Imotski nazvaše Hrvatskim Jeruzalemom. Ako je ikada netko i pomislio da mu to ime ne stoji, bijaše razuvjeren u noći Cvjetnice u Gradu na gori. Cijelo poslijepodne kiša, tmasti oblaci nad Imotskim, a onda tri sata prije početka prikaza Živih slika Muke Isusove, 22. po redu, sunce obasjalo Imotski, kiša prestala.
Točno u 20 sati, nakon Zdravo Marije, imotski dekan, župnik i gvardijan fra Zoran Kutleša prigodnim riječima pozdravio je masu ljudi u Franjevačkom vrtu i onda su se počele okretati stranice Biblije.
Više od 450 kostimiranih glumaca amatera u kostimima onih vremena od prije više od dvije tisuće godina krenulo je s prikazom najpotresnijih scena u povijesti ljudskog roda.
Maestralno su to odradili Imoćani, zadivili oko desetak tisuća ljudi koji su se natiskali po imotskim ulicama i trgovima kako bi gledali kostimografiju, glumu, vidjeli scene kao iz nekih spektakularnih filmova.
Redale su se scene Posljednje večere, pranja Petrovih nogu, Judin odlazak sa stola Posljednje večere, Getsemanski vrt, suđenje Isusu.
Širom otvorenih oči mase ljudi upijale su svaku scenu.
Krenuo je Isus s križem Imotskom starom pjacom, pa padao i susreo svoju majku kod starih skalina, Šimun Cirenac mu pomogao nositi križ, Veronika mu pružila rubac, pao je i treći put i onda je krenuo na mitsku imotsku utvrdu Topanu, Imotsku Golgotu.
Tamo su uslijedile scene razapinjanja razbojnika, pa Isusa. Zapuhala je i hladna bura, no nikome smetala nije. Ponajmanje imotskim glumcima amaterima, ni Ivanu Šabiću u ulozi Isusa, ni razbojnicima golim do pasa.
Isus je razapet, ugasila su se svjetla, nastala je grmljavina. Tisuće onih koji su to promatrali, zanijemilo je. Nije se čuo ničiji glas, osim ponekog jecaja.
Isus u Marijinom zagrljaju nakon spuštanja s križa i onda tajac.
Uistinu, bijaše ovaj 22. prikaz Živih slika Muke Isusove u Imotskom tako dostojanstven da ga se riječima ne može opisati.
Imoćani su ove Cvjetnice u goste primili žudije iz Vodica, Baške Vode, dva autobusa djece iz susjednog Rakitna, razne su se automobilske tablice mogle vidjeti po Imotskom, iz Dubrovnika, Splita, Zadra...
Svi oni su, uz Imoćane iz svakog kutka Imotske krajine, ovim veličanstvenim prikazom Živih slika Muke Isusove ušli Veliki tjedan punih duša.
Što kazati za kraj ovoga svojevrsnog spektakla? Ništa osim se nakloniti imotskim amaterima, redateljici prof. Sanji Bago, kostimografkinji Vesni Ujević, brojnim volonterima, imotskim franjevcima, imotskim profesorima, službenicima, radnicima, obrtnicima, njihovoj djeci, koji su još jednom Imotski učvrstili na mapu rijetkih gradova u svijetu koji na ovakav spektakularan način obilježavaju Cvjetnicu.