Može umrit selo, ali običaji, bome, neće! Barem ne u Sinju ako je suditi prema broju mladih koje smo zatekli u glavnom gradu Cetinske krajine za vrijeme održavanja 307. po redu Alke i slavlja koje je na sinjskim ulicama uslijedio nakon. Odigrala se jučer, svima je već poznato, ta povijesna viteška utrka. Još jedan podsjetnik na pobjedu koju su Sinjani ostvarili nad Turcima davne 1715. godine. Velikoj pobjedi kumovala je Gospa koja je, prema vjerovanju, otjerala Turke ukazanjem na zidinama, a zbog koje će se opet sva svita u Sinj sjatiti 15. kolovoza na blagdan Velike Gospe.
Bez lepeze nema na Trkalište
Alku nije propustio ni kompletan državni vrh, razne face iz javnoga života, a ni običan puk. Predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i predsjednika države Zorana Milanovića, koji su sjedili u istom redu, dijelila su dva mjesta. Između njih su se smjestili Gordan Jandroković ,predsjednik Sabora i slovenski predsjednik Borut Pahor. Ovogodišnja je Alka, stoga, i prva u povijesti koju je pratio strani državni dužnosnik. Trzavice između dva najvažnija čovjeka naše male zemlje svi su očekivali, a i tražili. Međutim, nije ih bilo. Proteklo je mirno bez pogledavanja, podmetavanja, dobacivanja.
Šest tisuća duša, koliko je prema procjeni bilo ljudi u gledalištu, cijedio se znoj s čela. Tip top dotjerane dame lepeze su, osim da umanje žegu, iskoristile i kao modni dodatak. Ostali su se snašli kako su znali i umjeli. Sve što je došlo pod ruku poslužilo je kao sredstvo rashlađivanja. Letci, papiri, ubrusi...
Živa je na termometru pokazivala (ne)ugodnih 35 Celzijusovih stupnjeva, no okupljene u publici to nije omelo! Svaki su trk niz pržinu pod budnim okom pratili. Pa, oće li pogodit u sridu, u ništa, u jedan ili možda dva? Najbolji je bio ipak bio Frano Ivković, pobjednik ovogodišnje Alke s osvojenih devet bodova. U ovoj je utrci bio najbolji i 2015., a zatim i 2019. godine kada je pobjednički plamenac odnio u svoje Brnaze.
Stigli i iz inozemstva
Najponosniji je bio gradonačelnik Sinja Miro Bulj. Njega smo u noćnom programu na sinjskoj Pijaci s alkarskom kapom na glavi uočili u društvu stranačkog mu kolege Nikole Grmoje. Jedna od perspektivnih mladih snaga grada Sinja je Ivana Tomašević koja je na Pijaci kao i svake godine do sada slavila s ekipom. Ova joj je godina, pak, malo drugačija jer neće moći "zaružiti" do ranih jutarnjih sati. Dužnost zove!
- Svake godine partijam s ekipom do jutra, no ove godine ne mogu jer sutra ujutro radim u bolnici. Nijednu godinu do sada nisam propustila Alku, a sad do Velike Gospe stalno će bit nešto na ulicama Sinja, okupljanje, slavlje. Grad živi! - rekla nam je ova ponosna i zgodna Sinjanka koja je našem fotoreporteru pozirala bok uz bok alkarskim momcima koji su na glavnom gradskom trgu bili prava atrakcija.
Glas o Alki pročuo se i do Švicarske. Lovro Uzelac, rodom iz okolice Zadra, ali trenutno stanovnik te uređene srednjoeuropske zemlje, na Alku je došao na poziv prijateljice, inače fetive Sinjanke. Prvi mu je put na Alki, a dojmovi su mu više nego pozitivni, vratio bi se definitivno i dogodine – kaže nam!
- Mogu ti reći da nam je bilo fenomenalno. Obožavam konje, a imali smo dobra mista u drugom redu tako da smo sve vidjeli i pratili. Sada smo u Besta, možda odemo tamo di je koncert, al inače spontano sve di nas noć odvede – poručio je sinoć Lovro koji je s ekipom opušteno nazdravljao.
Ni sinjski doktor za žene, ginekolog Ivica Dadić, nije propustio slavlje u čast Alke. Za tu je prigodu odabrao majicu s natpisom "Hajdučko srce oduvik u Alki".
- Nisam iz Sinja, ali radim ovdje kao ginekolog. Svake godine dođemo slavit, ovo je jedna velika tradicija koju treba nastavit njegovat. A još da vam kažem, svake se godine nakon održavanja Alke u Sinju dogodi nagli porast nataliteta - otkriva nam još jedan benefit Alke. Sin mu je, inače student ekonomije, Goran Dadić došao da "ćirne" kakve su djevojke.
- Bilo je odlično pratit utrke i sve, imamo dugu tradiciju, ali, iskreno, došao sam ovdje većinom zbog lipih cura - smije se Goran.
Cijela Pijaca je pjevala
Uhvatiti mjesto u kafiću ili na zidiću sinoć je u Sinju bilo ravno lutriji! Ugostiteljski objekti napunili su se već oko 20 sati, a punom parom radili su i štandovi na kojima su se prodavale kokice, pizze, ćevapi, topli sendviči, uštipci, fritule. Uz koju čašicu, mora se nešto i pojest – veselo nam je dobacila teta sa štanda s vrućim, sočnim uštipcima. Posla je, veli nam, imala i iza ponoći.
Kada je u glas zapjevala cijela Pijaca, bilo je divota. Nešto što se treba doživjet. Svi veseli, raspoloženi, ponosni. Najjače se, pak, orilo na taktove pjesme "Sinju grade" Dražena Žanka i Vinka Coce. E, tad se vidjelo tko je iz stvarno Sinja, a tko je došao samo na noćni provod. Penjali su se na stolove, zidiće, ruke su bile u zraku. Njihov grad sinoć je pošteno proslavio. Iza Velike Gospe najvažniji dan u godini. Nek se čuje, nek se zna "kad zapiva sinjska klapa i Cetina življe teče!" - poručila je ekipa za stolovima na sinjskim ulicama koje su bile pretvorene u klubove na otvorenome. Večer je upriličio i raskošni vatromet koji je na nebu nad Sinjom zasjao u točno 22 sata.
Zanimljivo je bilo primijetiti da nismo sreli nijednoga turista! Nigdje. Samo naš domaći svit. Dođe čovjeku da se malo zapita zašto ovakva povijesna utrka, koja ima debeli potencijal da postane atrakcija i privuče i strane državljane, nije bolje promovirana u turističke svrhe? Zašto za nju ovi pusti furešti ne znaju? Zašto nismo glas o ovoj povijesnoj viteškoj igri pustili u svit, u Europu, a zaštitio ju je i UNESCO? Čisti je dokaz to da naša mala regija smještena pod suncem zlatnim, kako joj volimo tepati, itekako ima što za ponuditi osim sunca, mora i rajskih plaža.