Zoran Mihaljević: Zbog ovrhe jedva preživljavam

Kad je krajem devedesetih uzimao motor za motokultivator, Zoran Mihaljević (47) iz Dusine pokraj Vrgorca nije ni slutio da će mu se život u samo nekoliko godina potpuno promijeniti. Bio je u naponu snage, radio je u vrgoračkoj “Vodoprivredi“, a svaki slobodan trenutak, kao i većina njegovih susjeda, provodio je u polju, mukotrpno obrađujući plodnu jezersku zemlju i tako pokušao zaraditi još koju kunu.
No, život mu je okrenuo leđa, teško je obolio - 2007. godine amputirana mu je jednu noga, a pet godina poslije i druga. Nakon gotovo 24 godine provedene u vrgoračkom poduzeću dobio je 1570 kuna mirovine, što mu danas nije dovoljno ni za osnovne potrebe.

Kredit za motor

No, tu Mihaljevićevim problemima nije kraj. Početkom studenoga 2011. godine “Croatia osiguranje” ovrhom mu je “legla“ na mirovinu i mjesečno mu uzima 523 kune, tako da mu je za život preostalo samo 1047 kuna. Spomenuta tvrtka od Mihaljevića potražuje 9206,42 kune i dosad su uspjeli naplatiti 7785 kuna, dok je preostalo još 1420 kuna duga. Međutim, Zoran i njegova rodbina tvrde da je on svoje obveze podmirio prema Istarskoj banci od koje je “Croatia osiguranje” preuzelo dug.

- Sredinom 1998. godine uzeo sam na kredit motor za “Goldonija” vrijedan 11.000 kuna, od firme “Labin progres“, koja je imala svoga zastupnika u Vrgorcu. Prvu ratu sam odmah uplatio, a zadnju pred kraj 2001. godine u Istarskoj banci. Sve sam uplatnice sačuvao i možete ih vidjeti. Međutim, bio sam jamac dvojici susjeda i prijatelja za traktor. Ljudi i njihove obitelji tvrde da su sve platili i ja vjerujem to. Zato mene sada zanima zašto mi je došla ovrha na mirovinu? Kada mi je stigla ovrha, bio sam u svojim problemima tako da nisam ni vodio računa o tome.

Eto, da mi se rodbina nije počela raspitivati, vjerojatno bi to tako i prošlo. Međutim, njima nitko neće da kaže razlog, a ja se u ovom stanju ne mogu maknuti iz kuće. Kako živim? Teško, imam skoro 300 kuna vode i struje mjesečno, da mi nije rodbine tko zna što bi bilo od mene.

Nisam se ženio, ostato sam živjeti sam. Puno mi pomažu moji prijatelji, susjedova djeca Josip Grbavac, Ivan Mihaljević, Stipe Roglić i Ante Kalajžić. Svaki dan dođu do mene, nalože mi vatru i donesu “Slobodnu“ - kaže Mihaljević.   

Sestra Matija donijela nam je sve Zoranove uplatnice, nekoliko puta pokušala je stupiti u konktakt s poslovnicom “Croatia osiguranja” u Puli, ali neuspješno.

Šutnja iz Croatije

- Dosta ljudi po selu imalo je problema zbog tih traktora. Uplate su se vršili na račun “Istarske banke”, zatim je tu banku preuzela “Nova banka”, pa ovu “Croatia osiguranje”. Bože sačuvaj, pravi kupus! Tko zna što se sve tu događalo i odakle se pojavio taj dug. Zvala sam ih u Pulu da mi to objasne, no neće nitko ništa da mi kaže. Išla sam i na Općinski sud u Metković, ali ništa nisam uspjela saznati - ističe ova vitalna baka.
Zoranov rođak Stipica Mihaljević upoznao nas je s ovim slučajem i smatra da je ovo sramota države.

- Umjesto da mu država na neki način pomogne, ona mu uzima i ovo malo sirotinje - veli Stipica.
Na odlasku Zoran nas je samo pogledao i upitao:
- Mate, ovo će stvarno izaći u “Slobodnoj“?

Pružio sam mu ruku i kazao:
- Naravno, i učinit ćemo sve da ti pomognemo.
- Molim te, zahvali djelatnicama Crvenoga križa iz Vrgorca, koje me posjete i očiste kuću - dodao je na kraju.

Piše i snimio mate primorac