukne...

Moram priznati da je igrati ulogu s kojom se prirodno nisam mogla poistovjetiti djelovalo jako katarzično u smislu da sam se oslobodila jednog konstrukta vlastite ličnosti s kojim sam se dugo poistovjećivala.

Kad maknem sa strane sve komentare o filmu koje sam čula, ipak je to prije svega, po riječima samog redatelja, film o usamljenosti, čežnji, nemogućnosti komunikacije među likovima koji svaki na svoj način traži oslobođenje od egzistencijalne tjeskobe.

U takvom filmu ne možeš lagati niti glumatati jer se to odmah vidi. Ako u ničemu drugome, smatram da smo u stvaranju naturalističkog dojma zaista uspjeli, i da to gledatelj može osjetiti, čak i ako traži dodatna značenja i interpretacije koje mu izmiču.

Ovo je film o erosu i thanatosu. Što oni za tebe osobno predstavljaju?
- Osobno Eros doživljavam u platonovskom smislu kao najvišu stvaralačku energiju, vezu između Boga i ljudi, koja uzdiže čovjeka iznad življenja kao vremenitog trošenja vlastitog bitka.

Na tom tragu sam i tražila poveznicu sa svojim likom u filmu. Ipak, svatko od nas u većoj ili manjoj mjeri ima i onaj mračni dio koji se u kontroliranim uvjetima nalazi u sjeni i što ga više zauzdavamo, pogubniji je kad iziđe na svjetlo.

Vjerujem da se tu radi o potrebi za nekom vrstom ravnoteže, u negativnom smislu o djelovanju narcističkog Ega koji nastoji zadržati savršeni odraz o sebi tako da se brani od svega što ga ugrožava.

Sve to zvuči jako apstraktno, ali sama činjenica da postoji rat i nasilje kao konstanta našeg boravka na Zemlji svjedoče o moći Thanatosa.

Smatram da ga se ne može smanjiti i obuzdati tako da šutimo o njemu, već upravo naglašavanjem Erosa kao sile života, progovaranjem o najdubljim intimnim temama koje muče svakog pojedinca, a koje su još uvijek tabuizirane u našem konzervativno-patrijarhalnom društvu.

S druge strane, u visokorazvijenim zemaljama liberalnog Zapada javlja se patologija koja sve više ide u smjeru, kako reče kolega Gunjača, “aseksualne perverzije”, osobito među mlađom populacijom.

U ultimativnom smislu Thanatos je smrt ljudskosti, toliko snažan poriv za destrukcijom koji ne podnosi mir i neaktivnost u materijalnom svijetu pa će radije proizvesti negativnu akciju nego ništa ne učiniti.

Tome sigurno pridonosi i medijski diskurs okrenut društvu spektakla, u kojemu osjećaj vlastite vrijednosti proizlazi iz toga koliko te drugi percipiraju sretnom/mladom/uspješnom osobom,stanje imati nasuprot stanju biti, a s onim što imaš nikad ne možeš bit posve zadovoljan jer uvijek možeš imati više, pa makar nauštrb drugoga.

Jesi li gledala neke filmove za "zagrijavanje", recimo "Adelin život"?
- Da budem iskrena, nisam imala vremena pripremati se za film gledanjem drugih filmova. “Adelin život” sam pogledala još puno prije, ali takva vrsta asocijacije mi ne pristaje uz Radićev film, tim više što odnos Tanje i Antonije nije prikazan na način animalne seksualnosti...

Uz nevinost ljubavne priče koja se odvija, tj. završava u mediteranskom ambijentu napuštene kućice u šumarku uz more, film bi prije mogao imati poveznice sa “Skrivenom ljubavi” koji je, ako se ne varam, snimljen otprilike u isto vrijeme kad i naš.

Sama dinamika psihološkog odnosa između njih dvije, koje pomalo i fizički nalikuju u filmu, ima nešto od Bergmanove “Persone”.

Ono što je važno naglasiti jest to da ovakav film, kategoriziran kao erotski art triler, u jednoj izrazito modernističkoj formi u Hrvatskoj još nitko nije snimio, što ga čini vrijednim spomena i s pozicije filma kao medija subverzije i propitivanja (van)filmskih konvencija.

Kako ti je bilo gledati film na velikom ekranu Pule? Bi li što promijenila da možeš?
- U Puli je bio drugi put da sam gledala film na velikom ekranu (prvi put u kinu “Europa” na Subversiveu), ali količina adrenalina, zbog same činjenice da se nakon dvije godine vraćam na mjesto zločina i gledam film na najprominentnijem filmskom festivalu u državi, bila toliko velika da mi se činilo kao da ga gledam prvi put...

Generalno sam zadovoljna svojom izvedbom, tim više što nisam imala vremena za dugotrajne pripreme. Voljela bih da sam u pojedinim scenama, osobito dijaloškim, bila mekša u izrazu, kao i prilagodila tekst vlastitom idiomu, iako mi na zadnje gledanje taj poetsko-arhaični jezik i nije toliko smetao.

