StoryEditor
ZagoraUOČI ALKE

Mimohod alkara i konja odvija se uz istu glazbenu koračnicu već 75 godina, a malo tko zna tko je njezin autor, dok baš nitko ne zna gdje mu je grob

9. kolovoza 2020. - 10:50
Tom Dubravec/HANZA MEDIA

Na stazi alkarskog trkališta raspoloženje svih sudionika alkarske povorke i gledatelja podiže koračnica "Sinjski alkari" u izvedbi Gradske glazbe Sinj. Sve do prije nekoliko godina široj javnosti nije bilo poznato ime autora te najljepše sinjske koračnice usklađene s koracima alkarskih momaka i topotom kopita alkarskih konja. Nije se znalo jer je autor bio prešućivan, iako je vrsno radio svoj posao koji je obavljao s ljubavlju i za koji je bio vrlo nadaren.

Radio je u tri režima koji su se smjenjivali u njegovu kratkom i naprasno prekinutom životu. Počeo je kao vojni kapelnik u Kraljevini Jugoslaviji, nastavio isti posao u NDH i poslije njezina sloma postao kapelnik u armiji Jugoslavije. No, novi režim došao mu je glave. Autora "Sinjskih alkara" usred bijelog dana odnijela je noć, nestao je, bez suda i suđenja, i do danas se ne zna za njegovo posljednje počivalište.

Bogati stvaralački opus toga čovjeka, u kojemu su osim koračnice "Sinjski alkari", još i "Kroz splitske kale", "Veseli mornari", "Uspomena na Knin" te "Drniški pozdrav", kao i njegovu tragičnu sudbinu, poslije petogodišnjeg upornog istraživanja kroz dvije knjige, od kojih je druga upravo izišla iz tiska, predstavio je franjevac Jozo Župić. Riječ je o Josipu Kuletinu, prvom akademski školovanom glazbeniku iz alkarskoga grada.

U ovom razgovoru govorit ćemo o fra Jozinu istraživanju života i opusa Josipa Kuletina, ali i fra Jozinoj spisateljskoj svestranosti koja je do sada, uz ostalo, obuhvaćena u 18 ukoričenih naslova. Dvije su prevedene i objavljene na njemačkom jeziku, a također je s njemačkog jezika preveo i na hrvatskom objavio tri knjige.

Fra Jozo je rođen 1948. godine u Sinju i za svećenika je zaređen 1973. godine, u rodnom gradu. Najveći dio svoga svećeničkog djelovanja proveo je u hrvatskim katoličkim misijama u Njemačkoj. Iz toga okruženja pažnju privlači njegova knjiga "Bauštelac" iz 2008. godine, koja je godinu kasnije prevedena i objavljena na njemačkom jeziku. "Bauštelac" je autentično svjedočenje o životu i radu na "baušteli", ali i metafora za sve koji bilo što grade.

image
Tom Dubravec/HANZA MEDIA


Razgovor s fra Jozom počinjemo o njegovim najnovijim uradcima, knjizi "Josip Kuletin – hrvatski intelektualac, skladatelj, rodoljub i mučenik" i ukoričenim notnim zapisima Kuletinovih skladbi naslovljenih "Josip Kuletin – Sinjski alkari i druge skladbe".
Fra Jozo, što vas je ponukalo na istraživanje o Josipu Kuletinu?

– Potaknula me izjava sinjske glazbene pedagoginje Tamare Romac-Zlodre koja je u rodbinskoj vezi s Josipom Kuletinom. Za sinjski portal Ferata ona je 30. kolovoza 2015. godine kazala: "Nama je želja da kao obitelj saznamo više o našem Josipu. On je prvi sinjski školovani glazbar, koji je diplomirao davne 1937. godine. Kompozitor je mnogih djela, od opereta do koračnica. U konačnici želja nam je da se na dostojan način obilježi njegov stvaralački opus, uostalom on je autor najpoznatijeg alkarskoga glazbenog djela – koračnice "Sinjski alkari"...".

No, tek 2019. u vlastitoj nakladi ste tiskali knjigu "Josip Kuletin hrvatski intelektualac, skladatelj, rodoljub i mučenik".
– Krenuo sam praktično od nule, ali što sam više istraživao širio se broj osoba koje su mi nesebično pomagale da osvijetlim naprasno prekinuti životni put i bogati stvaralački opus Josipa Kuletina.

Kako bi se u najkraćem mogao sažeti njegov životni put?
– Kuletin je rođen 3. siječnja 1906. godine u Sinju, kao peto od ukupno jedanaestero djece oca Ante i majke Marije rođene Martinac, a na krštenju je dobio ime Jozo-Toma. U rodnom gradu završio je pučku školu i Franjevačku gimnaziju kao vanjski đak. Nisam pronašao dokaze da je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, ali postoji zapis da je položio završni ispit 1936./37. akademske, odnosno školske godine. Njegovo ime navedeno je na popisu diplomiranih slušača i učenika. Također sam pronašao da je Kuletin polagao ispit za vojnog kapelnika u Sloveniji, i to 15. srpnja 1938. godine, što je bilo u rangu akademske naobrazbe.

Još je kao dijete, navodno, svirao u mjesnoj glazbi.
– S osam godina u glazbi je svirao bubanj, a kasnije i trombon. Note je naučio kod profesora Krste Odaka. Poslije završene gimnazije 1926. godine odlazi u Zagreb radi glazbenog školovanja. Dvije godine kasnije ženi Požežanku Miru Lednicky. Obitelj uzdržava od sviranja, a glavni instrumenti su mu glasovir i trombon.

