StoryEditor
Zagorau posjeti tirićima

Nakon Sarajeva i Baške Vode, dom su pronašli u Šestanovcu: Naši unuci su ovdje prvi put čuli pijetla da pjeva, pa kažu ‘ono je čiken, pravi čiken‘

Piše Mladen Nejašmić
18. listopada 2020. - 15:02
Vojko Bašić/Cropix

– Oprostite, trebali bismo doći do obitelji Tirić Senade i Zlatka – pitamo u Šestanovcu za bračni par iz Sarajeva koji je prije koju godinu zamijenio kaldrmom popločane mahale uzduž i poprijeko sarajevske Baščaršije sa starom stajom u Krželjima. Malenim zaseokom skrivenim između Orja i Biokova, s desetak dimova, smještenim tek kojih dvjestotinjak metara od općinskog središta, put Žeževice.

Senada, Senada..., ma 'ko bi to moga biti? – zamišljeno će gost iz obližnjega kafića.

– A da – lupi se po čelu naš "navigator" – Senada iz Krželja, ma šta tako ne kažeš. Krasni ljudi. Uljudni, dobrodušni, za poželit. Samo naprid i onda desno. Imate ploču na cesti, ne možete falit – upućuje nas.

I stvarno ulazimo u selo, ali dalje ne ide, slijepa ulica. Tražimo staju, ali nas dočekuje reprezentativno zdanje ispred kojeg zatječemo automobil bosanskohercegovačkih registracijskih oznaka.

– Na pravoj ste adresi – osmjehuje se Senada, počevši odmah priču o ljubavi prema tom kamenjaru i ljudima uvijek spremnima za pomoć. Malo gdje je to doživjela, a zajedno sa suprugom obišli su pola zemaljske kugle, ali nigdje kao tu.

Nego idemo redom.

Supruzi Zlatko i Senada Tirić rođeni su Zvorničani, ali su većinu svoga života proveli u Sarajevu, gdje je šezdesetpetogodišnji Zlatko, nakon dvanaestogodišnjeg staža u ulozi suca Općinskog suda u Zvorniku, otvorio advokaturu u glavnom gradu.

image
Vojko Bašić/Cropix

– Došao rat i zajedno s kćerkama otišli smo kao izbjeglice najprije u Sloveniju, zatim u Austriju. Odmah nakon prestanka ratnih zbivanja ponovo smo se vratili u grad i nastavili s poslom. U tom nekom razdoblju namjeravali smo kupiti zemljište u Rijeci dubrovačkoj, ali od toga ništa jer smo izgradili malenu vikendicu u Nišićima sjeverno od Sarajeva.

Ubrzo smo je zapustili i na koncu prodali jer smo u međuvremenu, 2003. godine, kupili kuću u Baškoj Vodi. I tu počinje nevjerojatna priča o Krželjima i Šestanovcu, o ljudima, njihovim navikama i običajima kakvih nema nigdje na svijetu – kima glavom ovaj sarajevski odvjetnik, netremice gledajući u pod odavajući zaslijepljenost i divljenje krajem u kojem namjerava trajno ostati živjeti.

– Da život uistinu slaže priče s nevjerojatnim ishodom, uvjerili smo se istog dana kada smo, na poziv naših baškovoških susjeda Živka i Tatjane Trogrlić, došli u to maleno mjesto s druge strane Biokova. Tada smo imali malenog psa i tako u šetnji životinja obavi nuždu točno ispred sada naše kuće, na čijem je mjestu bila stara pojata. I ja onako kao iz topa: "Živko, ja bih ovo željela kupiti." I on se začudio što to govorim, ali nakon nekog vremena dolazi poziv naših domaćina da je pojata na prodaju - priča nam Tatjana.

Negdje 2008. godine ja je kupio sve nekako u namjeri da pobjegnem iz Baške Vode za vrijeme ljetnih praznika, kada nam dođu rodbina i prijatelji. Njih da ostavimo dolje, a mi na svježi zrak u Šestanovac – iznosi nam Zlatko svoju neobičnu priču.

