Film: AFERIM!; vestern; Rumunjska/Češka/Bugarska, 2015.
Režija: Radu Jude
Uloge: Teodor Corban, Mihai Comaniou
Distribucija: Discovery
Ocjena: **** 1/2

Trn se osamljeno njiše na vjetru u preliminarnom kadru statične kamere Rumunja Mariusa Pandurua (“12:08 Istočno od Bukureša“, “Policijski, pridjev“). Kamera se polako odmiče od ledine i u sljedećim crno-bijelim kadrovima panoramski snima jahače na konjima kako kaskaju po kamenjaru. Prije nego što likovi progovore i natpis odredi mjesto/vrijeme radnje (Vlaška, južna Rumunjska, 1835. godine), film “Bravo!“ redatelja i koscenarista Radua Judea se dade zamijeniti za klasični američki vestern. Ne bi bilo prvi put da je vestern crno-bijeli (od Fordove “Poštanske kočije“ do “Mrtvog čovjeka“ Jima Jarmuscha).

Tako, totali uvodne lokacije i stjenoviti krajobraz, snimljeni na staroj dobroj 35-milimetarskoj vrpci, mogli bi proći kao širi planovi Divljeg zapada i Fordu omiljene Doline spomenike, samo sa zanjihanim trnom umjesto kaktusa i balkanskim kamenjem namjesto erodiranih američkih stijena. I osnovni zaplet novog ostvarenja Radua Judea (sjajni duo “Najsretnija djevojka na svijetu“ - “Svi u našoj obitelji“) naoko je “vesternski“, nekakav uzvratni rumunjski udarac Tarantinovu “Odbjeglom Djangu“, film kakav dosad naoko nismo vidjeli unutar vjerojatno najpropulzivnije (istočno)europske kinematografije novog milenija.
Dva čuvara zakona, otac Costandin (Teodor Corban) i sin Ionita (Mihai Comaniou, rumunjski Michael Cera), odlaze u potragu za odbjeglim robom (Toma Cuzin) s planom da ga uhvate i uhite zato što je opljačkao gospodara (Alexandru Dabija) i obeščastio njegovu ženu. Ipak, “Aferim!“ posjeduje autentičan rumunjski folkor (anti)vesterna. Costandin i Ionita su žandari, ne šerifi. Za opasačem im se nalaze kubure na mjestu kolta, imaju jatagan kao nadomjestak za nož, čak i bič ako ustreba nekome “izravnati“ leđa.

Gospodar robova je “presvijetli“ boljar. Rob kojeg, pak, traže - ciganin. “Vrana ciganska“, sočno ga uvredama časti predrasudni Costandin. “Bravo!“ je iznimno sočno napisan film. Radeći na tekstu, Jude je neke pripovijedne situacije/dijaloge preuzeo i obradio iz povijesnih dokumenata poznatih 19-stoljetnih europskih autora, preteča Tarantina sa Balkana koji su, primjerice, odali porijeklo ljudi “crnih kao balega“ prije one legendarne šprehe Dennisa Hoppera o Sicilijancima iz “Prave romanse“.
Zarazna “tarantinovska“ citatnost krasi “Aferim!“, no uglavnom izgovorena iz balkanskih usta, poput beštimje “Krvi ti Isusove“, kletve “Dabogda živio još tri dana, uključujući jučerašnji“, doskočice “Prestani se klimati kao babin zub“, opisa “Žestok kao feferon od oca češnjaka i majke kapule“ ili poslovice “Vedro nebo groma se ne boji“. Aforizme, izreke i mudre misli balkanskog mentaliteta sipat će “tragači“ tijekom crnohumorne hajke za ciganinom u interakcijama s bolesnim babuskarama, jeftinim kurvama, popovima s besidama o navikama svake rase (“Grci puno pričaju, Rusi dosta piju, Armenci su lijeni, Talijani lažu, Srbi varaju...“) i živopisnim likovima uopće kao što je rob koji, za zabavu gospodara, pokušava zubima izvući novčić iz plamena svijeće.

Nema revolverašenja i Indijanaca na ratnoj stazi, ali ima zato scene pokraj logorske vatre kad će Costandin promišljati egzistenciju o ljudskoj ništavnosti nalik iskrama žeravica, prokletom zanatu i pasjem životu. Međutim, kako se potraga nastavlja, “Bravo!“ sve više postaje trn u oku klasičnog vesterna - artistički antivestern ništa bitno drukčiji od prethodnih uspješnica “made in Romania“, no to mu nije mana, dakako. Judeov film je zapravo dosljedni nastavljač poetike rumunjskog “novog vala“ u estetici i sadržaju, skriven ispod načelne žanrovske odrednice i stiliziran(ij)e slike.


Detektibilni su prepoznatljivo statični kadrovi i posezanja za hiperrealističkim okvirom zbivanja, osobito u nasilnu finalu najavljenom lutkarskim igrokazom na sajmištu. A kad se krenu ispisivati birokratske “potvrde o primitku“, žandarima počne davati mito (“Evo malo zlata da ne odete u bijesu...“), i boljar podanicima kaže da potkupe nekoga ako moraju jer to im je “posao“, imamo dojam da gledamo nulti film svih suvremenih rumunjskih “novovalovaca“, početak početaka mraka (post)Ceausescovog sustava utemeljena na Divljem istoku Europe. Bravo, Jude! Pardon, aferim!

Kandidat za Oscara “Bravo!“ je nagrađen Srebrnim medvjedom za režiju na Berlinaleu i smatra se potencijalnim kandidatom za top-pet filmova u utrci za Oscara u kategoriji izvan engleskog govornog područja. Hoće li upasti, teško je prognozirati s obzirom na ćudljivost Akademijinih glasača, nesklonih siromašnoj Rumunjskoj u odnosu na imućniju Italiju, Njemačku, Francusku... Costandin bi na našem mjestu u ovom kontekstu vjerojatno prosuo poslovicu “Siromah se moli više od bogataša jer ima vremena“, možda i “Ne možeš nahraniti vuka da ti sve ovce ostanu na broju“.