Kakav ti je dojam Pule i filmskog svijeta prilikom dosad najbliskijeg susreta s istim?
- U Puli sam prvi put bila još u osnovnoj školi na ekskurziji, gdje me je Istra kao regija osvojila šarmom koji je, za razliku od splitskog, čisti Mediteran, otvoren, ali ne sirov.

S te strane mi je drago da sam imala priliku ponovno posjetiti Pulu, a još više što sam otkrila Ližnjan, čarobno mjesto nedaleko Pule, gdje smo bili smješteni kod producenata filma Natalije Grgorinić i Ognjena Rađena, u književnom svratištu Zvona i nari...

To je svijet u kojem se puno bolje snalazim nego u tzv. filmskom svijetu, odnosno svemu što isti podrazumijeva. Jezik i kultura struke je nešto što se treba učiti, a meni se to ne da ako podrazumijeva da moram ići na otvorenje festivala gledati film koji ne želim, smješkati se ljudima iz kojih nerijetko progovara zavist i taština i pokazati se na “eventu” samo da budem snimljena.

Inače nisam čovjek od parada i socijalnih događanja koji zahtijevaju da se ponašam na određeni način, što mi čak zna izazvati fobiju ili u najblažem smislu osjećaj nelagode... Nezahvalna pozicija s obzirom da uspjeh u društvenom smislu zahtijeva određenu vrstu kompromisa i slizavanja.

Bila si na radionici filmske kritike na FMFS-u. Radije glumica nego kritičarka?
- Radionica filmske kritike na FMFS-u prigodno se nadovezala na radionicu Filmske škole koju sam prethodno pohađala u Info zoni pod mentorstvom Erika Lončara.

Glavni razlog zašto nisam napisala kritiku je taj što sam se smatrala još uvijek nedoraslom da pišem o filmu na način koji podrazumijeva jedno akumulativno zanje za koje sam tada smatrala da mi je nedostajalo.

U međuvremenu sam pohađala razne glumačke i filmske tečajeve, pročitala ponešto literature o teoriji i povijesti filma, pogledala hrpu filmova različitih stilova i pristupa, snimila neke svoje uratke, što je sve vodilo i još vodi nekakvoj sintetizaciji mog iskustva filma...

Od 2012. počela sam pisati i novinarske tekstove za neke portale, gdje sam između ostalog objavila nekoliko kazališnih osvrta koji i nisu tako loši.

O kazalištu mi je lakše pisati jer ga s neke estetsko-etičke pozicije smatram bližim životu, u smislu da sve čime raspolažeš se događa upravo u ovom času, pa i zahtjevnijim u izvedbenom smislu glume kao zanata, gdje te ne može izvući nikakva glumačka karizma, naglašena iluzionizmom filmske tehnike, ako nisi prisutan i kooperativan na sceni.

Kada bih pisala o filmu, pisala bih prije poeme-eseje u maniri Chrisa Markera, jednoga od dražih mi cjelovitih filmskih autora, jer mi diskurzivno-umjetnička forma više leži od kritike koja, opet, podrazumijeva da kritički valoriziraš i djela koja su loša ili te se ničim nisu dojmila, i to u nekakvom zadanom formatu koji je na pola puta između filmske analize i "reviewa".

Ne mogu zamislit da se bavim isključivo pisanjem kritika, mislim da bi mi to ubrzo dosadilo ako uz to i sama ne stvaram.

Ipak, pisanjem se baviš, a upravo ti je izašla zbirka pjesama "Još sam nešto htjela reći" nastalih kao "plod mladenačkih čežnji i zanesenosti", a intimnog su karaktera, "više se obraćaju osjetilnom nego misaonom"...
- Dok je film nešto od čega očito ne mogu pobjeći, pisanje je nešto bez čega ne bih mogla živjeti. Od najranijeg perioda djetinjstva pisana riječ mi je pružala utjehu i supstituciju za nerazumijevanje od strane najbliže okoline.

Počela sam vrlo rano čitati, sve što mi je došlo pod ruku, pa sam vrlo brzo otkrila i snagu umjetničkog izraza koja mi je dopustila da se izrazim na način koji djeluje oslobađajuće, a da pritom nekog mogu nasmijati, rasplakati, potaknuti ga da i sam nešto stvori...

U svojoj prvoj zbirci pjesama “Još sam nešto htjela htjela reći”, nedavno objavljenoj u nakladi Redak, uvrstila sam pjesme ljubavnog karaktera nastale u raznim fazama života, u kojima, baš poput lika Tanje u filmu, tražim ljubav na mjestima gdje je više nema, i baš poput mog lika u filmu nalazim je u svijetu fantazije i slika preotetih sjećanju koje je upitno.

Zbirku sam sama uredila, a pridružene ilustracije potpisuje dugogodišnja prijateljica i kolegica Tea Morić Šitum. Drago mi je da je igrom slučaja zbirka ugledala svjetlo dana neposredno prije premijere filma u Puli, čime je eros odnio konačnu pobjedu.

