StoryEditor
ZagoraKljučni objekt

HEP-ovac Matko Utrobičić prije 30 godina preživio je kišu projektila koju je JNA ispalila na Konjsko: ‘Četiri ‘galeba‘ doletjela su iz smjera Mostara, jaketa mi je bila izbušena kao švicarski sir... A nitko ne traži krivce‘

20. rujna 2021. - 09:11

Već tri desetljeća 63-godišnji inženjer Matko Utrobičić iz Splita slavi svoja dva rođendana. Uz onaj službeni, ne propušta, pa barem i simbolično, obilježiti ni 20. rujna.

Tog datuma ratne 1991. godine kao mladi zaposlenik Hrvatske elektroprivrede samo pukom srećom sačuvao je živu glavu na ramenima. Bio je na smjeni u dispečerskom centru trafostanice Konjsko, kada su četiri zrakoplova JNA istresli svoj ubojiti teret na nju.

- Petak, uobičajen smjenski dan u trafostanici, ali okolnosti oko nas već su bile ratne. Pali su Drniš i Vrlika, izbjeglice su u velikom broju išle prema Splitu, a danima prije ratna jugoslavenska avijacija imala je borbena djelovanja po Šibeniku, Kaštelima... Konjsko im je bilo na ruti, mi smo stalno mogli pratiti ta njihova kretanja – prisjeća se Utrobičić.

Naleti zrakoplova

A da se baš tog 20. rujna nešto sprema, mogli su naslutiti iz ponašanja posade jednog helikoptera JNA. U neko doba, kada je već redovita smjena u 15 sati bila obavljena i Matko ostao sam zajedno sa zaštitarom kojemu je smjena iz Splita kasnila zbog stalnih zračnih uzbuna, počeli su kružiti iznad HEP-ova postrojenja i iz zraka snimati situaciju. Interesiralo ih je ima li unutra protuzračne obrane hrvatskih snaga.

I onda se u 18.02 sati lijepi sunčani rujanski dan pretvorio u mrklu noć.

image
Preslik stranice "Slobodne" iz rujna 1991. u kojoj je izviješteno o napadu na Konjsko

- Četiri "galeba" doletjela su iz smjera Mostara. Zaštitar i ja vidjeli smo ih kada su jako nisko nadletjeli selo Konjsko i napravili nagli zaokret od 90 stupnjeva. Znali smo da imamo 5-6 sekundi, ne više, da pobjegnemo, sklonimo se u dubinu zgrade.

Nismo uspjeli pošteno ni čučnuti kada su najprije otkačili bombe. Uradili su to možda malo prerano, tako da su popadale u dvorište, točno ispred prostorije u kojoj smo bili, tako da su geleri uhvatili polovicu prostora, a mi ostali iza i nekako prošli neokrznuti. Jaketa koju sam ostavio na vješalici tik uz moj radni stol bila je izbušena kao švicarski sir – veli Utrobičić.

Pakao što ga je priredila agresorska JNA u Konjskom nije stao samo na tome. Uslijedio je u roku od 15 sekundi i drugi, još žešći raketni napad po trafostanici, ključnom objektu za opskrbu Splita i Dalmacije električnom energijom.

- Između dva napada nas dva uspjeli smo se nekako domoći atomskog skloništa koje je bilo ispod zgrade. Znam da smo morali preskakati po srušenim zidovima i stropovima, razbucanog namještaja i stakla bilo je posvuda.

Dolje smo bili zaštićeniji, ali nikada neću zaboraviti taj zvuk kada armatura uslijed pogotka vanjskog zida raketom doslovno cvili. Imate osjećaj da ste u kakvoj konzervi, metalnoj kutiji, a kroz glavu vam prolazi stotine najcrnjih misli i pitanja hoćete li uopće preživjeti, ostati invalid, više ikada vidjeti svoje doma? To nikome ne bih poželio. Ne ponovilo se! - uz doboki uzdah prisjećat će se Matko 30 godina poslije.

image
Tom Dubravec/Cropix

Sreća za policajce

Kada je sve stalo, obiteljima i kolegama u glavnom centru internom linijom javili su da su dobro.

- Da smo živi, nisu mogla vjerovati ni dvojica policajaca koji su bili na stalnom osiguranju objekta. Na njihovu sreću, malo prije napada otišli su do kolega koji su imali punkt kod bivšeg skladišta Dalekovoda. Inače, kako su bili topli dani, uvijek su sjedili baš uz taj zid koji je najviše pogođen i na kojemu su geleri gađani na svakih 10 centimetara. Da su se tu zadesili, ne bi ostali živi – uvjeren je inženjer Utrobičić.

Trafostanica je u napadu ispala iz pogona, a prave razmjere štete mogli su procijeniti iduće jutro, kada je odmah počela sanacija. Trajala je dobrih 40 dana, šteta je procijenjena na oko 12 milijuna njemačkih maraka, ali Split i okolica zahvaljujući alternativnom pravcu napajanja preko Zakučca, Meteriza i Vrborana nisu ostali u mraku.

- JNA je točno znala što je napadala. Kako se radilo o strateškom objektu, još od prije rata imali su uvid do u najsitniji detalj pogona. Bila je to i osveta za blokirane vojarne, iz kojih je naša vojska grčevito pokušavala nabaviti oružje za obranu.

Cilj im je za što duže vrijeme onesposobiti jednu od najvažnijih, ako ne i najvažniju, čvornu točku u cijeloj Hrvatskoj i ostaviti dobar dio Dalmacije i njezine stanovnike u mraku – ističe naš sugovornik.

Po njegovu mišljenju, radi se o nesumnjivom zločinu.

- Za spomenute događaje nitko nikada nije bio optužen, a nakon čega bi logičan slijed bio traženje plaćanja nastale štete, jer se radi o objektu koji nije bio na prvoj crti, nije bio u zoni ratnih djelovanja i u trenutku napada u njemu niti oko njega nije bilo nikakvih vojnih postrojbi.

image
Matko Biljak

'Zvončićima' na stanicu

S druge strane, uloga svake trafostanice je služiti općem dobru, cijelom narodu koji ima pravo na opskrbu električnom energijom u svakom trenutku, kao rezultat određenog civilizacijskog dosega. Na isti način razoren je čitav niz važnih elektroenergetskih objekata u Hrvatskoj.

TS Konjsko su "orkanima" gađali već iduću zimu. Prebacili su za nekih 300 metara, ali projektile "zvončiće" su pirotehničari morali čistiti danima. Zato možda ne bi bilo loše ovo pitanje potegnuti kada se intenziviraju pristupni pregovori Srbije oko članstva u EU, pa čak i blokirati neka poglavlja – predlaže Utrobičić, koji će i ovog ponedjeljka zajedno s kolegama iz HEP-a u Konjskom proslaviti svoj drugi, okrugli 30. rođendan.

item - id = 1128534
related id = 0 -> 1134371
related id = 1 -> 1134214
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. listopad 2021 04:05