“Nadolazećega ljeta, Bruce Willis se vraća na posao…“, poručivao je legendarni glas spikera dok se akcijski heroj u zadnji čas bacio na Andie MacDowell ispred kolabirajućeg stupa. “… A posao cvjeta od eksplozija“, nastavio je spiker u trenutku kad je Bruce u vožnji izbačen na nosilima iz kola hitne pomoći koja, potom, naprave piruetu, preokrenu se u zraku i eksplodiraju padajući na druga vozila. Slova naslova filma “Hudson Hawk“ u tom su se trenutku spojila i snažno udarila o ekran.
Foršpan za “Hudson Hawka“ (1991.) isključivo je akcentirao “willisovsko“ akcijsko junačenje. MacDowell se zahvaljuje Bruceu što ju je spasio nazivajući ga frajerčinom, na Willisa pucaju, on šaketa, skače s krova nebodera i balkona zgrade potjeran eksplozijom… Sve je ukazivalo na “Umri muški“ tip filma, samo što je Bruce sada provalnik, ne murjak. “Hudson Hawk“ se u kinima pojavio između dva Willisova akcijska spektakla, megahita “Die Hard 2“ i “The Last Boy Scout“, tako da je marketing išao u tom (krivom) smjeru.
Ljudi su ušli u kino na “Hudson Hawk“ očekujući akcijski film, a iz njega izašli zbunjeni, teško prihvaćajući da su dobili akcijsku (i avanturističku) komediju, gotovo pa parodiju žanra u godinama kad je ovaj još bio na vrhuncu. Usmena predaja je napravila svoje u premijernom vikendu prikazivanja. Odmogli su i kritičari zatvorena uma da prihvate nešto drukčije od očekivanog kad je veliki “summer movie“ u pitanju i nisu znali što bi s filmom doli pokopati ga. Posljedice: “Hudson Hawk“ je postao promašaj godine zaradivši 17 milijuna u američkim kinima na proračun od 70, iako su imena uključenih ljudi upućivala na blockbuster - zvjezdani Willis, hitmejkerski producent Joel Silver…
I ne samo to, “Hudson Hawk“ se našao na mnogim listama najvećih debakala i najgorih filmova devedesetih. Stavimo li određene ekscesnosti pa i lošnjikavosti filma (MacDowell se glasa kao dupin!?) na stranu, Hudson Hawk je bio krivi čovjek na krivom mjestu u krivo vrijeme, kako negativci obično govore Johnu McClaneu. Da je film pušten u kina par godina kasnije, recepcija vjerojatno ne bi bila tako pretjerana u “hejtu“. Ne nužno 1993., kad je krahirao jednako neshvaćeni (i superiorniji) “Last Action Hero“.
“Posljednjeg akcijskog junaka“ i “Hudson Hawka“ moglo bi se fino maratonski upariti u kinu “Prince Charles Cinema“, zajedno s, recimo, “Velikom gužvom u Kineskoj četvrti“. Pored statusa podbačaja, filmovi dijele zezanciju na vlastiti akcijski račun od strane akcijskih zvijezda prije nego što je postalo poželjno i (post)moderno da se glumci sprdaju sa svojim likom, djelom i matičnim žanrom. “Hudson Hawk“ se od sva tri filma, i uopće, najviše približio pojmu akcić-crtić. Uberite samo scenu kad CIA-ovac James Coburn udara Hudson Hawka - potonji kao navijen radi pokrete saginjanja (od šake u stomak) i podizanja (od šake u glavu) čak i kad ga prestane tući te se pita “Kako se ovo zaustavlja?“.
Zapravo je teško naći neobičniji ili čak bizarniji visokobudžetni hollywoodski “mainstream“ projekt u devedesetima, osim možda “Kralja ribara“ iz iste godine s kojim ga povezuje pjesma “The Power“, ovdje na usnama živopisne Sandre Bernhard, ali i kritika “yuppiejevske“, “Wall Street“ kulture. “Mešetari su svratili na špricere“, objašnjava Hawkov prijatelj (Danny Aiello) zašto se promijenio njihov kafić. Poremećeni “bondovski“ negativci željni svjetske dominacije, Darwin (Richard E. Grant) i Minerva Mayflower (Bernhard), govore da je novac papir, zlato - zlato.
Zato su i angažirali Hawka da pronađe tri elementa/kristala potrebna za pokretanje Da Vincijeva stroja za zlato. “Kvragu novac, dionice, obveznice“, veli Darwin željan pobiti monetarni sustav, a riječ preuzima Minerva. “Ekonomisti i mešetari utopit će se u slini živčanih slomova, tržišta će se slomiti, financijska carstva propasti“, prognozirala je negativka ekonomsku krizu dekadu i pol prije nego što se dogodila. To je jedna od dvije vizionarske ideje filma. Druga se tiče zavjere vezane za Da Vincija i Vatikan.
Dan Brown je sigurno gledao “Hudson Hawka“ pišući “Da Vincijev kod“. Hawk najprije biva ucijenjen da ukrade Da Vincijevu skulpturu konja, “Sforzu“, unutar koje se nalazi prvi kristal, da bi ga zatim put odveo u Rim. Ondje će se naći upetljan i u shemu s vatikanskom organizacijom, kao da mafija i CIA već nisu izazvali tešku zbrku, i filmu i njemu koji bi radije pio “cappuccino“, nego spašavao svijet. “Hudson Hawk“ je kreativno neredan i komercijalno riskantan sudar različitih vizija dvaju scenarista (akcijaš Steven E.De Souza, otkačenjak Daniel Waters), jednog redatelja (Michael Lehmann, “Heathers“) i Willisa kao koautora priče.
No, usprkos tome ili možda baš zbog toga, konačan proizvod je urnebesno kaotičan, ekscentričan i prilično unikatan, s više osobnosti i izvornosti od mnogih ondašnjih, a i današnjih blockbustera. Akcijski “slapstick“ s Bruceom kao Charliejem Chaplinom ili Busterom Keatonom, bajkovita pustolovina s “nekoć davno“ prologom i “heist movie“ u kojem lopovi mjere vrijeme za pljačku prema trajanju klasik-pjesme (“Swinging On A Star“) koju, usput, pjevuše dok pljačkaju ponašajući se kao zvijezde mjuzikla. Lako je voljeti "Hudsona Hawka", njegove pomaknutosti ("Bunny, lopta!") i maničnu energiju (jurnjava na nosilima) u akciji i komediji. Sokol ga je volio.
'Nećeš pohađati konvenciju šešira u srpnju'
Potjera po brooklynskom mostu sjajan je akcijsko-humorni “setpiece“. Jureći na nosilima Hudson Hawk kulerski hvata cigaretu bačenu iz obližnjeg auta i povuče dim, ubacuje točan iznos da bi mu se podigla rampa naplatne kućice, doziva imena negativaca i pita “Dobro ste?“ nakon što preokrenuta kola hitne pomoći eksplodiraju s njima unutra. Domišljata je i scena kad Hawk skoči s krova na uličnu svjetiljku i kamion s kokošima, te ravno iz pljačke doskoči na “dejt“ i perje mu izleti na usta. A napose zgodan metafilmski momenat kad talijanskog mafijaša (Frank Stallone) Hawk podbode sa “To bi i tvoj brat shvatio“, što je bila Willisova zezancija na račun prijatelja Slya. Ima i, dakako, promašenih momenata. Hawkov “one-liner“ prilikom dekapitacije batlera Alfreda (Donald Burton), “mješavine mačevaoca i multipkraktika“, spada među najgore (Willisove) ikad: “Nećeš pohađati konvenciju šešira u srpnju!“.