Ekonomskih i egzistencijalnih kriza poput ove naše nisu bile lišene ni nekadašnje prvobitne zajednice. Kako je to bilo puno surovije i okrutnije razdoblje u povijesti ljudske vrste, kad su dominirali predatori čija je moć mahom ležala u topuzu i snazi mišića, nerijetko se vjerojatno događalo da bi u krajnjem očaju zapali i u faze krize političkog autoriteta, kad bi se čopor beznadno okupio u špilji oko logorske vatre, gladan, promrzao i bijesan, s cendravom mladunčadi koja je u nedostatku korijenja grizla noge jedna drugima.
Poglavica bi najprije izvukao toljagu, pa pantomimom svima još jednom odlučno ukazao na potrebu zbijanja redova, odricanja i štednje kako bi sutra bilo bolje; obećao bi uz pomoć ugljenom narisanih freski nepregledna krda jelena, mamuta i divljih svinja...
