StoryEditorOCM
Zagora‘BIT ĆE IH JOŠ‘

Malenog Triljanina Ivana krstio je nadbiskup Barišić, roditelji pucaju od ponosa, imaju ih devetero. Tata Ante otkriva: Želio sam bar jedno više od ćaće! Upoznajte farmerski život Galićevih

9. svibnja 2021. - 11:26

Svatko tko ima dijete zna koliko je hrvatskoj prosječnoj obitelji, koju u odnosu na razvijenu Europu obilježava materijalno siromaštvo, teško podizati djecu.

Zato se ne treba čuditi tolikim mladićima i djevojkama koji se odlučuju živjeti kao samci ili mladim parovima koji apstiniraju od djece ili se uz velika naprezanja odluče na jedno, dvoje i sve rjeđe troje potomaka.

'Zavjetovao sam se'

U takvim okolnostima vijest da je jedna mlada obitelj iz Trilja dobila deveto dijete, uz najavu oca da će ih, ako Bog da, biti još, s ime se slaže i majka, privlači pozornost javnosti.

I poštovanje svih koji znaju što znači podizati barem jedno dijete, naročito kada se vidi s kakvom lakoćom, spontanošću, zadovoljstvom i iznad svega neizmjernom ljubavlju otac i majka te mnogoljudne obitelji podižu i odgajaju svoju djecu.

Riječ je o obitelji Ivane (34) i godinu starijeg Ante (Tonija) Galića iz Trilja, s kojima smo proveli nekoliko sati na njihovoj stočarskoj farmi, gdje Ante s djecom provodi najviše vremena.

Stara narodna poslovica kaže: "Iz malena se trn oštri". Zna to dobro Ante jer ga je njegov prerano umrli otac Stipe, zvani Kude, za kojega s ponosom ističem da mi je bio prijatelj, naučio raditi kao što on danas uči svoju djecu. Kada je Kude preminuo iza njega je ostala supruga Kata sa sedmero maloljetne djece. Anti je bilo samo 16 godina...

image
Petar (5) i Josip (2) u štali među kravama
Nikola Vilić/Cropix


– Preranom smrću oca ugasio se veliki dio našega svijeta. U svom kratkom životnom vijeku on je u braku s majkom puno stvorio. Najprije su stvorili sedmero djece, on je razvio mesarski posao, izgradio farmu, klaonicu i kuću, ali i najvažnije – naučio nas je raditi.

Kada sam ja stasao za zasnivanje obitelji, a oženio sam se u 22. godini, zarekao sam se da ću oca nadmašiti po broju djece i izgrađenim kvadratima poslovnog i stambenog prostora. Prvi dio zavjeta sam ispunio, drugi nisam, ali hoću čim uspijem ishodovati građevinske dozvole – kaže Ante.

Kum iz Čepina

U srpnju 2019. godine kao kroničari "Slobodne" iz cetinskog kraja objavili smo da je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić u župnoj crkvi sv. Mihovila u Trilju krstio maloga Josipa Galića, osmo dijete Ivane i Ante.

– Opet ćemo zvati našega nadbiskupa da krsti novo dijete u Galića. Ivana je trudna – kazao nam je triljski župnik don Stipe Ljubas.

– Rodila je. Dobili smo još jednog sina. Kako je do poroda došlo na samom početku godine, bilo bi zgodno da u istoj godini dobijemo još jednu prinovu – kazao nam je u siječnju sretni otac Ante.

Kada smo mu predložili da o toj najmnogoljudnijoj mladoj obitelji u cetinskom kraju napravimo novinsku priču, Ante se složio, ali uz dva uvjeta: prvo, priča može ići tek poslije djetetova krštenja i, drugo, mora se složiti i Ivana, ali Ante je obećao da će je nagovoriti.

Nadbiskup Barišić prošle je nedjelje krstio deveto dijete Galićevih, maloga Ivana koji se rodio 15. siječnja. Dječakov kum na krštenju bio je Dražen Tonkovac, ratar iz općine Čepin kod Osijeka, u kojoj je u dosadašnjem mandatu bio i načelnik. Svečarski čin u triljskoj crkvi kamerom je zabilježio i naš fotoreporter Nikola.

image
Najmlađeg Ivana krstio je nadbiskup Marin Barišić
Nikola Vilić/Cropix


– Uvijek mi je zadovoljstvo u ovakvim prilikama doći u naše župe, krstiti djecu, svojom nazočnošću uveličati slavlje obitelji koje slave život. Plašim se skorog popisa stanovništva u Hrvatskoj. Zavaravamo se brojkama koje koristimo.

Daleko nas je manje, a obitelji poput Galića daju život i veliki dar društvu. Država nije samo ozemlje, država je narod. Pogledajte djecu u ovoj obitelji. Oni se u svojoj obitelji socijaliziraju, završavaju fakultete zajedništva. Ovakve obitelji zavrjeđuju svekoliku pažnju i podršku – kazao nam je nadbiskup Barišić.

Katinih 18 unučadi

Kada smo drugi dan nakon Ivanova krštenja došli u Trilj, u dvorištu ispred obiteljske kuće Galićevih, u kojoj je i mesnica, trčkarala su djeca, sve jedno drugom do uha.

– Ivana je s Ivanom već otišla na farmu. Htjela je iskoristiti lijepo vrijeme i iznijeti ga na zrak. Evo, za koji minut ćemo i mi, a vi ćete za nama – kazao nam je domaćin. Dok smo čekali polazak, naišla je Antina majka Kata...

