Doktoru Luiđiju nikako nije bilo drago vidit monturanoga popa, parilo mu se da je na fronti. Meni, s druge strane, nikako nije drago vidit fratra s lisičinama: čovjek automatski pomisli da je na vlasti Aleksandar Ranković. Ovo spektakularno hapšenje fra Šime Nimca, lociranje uz pomoć mobitela, identificiranje uz pomoć hotelske prijateljice, promptno privođenje u Split, pa saslušavanja u Nadbiskupiji, naprasna isključenja iz franjevačkoga reda te drska medijska tituliranja “crnomantijaškim egoistom”, “razvratnikom”, “bludnikom”, “prevarantom” i “nezasitnim bogatašem”, prizvali su obnoć u našu smjernu katoličku državu ledeni dah prošlih vremena i vokabular Jakova Blaževića sa suđenja nadbiskupu Stepincu. Iskazana strast u obračunu s mladim i situiranim fratrom to je frapantnija što živimo...