Sedam godina kasnije Tirići su počeli s prvim radovima. Korak po korak kuća je obnovljena u tradicionalnom stilu i prije nekoliko mjeseci trajno useljena. Za dizajn i interijer pobrinula se Senada. Namještaj su dopremili iz one vikendice s Ilijaša. Ubrzo su kupili još nešto manje od tisuću četvornih metara okućnice i priveli je svrsi.

image
Vojko Bašić/Cropix

– Znate što ću vam reći – veselo će Senada iz Krželja – više nam zamjeraju u Baškoj Vodi što smo se doselili u Šestanovac nego u Sarajevu. U Baškoj se čude da smo otišli u "vlašku", a Sarajlije kažu – "jašta i neka ste".

Neki nikada nisu ni čuli za Šestanovac, dok su ga drugi prepoznali kao čvorište autoceste. Nama nigdje nije bilo ovako ugodno kao ovdje. Svuda smo životarili, a ovdje živimo. Osobno imam neki osjećaj pripadnosti ovom kraju i ovim ljudima. U Sarajevu, Baškoj, Austriji, Sloveniji, Italiji, Engleskoj, Rumunjskoj i svuda gdje smo dolazili ne možeš iz kuće do kontejnera izaći da biste bacili smeće a da se ne uredite, samo ovdje možete bez problema. To je ono za čime smo žudjeli, odmor za dušu i tijelo.

Jedna kćerka nam je u Kanadi, druga u Egiptu, ali rado dođu kod nas. Posebno unučad. Oni su ovdje prvi put čuli pijetla da pjeva, pa kažu baki "ono je čiken, pravi čiken", a ne aplikacija s mobitela – iznosi Senada jake argumente zbog kojih želi ostati u "six money cityju".

Sve što joj je potrebno kupuje kod domicilnog stanovništva. Kod Joze mlijeko, Jerko joj je desna ruka, a Marin je opskrbljuje medom. Ako kući dođu malo kasnije, cijelo je selo zabrinuto. "Pa pobogu di ste do sada. Mislili smo da se nije kakvo zlo dogodilo", česta je uzrečica kojom mještani iskazuju svoju zabrinutost njihovim nedolaskom kući "na vrijeme".

Razlog više je i djelomično narušeno zdravlje njezina supruga, kojeg je, po Senadinim riječima, promjena klime potpuno oporavila.

image
Vojko Bašić/Cropix

– Moj suprug danas ima novi bioritam. Prošeta se do središta mjesta, popije kavu, pa u mesnicu, a najdraže mu je utorkom ići na sajam u Zadvarje.

– Tako je – nadodaje Zlatko. Ja bi onu zadvarsku tržnicu usporedio sa sicilijanskom. Nigdje vi to nećete vidjeti nego u ta dva mjesta. Imam neki merak da kupim komad kruha i onda od stola do stola. Malo kobase, komad sira i ja tako jedem odmah s nogu, onako cestom.

Negdje drugo bi me čudno gledali, ali ne i ovdje. To je ta jednostavnost koja me privukla u ovo mjesto. Stoga smo odmah zatražili kod policije u Omišu privremeni boravak, pa ćemo vidjeti. Ne mili mi se nigdje ići dalje. Cijeli život obilježen mi je suđenjem. Što onim košarkaškim, što onim u dresu pravde i zakona – trideset godina.

Dugo godina sam bio delegat i savezni košarkaški sudac, a jedno vrijeme i igrao košarku. Sjećam se prijateljevanja s pokojnim Miloradom Bibićem Mosorom. Kada bi on dolazio u Sarajevo, ja sam ga redovito dočekivao. Veliki košarkaški sudac, delegat, čovjek i novinar. Družio sam se i s Mirzom Delibašićem i mnogim drugima iz tog svijeta.

Redovitosam  dolazio u Hrvatsku i Dalmaciju, ali da ću ovdje dočekati starost, ni da živim tri života, nikada mi ne bi palo na pamet. Odsvud odlazim i dolazim, samo ovdje idem kući – zaključio je ovu nesvakidašnju priču košarkaški odvjetnik Zlatko Tirić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

30. listopad 2020 16:01