U prepunoj velikoj dvorani Viteškog alkarskog društva u Sinju predstavljena je fotomonografija "Brnaze", autora fra Mirka Marića. Luksuznu monografiju objavila je Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, a suizdavači su Samostan i župa Čudotvorne Gospe Sinjske, Grad Sinj, Ogranak Matice hrvatske u Sinju i VAD.
Predstavljanje je započelo premijernim izvođenjem nove brnaške himne "Spustilo se nebo na Brnaze moje", koja je i objavljena u monografiji, za koju je stihove napisao Brnažanin porijeklom Bruno Vučković, a uglazbio ju je Dražen Žanko, u izvođenju Mješovitog zbog Grada Sinja pod vodstvom bračnog para Marije i Bože Župić. Zbor je do konca programa izveo još dvije pjesme, Žankovu "Cetinu" i ariju "U boj, u boj" Ivana pl. Zajca.
Zavičajna baština
Program je vodio član Uprave VAD-a i Matice hrvatske dr. sc. Frano Vrančić, a sve nazočne, među kojima su bili i alkarski vojvoda Mario Šušnjara, sinjski župnik fra Antonio Mravak te župni vikar za zajednicu u Brnazama fra Ivan Čikara, pozdravili su na početku sinjski gradonačelnik Miro Bulj i gvardijan samostana Gospe Sinjske fra Marinko Vukman.
- Kad govorimo o kasnom srednjem vijeku, svakako treba istaknuti stare Nelipiće, Nelipčiće, hrvatsku plemićku obitelj, čije sjedište je bilo na starom Gradu koji svoj vrhunac dosežu za vrijeme Ivaniša koji se nalazio i na čelu saveza hrvatskog plemstva, a nosio je i naslov bana Dalmacije i Hrvatske. Sa sobom Nelipići vežu i Vlahe, a po nekim znanstvenim teorijama unutar tog hrvatskog etničkog prostora možemo potražiti i onomastičku riječ, odnosno vlaški, morlački, korijen za ime mjesta (naseljenog mjesta) Brnaze - kazala je među inim Anita Librenjak, diplomirana arheologinja i povjesničarka umjetnosti iz Muzeja Cetinske krajine, koja se predstavljajući monografiju opširno osvrnila na razvoj Brnaza i Sinja kroz povijesna razdoblja sve do naših dana.
- Ojkonim ili ekonim, što znači ime naseljenog mjesta Brnaza, bilo bi Brɓnzɓ u varijantama BRENCA ili BRINDZA, što bi značilo "vlaški sir", a taj toponim vjerojatno upućuje na djelatnost bavljenja stočarstvom koje je uz poljodjelstvo najvažnija gospodarska grana. Stočarskom proizvodnjom ljudi se bave već tisućama godina - istaknula je Librenjak.
U nastavku je govorila kako je fra Mirko ušao predano u genezu svoga rodnog mjesta iščitavajući njegovu slojevitu, burnu, tešku prošlost, ali i sadašnjost, donoseći podatke i dokumente bogate povijesne baštine oplemenjene u jedan istinski vlastiti doživljaj nasljeđa i duhovnih tradicija. Darovano nam je jedno jako vrijedno djelo koje ima ne samo važno značenje za mještane Brnaza već i mnogo šire. Ovom knjigom sačuvani su dragocjeni segmenti naše zavičajne baštine. Knjiga je znalački priređena, tehnički detalji, knjižni blok, sadržaj na 288 stranica koje su raspoređene u 22 poglavlja, sa središnjim poglavljima kroz ilustracije, pojedinačne i skupne portrete ljudi i njihovih sudbina, sažimajući i raščlanjujući događaje i važne datume iz prošlosti kroz popratne tekstove uz objektivnosti vremena i povijesnih zadanosti.
Novoizgrađena crkva
- Sve je to na kraju knjige objedinjeno novoizgrađenom crkvom svetog Nikole Tavelića koja svojom arhitektonskom koncepcijom daje izraz mirne i dostojanstvene monumentalnosti, te predstavlja primjer suvremene sakralne graditeljske baštine, izrazite izvedbene i likovno-umjetničke vrijednosti. O tome tek predstoji stilska analiza, vrednovanje arhitektonskog, urbanističkog i umjetničkog značenja cjelokupnog sakralnog kompleksa - zaključila je Anita Librenjak.
Govoreći o monografiji, novinar Slobodne Dalmacije Ivan Ugrin najprije je istaknuo kako bi ranojutarnji pogled na brnašku glavicu, nakon dugog monotonog hoda po pravcu Kukuzovca, predstavljao melem duši i tijelu njemu i njegovim prijateljima koji su osamdesetih godina započeli pokorničko hodočašće mladih uoči Velike Gospe, od prasvetišta Gospe od Otoka u Solinu do Majke hrvatskog juga, Čudotvorne Gospe Sinjske. Prisjetio se i kako je prije 40 godina Gospinu sliku darovao svetom papi Ivanu Pavlu II. tijekom hodočašća u Rim, što mu je označilo cijeli život.
- Gospa Sinjska, Majka Milosti, srce je i ove monografije, jer je njezin lik mnogima bio i danas poticaj na molitvu i promjenu života i jer je ono što se dogodilo 1715. godine, kad su malobrojni branitelji uz njezin zagovor i pomoć obranili Sinj od desetaka tisuća Turčina koji su krenuli u njegovo osvajanje, jednostavno čudo. Značajan lik u tim danima i godinama je i fra Pavao Vučković koji je bio među onima koji su koncem 17. stoljeća iz Rame došli s narodom u Cetinski kraj noseći sa sobom i Gospinu sliku. Njegova se obitelji i nastanila u Brnazama. Preživio je i robijanje u turskom zatvoru a onda je u vrijeme opsade Sinja on bio taj koji je Gospinu sliku ponio na Grad, gdje su se fratri usrdno molili Gospi dok su Turci opsjedali Sinj. Fra Pavao je dobio svoj spomenik na više mjesta, a i fra Mirko Marić je ovom monografijom o svom rodnom mjestu podigao sebi spomenik trajniji od mjedi - kazao je, među inim, Ugrin, ističući veliko značenje i odličnih fotografija Petra Malbaše, Bere Alebića, Zorana i Ante Alajbega.
Donacija za grijanje
Fra Mirko Marić na kraju je zahvalio svima koji su sudjelovali kako u objavljivanju, tako i u predstavljanju monografije, posebno se još zahvalivši akademskom kiparu Kažimiru Hrasti na oblikovanju naslovnice te grafičkom uredniku dr. sc. Jakovu Borkoviću. Autor je najavio da će sav prihod od prodaje knjige donirati za instalaciju grijanja u novoj crkvi svetog Nikole Tavelića u Brnazama.