Kada počinje njegov život vojnoga glazbara?
– Kada je morao u vojsku, on odlazi u vojnu glazbu. U Zagrebu živi do 1937. godine. Poslije položenog kapelničkog ispita dolazi s obitelji u Knin odakle je tri puta tjedno odlazio u Siverić, u kojemu je bio kapelnik lokalne glazbe. Zbog sviranja hrvatske himne na jednoj priredbi za kaznu je premješten u Štip, gdje dočekuje raspad Kraljevine Jugoslavije. Prema vlastitom kazivanju Kuletin se 29 dana probija do Zagreba da bi 10. lipnja 1941. položio prisegu NDH u Varaždinu iz kojeg s "Legionarskom glasbom" odlazi na ruski front. Zbog zdravstvenih teškoća za Novu godinu 1942. premješten je u Karlovac na dužnost kapelnika posadne glazbe. Od tada pa do kraja rata službovao je u Karlovcu, u kojemu je imao izuzetno plodno stvaralačko razdoblje.

image
Božo Vukičević/HANZA MEDIA


Poslije partizanskog oslobođenja Karlovca Josip Kuletin kao kapelnik vodi glazbu postrojbe Jugoslavenske armije da bi mu se vrlo brzo izgubio svaki trag?
– Taj dio Josipova životopisa prikazao sam u knjizi kroz sudski postupak njegova proglašenja mrtvim. Poslije nestanka u lipnju 1945. godine Kuletinova supruga živjela je u nadi da je Josip živ. Poslije osam godina ipak je pred Kotarskim sudom u Karlovcu pokrenula postupak proglašenja Josipa umrlim. U sudskom spisu stoji: "Predlagateljica Kuletin Mira, žena nestalog Kuletin Josipa, kapelnika vojne glazbe iz Karlovca, tvrdi da je njezin muž nakon oslobođenja bio tri tjedna kapelnik vojne glazbe 34. divizije J.A. u Karlovcu i to dva tjedna u Karlovcu, a jedan tjedan u Zagrebu. Dana 5. lipnja 1945. god. oko 11 sati u jutro došao je po njega u kancelariju jedan vojnik i kazao mu da ga zove OZNA da ispuni neki formular. On je s tim vojnikom otišao, ali se poslije toga uopće više nije vratio, jednostavno je nestao".
Navode supruge Mire da je Josip nestao nakon odlaska u OZNA-u pred sudom su potvrdili svjedoci Ivan Horački i Stanko Poljačić te je sud 16. prosinca 1953. godine proglasio Kuletina umrlim, navodeći kao datum smrti 31. prosinca 1945. godine.

Knjiga sa životopisom Josipa Kuletina naišla je na veliki odjek u Sinju i Karlovcu?
– Nakon što sam se uvjerio i utvrdio da je prešućivan 75 godina, da su se izvodila njegova djela, ali bez spominjanja imena autora, bio mi je izazov i zadovoljstvo od stigme i zaborava, koje je nametnuo komunistički režim, spasiti i javnosti prezentirati život i djelo jednoga našega hrvatskoga glazbenika, kojega su bez suda i obrane mučki ubili. Tom svojom knjigom želio sam Sinjanima i Cetinjanima poručiti da dok slušaju koračnicu "Sinjski alkari" iskažu zahvalnost njezinu autoru mučeniku, da sada bez straha spominju njegovo ime. Misao vodilja mi je bila da je Josip živ u Gospodinu Bogu, ali ga treba oživjeti i u našemu hrvatskom narodu, a i šire.

Nastavili ste istraživanje, a rezultat je upravo tiskana knjiga sa zbirkom notnih zapisa do sada otkrivenih Kuletinovih djela.
– Nakon što sam objavio životopis rodila mi se ideja da objavim zbirku njegovih notnih zapisa. Stoga sam krenuo u potragu. Uspio sam doći do notnih zapisa 13 djela: jedne simfonije, dvije operete, više koračnica i drugih pjesama. U tome su mi pomogli Ivica Sečen, pokojni Davor Mate Pavić, Gordana Štahan, unuka Josipa Kuletina, NSB u Zagrebu, Hrvatsko društvo skladatelja, Ivanka Boljkovac, Tomislav Hauptfeld i Sanja Vukasović-Rogač.

Naveli ste i da nastavljate raditi na temu Josipa Kuletina i njegova djela?
– Mislim da su sada stvoreni uvjeti za pripremu i održavanje simpozija koji je prije pet godina spomenula gospođa Tamara Romac-Zlodre. Na simpoziju bi sistematično osvijetlili cjeloviti životni put i stvaralački opus Josipa Kuletina. Svi radovi s toga simpozija trebali bi biti obuhvaćeni u novoj knjizi, zborniku. Osim toga pokušat ću ostvariti ideju da duhačke glazbe gradova za koje je Josip Kuletin skladao koračnice, a to su Sinj, Knin, Drniš, Split i Karlovac, svake godine organiziraju pojedinačne ili zajedničke koncerte tih koračnica.

Od koračnice do operete

 

Poznata djela Josipa Kuletina kronološki su: "Kroz splitske kale", izvedena 1932. godine, "Sinjski alkari" (1933.), H-mol Simfonija/Ekspozicija, 1936.-1937. i dodatak 1943., "Drniški pozdrav" (1937.-1939.), "Uspomena na Knin" (1937.-1939.), "Dalmatinski biseri" br. 1 (1938.), "Hrvatski sam legionar" (1941.), "Ustaška uzdanica" (1942.), "Hrvatski biseri", br. 3, (1942.), "Sjene prošlosti", opereta (1942.), "Dalmatinski biseri", br. 2 (1943.), "Dalmatinski biseri", br. 3 (1943.), "Kanarinac je krivac", opereta (1945.), "Naš lijepi Karlovac" (vjerojatno 1945.).

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

19. rujan 2020 15:12