StoryEditor

JUŽNI VJETAR To je film, Miloše: Tarantino iz susjedstva

23. prosinca 2018. - 14:52
Juzni-vjetar-

Pola milijuna gledatelja, samo u domaćim kinima. O tome neki hrvatski film može jedino sanjati. Ipak, u slučaju srpskog filma to nije san, to je java. "Južni vjetar" redatelja Miloša Avramovića debelo je probio brojku od 500 tisuća posjetitelja u srpskim kinima od premijere koncem listopada naovamo. Na tom valu nevjerojatnog uspjeha "Južni vjetar" je, evo, zapuhao i do hrvatskih kina, gdje se posljednje vrijeme srpski filmovi slabo vijore.

Unatrag dvije godine u distribuciji su se našli više-manje tek "Stado" i "Jesen samuraja", no oni nisu kod nas stigli sa statusom ovakve kinosenzacije, stoga ni gledanost nije bila bog-zna-kakva. Bit će zanimljivo vidjeti kako će proći "Južni vjetar", tj. hoće li srpski film (opet) postati popularan kao srpska glazba pa da Hrvati pohrle u kina jednako kako hrle na cajke. Možda pomisle na Šemsu i Južni v(j)etar, tko zna.

Kad smo kod lakih nota, "Južni vjetar" se otvara bugarskom obradom velikog hita Lepe Brene "Luda za tobom" ("Luda po tebe") koja trešti iz automobila. Međutim, "Južni vjetar" nije obrada tog tipa, već autentičan kriminalistički (akcijski) triler, punokrvni žanrovski film koji u hrvatskoj kinematografiji nema pandana, ali ima u srpskoj. Ovo su na određeni način "Rane" za 21. stoljeće, dostojan nasljednik ponajboljeg srpskog "tarantinovskog" filma s nekom novom, možda još opasnijom generacijom Pinkija, Švaba i čika Kureta, rođenih (i)za Miloševića, ne Tita.

Krimić naizgled lakih i lako odsviranih nota (populizam, žanr), a zapravo teških boja (realizam). Imponira kako je Avramović s lakoćom pomirio populistički i žanrovski film (komunikativnost s publikom, scenska sinematičnost) s odmjerenim iskoracima u artističku stilizaciju istočnoeuropske, rumunjske kinematografije, samo lokalnog srpskog kolorita (realističnost).

U tom kontekstu, ali i u kontekstu čitavog muškog filma o obitelji, značajna je dijaloška scena između Cara (izvrsni Dragan Bjelogrlić; čika Kure iz "Rana") i Petra Maraša (vrlo solidni Miloš Biković; serijal "Montevideo"), vođe i pripadnika beogradske automobilske mafije koji upadnu u sranje kad potonji ukrade "mečku" namijenjenu za Goluba (sto posto ufilmani Nebojša Glogovac), najveću i najzloglasniju facu beogradskog podzemlja uvjerenu da je ovo "moj grad" i povezanu s inspektorom Stuparom (sve bolji Miloš Timotijević; "Vlažnost").

"Te stvari se ne rješavaju tako što imaš muda i pištolj pa hoćeš sve da pobiješ. To ima samo u filmovima", govori Car i spominje "ovaj naš svijet" u kojem svatko mora nešto dobiti, netko metak, netko lovu, netko novi posao, a netko neku novu šansu, djevojku i bebu. Avramović snima mnoštvo scena kakvih ima "samo u filmovima" (akcija najimpresivnija u sceni Marašova bosonoga bijega pred specijalcima preko balkona i "slow motion" pucnjave na ulici usred bijela dana), ali je i uronjen u "ovaj naš svijet" ("državna kombinacija" mafije, tajkuna i policije).

Taman toliko da "Južni vjetar" bude ambiciozan i angažiran komad arhetipskog žanrovca, ne i pretenciozan, kako danas znaju biti oni filmovi koji se srame žanrovske profilacije budući da ne prolazi na nežanrovskim (regionalnim) festivalima. "Južni vjetar" je prvenstveno "movie" sa svim što to nosi i od toga Avramović ne pokušava pobjeći, dapače juri mu u susret sto na sat s "mečkom". Konačno, Avramovićev prvijenac satirički se odnosio prema art filmovima.

Ako su "Rane" bile Tarantino iz Beograda devedesetih, "Južni vjetar" je onda Tarantino iz novog Beograda dvijetisućitih. No, to je još uvijek Tarantino ako kužite što hoćemo reći. "Tarantinovski" film punokrvnih likova (sjajni Srđan Žika Todorović, Bogdan Diklić i Aleksandar Berček) te sočnih citatnih dijaloga s asfalta koji su filmski (i karakteri i njihove rečenice), ali djeluju životno i izgovaraju se prirodno. Kad likovi pošalju nekoga "u pizdu materinu", to je dio karakterizacije, ne pokušaj jeftina izazivanja smijeha kao u nekim srpskim komedijama.

Daleko od toga da je to vrhunac kreativnosti u šprehi, dapače, jer čuli smo bisere poput "Jel nas ko tražio? Jeste, pamet, samo vas očito nije našla", a neke od njih ne smijemo "izgovoriti" ni na papiru. Film je i žestoki krimi-triler crnog humora i crvenog nasilja u kojem ljudi psuju, batinaju, pucaju, ubijaju i brutalno skončaju kao da su u "Srpskom filmu" jer žive u takvom svijetu. Golub u jednoj sceni slavi sinov rođendan, u drugoj se spušta u podrum i tamo u maniri Nickyja Santora iz "Casina" probada Hrista (Ivaylo Zahariev), sina bugarskog mafijaša Dmitra (Hristo Shopov), jer je proturječio njegovom zaključku da je sam odgovoran za nestanak "mečke" nafilovane drogom.

Krv šiklja na sve strane dok na gornjem katu svira nevina glazba s dječjeg rođendana. Da s Golubom nema zezancije, jasno je i kad zaprijeti Marašu da otetu djevojku Sofiju (dobra Jovana Stojiljković) "može dobiti u komadu ili na rate". Neprežaljeni Glogovac je u izvanrednom izdanju kao Golub i Avramović se potrudio da velikan ovdašnjeg glumišta ostvari jednu od posljednjih uloga u jednom od posljednjih pravih filmova regije. To je film, Miloše!

Zasad blizu 10.000 gledatelja u hratskim kinima

U prvih deset dana hrvatske kinodistribucije "Južni vjetar" je vidjelo 8316 gledatelja. Drastično manje u odnosu na gledanost u Srbiji, no rezultat je više nego okej kako (ni)su gledani hrvatski filmovi.

item - id = 581222
related id = 0 -> 1153989
related id = 1 -> 1153806
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. prosinac 2021 18:43