– Ponosna sam na svoju unučad. Imam ih ukupno 18, a polovica od toga broja su Antini i Ivanini. Danas je i godišnjica smrti mog supruga Stipe koji je umro prije 19 godina. Mi smo imali sedmero djece, od kojih je šestero živih.

image
Ante i Ivana s najmlađim djetetom - Ivanom
Nikola Vilić/Cropix


Danas ćemo za Stipu slaviti svetu misu zadušnicu, a onda će se cijela obitelj okupiti oko stola uz fetu pršuta, sira i kolače. Da je Stipe živ, on bi s unučadi uživao, grlio ih i svuda vodao – kazala nam je baka Kata.

A onda smo se zaputili prema farmi, na rubu Trilja u Sinjskom polju. Čim smo stigli djeca su se rastrčala, svatko od njih krenuo je raditi nešto, obići životinje u štalama, hraniti ih, smesti hranu u jasle...

– Ovdje s djecom provodim najveći dio dana. Na farmi trenutno imamo u tovu 150 junadi i isto toliko svinja. Sve to ja uzdržim uz njihovu pomoć, odnosno uz pomoć najstarijih, Jakova i Adama, a upućuju se i Petar i Luka.

Svakoga dana životinje pojedu više od jedne tone sijena i žita. Srijedom redovito idem po stoku, po telad za klanje i tov. Zato utorkom poslijepodne pripremim hranu koju onda sutradan Jakov i Adam daju junadi, teladi i svinjama.

Oni srijedom na farmu dođu ranije kako bi pregledali je li sve u redu. Odmah me mobitelom izvijeste – govori nam Ante.

Agregat za struju

Suvišno je, naravno, reći da Galići imaju svu potrebnu poljomehanizaciju... Jedini je problem što još nisu priključeni na elektromrežu, ali i to će, kaže Ante, uskoro biti riješeno. Do tada struju osiguravaju pomoću agregata.

Dok nas je Ante s djecom vodio u razgledanje farme i životinja u tovu, Ivana je sa sinom Ivanom u naručju uživala na suncu.

Upitali smo je kako izgleda njezina svakodnevica?

– Djeca ustaju iza sedam sati, a ova dva najstarija, Jakov i Adam, već su u šest na nogama, ako na farmi ima puno posla. S tim da se sami ustanu, nitko ih ne budi. Slijedi pranje zubića, doručak, zatim njih troje ide u školu, a dvoje koji idu u više razrede prati online nastavu.

image
Petar i Luka (7) sa svojim ljubimcima
Nikola Vilić/Cropix


Dok su u školi ja se bavim ostalima i pripremam ručak. Poslije ručka školarcima pomažem u pisanju domaćeg rada.

Što im pripremate za ručak, što vole?

– Pripremam im najraznolikiju hranu, ali svi vole meso. Ćevapi su na prvom mjestu, a onda sve ostalo. Meso je iz mesnice, utovljeno na našoj farmi, a povrće berem u vrtovima svekrve i majke. Jedino zimi kupujem salatu.

Hoće li u obitelji biti još djece?

– Ne znam, nisam više toliko mlada, vidjet ćemo.

Je li naporno podizati ih devetero?

– Ponekad bude. Rijetki su takvi dani, ali dogodi se.

Požalite li ikada zašto ih niste imali samo jedno ili dvoje?

– Nisam, nikada mi to nije palo na pamet. Moji majka i otac imali su petero djece, a danas su sami.

Junadi i svinja po 200

Bojite li se vi da ćete ostati sami?

– Ne bojim se toga. Kako bih kod njih devetero mogla ostati sama?

Oni uživaju ovdje na farmi?

– Imam rodice koje ovdje dovedu svoju djecu. Kada hoće ići kući, djeca plaču, žele ostati.

image
Na farmi se ne može bez traktora
Nikola Vilić/Cropix


Hoćete li djecu uputiti da se školuju?

– Ništa neću forsirati. Važno je da nauče raditi i da ih odgojimo da budu pošteni ljudi.

Što bi s vašim iskustvom preporučili mladim ženama?

– Nikomu ne želim nametati svoje mišljenje i stil života. Netko nije za djecu i obitelj. Netko će za mene reći blago joj se, a netko drugi da sam luda. Zato nikomu ne bih željela pametovati.

Ante je nositelj OPG-a obitelji Galić. Stoku koju utove na vlastitoj farmi zakolju u vlastitoj, registriranoj klaonici i sve meso prodaju u svojoj mesnici. Puno rada osigurava obitelji materijalno blagostanje.

Otkud nabavljate stoku za tov?

– Telad iz Like i s Korduna, a svinje iz okolice Bjelovara.

Koliko utovite godišnje?

– Otprilike po 200 junadi i svinja.

Novi kumovi

Koliko vam "radnika" pomaže na farmi i koji je najmlađi?

–​ Jakov (13) i Adam (10) su već sve naučili, hoće i petogodišnji Petar i sedmogodišnji Luka, a dvogodišnji Josip još mora narasti.

Kada vam se rodio Ivan, polovicom siječnja, kazali ste da biste željeli da dvoje vaše djece slavi rođendan u istoj godini...

– Još se ne zna.

Ali u svakom slučaju imat ćete još djece?

– To u svakom slučaju.

Što će na to reći Ivana?

– Dok smo još bili cura i momak Ivana je znala da želim što više djece. Stalno sam joj govorio kako želim najmanje jedno više od ćaće.

Saznali smo da imate popis potencijalnih kumova na čekanju. Koliko ih je?

– Za sada su u pitanju tri potencijalna kuma. Odlični su ljudi i moji prijatelji. Ne bih želio iznevjeriti ih – na kraju će Ante Toni Galić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
04. lipanj 2023 14:37