Koliko su ove pjesme u duhu s "Posljednjim danima ljeta", tj. koliko se isprepleću pjesnikinja i glumica Antonija?
- Pjesnikinja i glumica Antonija dijele JA na kraju mog imena, a sve da bi pronašle to "ja". Koliko se podudaraju, neka drugi prosude.

Ono što sama mogu reći je da se u glumi više oslanjam na instinkt i improvizaciju jer je, za razliku od pisanja, prirodni dar s kojim većinu svog života nisam bila u doticaju, pa sam manje opterećena time kako nešto treba odnosno može izgledati.

U jednom ovakvom filmu, filmu poetskog naboja, dugih kadrova i kamere iz ruke, ta naturalistična gluma se dobro uklopila.

Voljela bih vidjeti kako bih se snašla u nekom klasično-narativnom igranom filmu s puno više dijaloga i manje improvizacije. Tko zna, možda ću jednog dana i saznati.

Premijera u Splitu

"Posljednji dani ljeta" će svoju splitsku i dalmatinsku premijeru imati u rujnu na Split Film Festivalu.

[event] => stdClass Object ( [BeforeDisplay] => [AfterDisplay] => [AfterDisplayTitle] => [BeforeDisplayContent] => [AfterDisplayContent] => [OCMBeforeDisplay] => [OCMAfterDisplay] => [OCMAfterDisplayTitle] => [OCMBeforeDisplayContent] => [OCMAfterDisplayContent] =>
antonija_situm1-190719 antonija_situm6-190719 antonija_situm2-190719 antonija_situm4-190719
[OCMUserDisplay] => [OCMCommentsCounter] => [OCMCommentsBlock] => ) [jcfields] => Array ( ) [image] => [imageWidth] => 600 [comments] => Array ( ) [absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/kultura/vise-se-bavi-gluma-sa-mnom-nego-ja-njom-ali-od-filma-ne-mogu-pobjeci-a-bez-pisanja-ne-bih-mogla-zivjeti-kaze-splicanka-antonija-situm-glumica-iz-erotskog-art-trilera-posljednji-dani-ljeta-i-autorica-zbirke-pjesama-617373 [emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=8d344012ff0ff3e786343e9a92d6d77722b558b7 [twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Vi%C5%A1e+se+bavi+gluma+sa+mnom%2C+nego+ja+njom%2C+ali+od+filma+ne+mogu+pobje%C4%87i%2C+a+bez+pisanja+ne+bih+mogla+%C5%BEivjeti%2C+ka%C5%BEe+Spli%C4%87anka+Antonija+%C5%A0itum%2C+glumica+iz+erotskog+art+trilera+%26%23039%3BPosljednji+dani+ljeta%26%23039%3B+i+autorica+zbirke+pjesama+&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fvise-se-bavi-gluma-sa-mnom-nego-ja-njom-ali-od-filma-ne-mogu-pobjeci-a-bez-pisanja-ne-bih-mogla-zivjeti-kaze-splicanka-antonija-situm-glumica-iz-erotskog-art-trilera-posljednji-dani-ljeta-i-autorica-zbirke-pjesama-617373 [socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fvise-se-bavi-gluma-sa-mnom-nego-ja-njom-ali-od-filma-ne-mogu-pobjeci-a-bez-pisanja-ne-bih-mogla-zivjeti-kaze-splicanka-antonija-situm-glumica-iz-erotskog-art-trilera-posljednji-dani-ljeta-i-autorica-zbirke-pjesama-617373 )
Array ( [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => MLADA NADA [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) )
StoryEditorOCM
KulturaMLADA NADA

Više se bavi gluma sa mnom, nego ja njom, ali od filma ne mogu pobjeći, a bez pisanja ne bih mogla živjeti, kaže Splićanka Antonija Šitum, glumica iz erotskog art trilera 'Posljednji dani ljeta' i autorica zbirke pjesama

7. kolovoza 2019. - 12:57
antonija_situm1-190719

Gluma je samo jedan u nizu hobija mlade Antonije Šitum u koje se jednako ubrajaju i rad s djecom, izučavanje stranih jezika i kultura, kao i bilo kakav vid komunikacije s drugima. Za nijednu od tih aktivnosti, kojima se povremeno bavi, Antonija nema formalnu izobrazbu, pa tako ni za glumu.

Ipak, u svojoj prvoj ulozi u dugometražnom filmu, erotskom art trileru "Posljednji dani ljeta" Damira Radića, Splićanka se osjeća prirodno pred kamerom i ostvarila je jako dobar naturalistički dojam.

Ima li hrvatska kinematografija novu glumicu, nameće se pitanje, ali imajući prethodno rečeno u vidu, Antonija smatra kako bi reći da se namjerava nastaviti profesionalno baviti glumom bilo ne samo preambiciozno, već i izraz nepoštovanja prema kolegicama i kolegama koji su pekli zanat na glumačkoj Ak...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
15. svibanj 2024 07:22