StoryEditorOCM
Dalmacijakako baš sada?!

Stara naša navika: čim je upeklo - evo kopaju ceste!

Piše PSD.
14. lipnja 2014. - 14:30
Protekla zima, slažu se i klimatolozi, bila je iznimno blaga. Poglavito u Dalmaciji. Moglo se, dodaju građevinolozi, na otvorenom raditi koliko ti srce želi. Kopati, rovati, bušiti, krpati, asfaltirati, ma što god. Moglo se, samo da je para, dvije autoceste do Dubrovnika i natrag probiti.
A tako bi i bilo da smo u nekoj drugoj državi. Recimo, u Japanu. Tamo se nakon one katastrofe od zadnjeg velikog potresa i tsunamija - više od 15.000 mrtvih, nekoliko stotina tisuća porušenih objekata - život u manje od mjesec dana vratio u normalu. Kao da nikad ništa nije bilo. Poglavito za izvanjske promatrače.

Elaborati, natječaji...

A u Hrvatskoj - u kojoj se o Dalmaciji vodi računa tek od Duhova do Male Gospe, kad se oni od gore gonjeni žegom počnu spuštati dolje - jedan se, metnimo, kamen skotrlja na cestu u dvanaesti mjesec, da bi šest mjeseci poslije i dalje bio na cesti. A oko njega kako tad, tako i sad sjede sve redom učene glave pa smišljaju što im je činiti i kako - čime, gdje, kuda - kamen pomaknuti.

Stvarno, nije pretjerivanje. Eno vam kamena, pao je na Jadransku magistralu u Dućama pred Silvestrovo 2013., da bi cesta sve od tada bila zatvorena. Istina, našlo se neko rješenje, pa je asfaltiran dio plažnog nasipa - privremeno, naravno, jer u nas je sve privremeno - kako bi se promet bez semafora kotrljao, no činjenica je da nitko ne zna ni što bi s odronom ni kako ga sanirati.

Pisali smo već o tom kamenu. Sjećate se? Ono kad je predsjednik Josipović prolazio kroz Duće pa kad je poslalo cestare da glume kako nešto rade. Da bi ih, čim je predsjednička kolona nestala iza prve okuke, vratilo kući. Dok one učene glave ne smisle što će s kamenom. I, evo, sad kad je upeklo, navodno su smislili. Pa su nešto, kao, počeli raditi. Kopaju, ruju, krpaju i praše kao da to isto nisu mogli i prije šest mjeseci.
“Nismo!”, čujemo ih kako se ljute, jer novinari ne shvaćaju da treba elaborate napraviti, natječaje raspisati, žalbene rokove ispoštovati, a treba, hvala Bogu, i dobro promisliti. Nije to, ukratko, čas posla, kako ljudi žele.

Flaster na prijelom noge

Kad “Hrvatskim cestama” pošaljete jednostavno pitanje kada bi opasni pokos napokon mogao biti saniran i kada će zavoj na zapadnom ulazu u Duće profunkcionirati sukladno uvjetima sigurne vožnje, dobijete odgovor koji ni dekanu Građevinskog fakulteta nije jasan. Kad ih upozorite da dolazi ljeto - k vragu, došlo je! - i da ćemo pred ulazom u Omiš, a taj ulaz je među vozačima znan i kao ulaz u prometni pakao, svjedočiti milenijskim gužvama, oni, bez riječi, zatvore još jedan prometni trak. U Krilu Jesenicama.

Stvarno, nije pretjerivanje. Promet se u Krilu, na okuci, dabome, puna dva mjeseca naizmjenično odvijao uz pomoć semafora. A kad su kolone već uzele maha, pa se počele spajati s kolonom u Podstrani, jer tamo su - nismo vam rekli?! - baš početak lipnja odabrali za asfaltiranje državne ceste, pa kad su nekidan jednom vozaču popustili i živci i koncentracija, pa kad je svojim vozilom zakačio mladu policajku poslanu da regulira promet, shvatili su da bi im ipak bilo pametnije naći neko rješenje. Bilo kakvo.

Pa su najednom pustili promet u oba smjera i rekli da je problem (ništa, sitnica, pucanje zida i prijetnja da se pola naselja surva na magistralu) saniran. U jedan dan su, i to nakon što se doslovno dva mjeseca na navodnom radilištu/saniralištu nitko pojavio nije, obavili stvar. Ranjenome s otvorenim prijelomom noge stavili su flaster i zadovoljno otišli na marendu. U debelu hladovinu, jer lako što je Protekla zima bila blaga, ali što će ovo ljeto biti vruće...

VINKO VUKOVIĆ





Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
28. travanj 2024 06:45